Nogometni holokaust

Kuže i Vulić će nakon derbija možda i biti zadovoljni što nisu izgubili utakmicu, ali osim njih i možda njihovih igrača, malo tko nije požalio što je nedjeljna dva sata umjesto za odmor ili bilo što drugo posvetio gledanju navodne nogometne utakmice između Hajduka i Dinama. S više strana mi je, kao uredniku nogometne rubrike, stigao prijedlog da je možda najbolje da praćenje HNL-a na Sportnetu - ukinemo. Što je najgore, ta ideja nije samo duhovita.

Sudac Kovačić definitivno nije imao lak posao, ali ga je također - vrlo loše obavio. U najavi utakmice Vulić ga je opteretio tezom "Kovačić će odlučiti derbi", a da u našem nogometu stvari štimaju - Hajdukov trener ne bi si smio dopuštati takve ocjene. Što je zanimljivo, iako je na kraju utakmice sasuo "drvlje i kamenje" po sucu, Hajdukov strateg trebao bi biti itekako zadovoljan s njegovim odlukama.

Vulić je sjajan trener kojem idu sve zasluge za preporod Hajduka ove sezone, no kao što smo ga hvalili za ispravne poteze, zaslužuje kritike za one manje dobre. Trener neke momčadi nije zadužen samo i isključivo za taktiku, on je i "učitelj" momčadi, igrači se na njega trebaju ugledati. A kakav je primjer svojim štićenicima Vulić s temperamentom koji se ne može kontrolirati, s mišljenjem da je baš svaka dvojbena situacija procijenjena na štetu njegove momčadi? Njegove nervozne reakcije itekako se prenose na igrače koji se potom ponašaju potpuno neprimjereno nogometnoj utakmici.

Vulić je, osim za igru, zadužen i za disciplinu svoje momčadi, a njegova je na tom ispitu danas definitivno pala. Logično je da Hajduk pred svojim navijačima krene agresivno, no to ne znači da se trebaju redati oštri prekršaji kojima namjera nije doći do lopte već srušiti protivnika. Zbog takvih poteza se dolazi na mečeve Mirka Filipovića, a ne na nogometni stadion.

Zoran Vulić će nakon utakmice optužiti Kovačića da je neopravdano isključio Marija Carevića, a da stvar bude bolja, naglasio je da će tako misliti svi koji su gledali male ekrane. Da nije tužno, bilo bi smiješno, jer Carević je bio uvjerljivo najgrublji, najprgaviji i najprljaviji igrač utakmice. Već u samom startu je s poda pokosio Ćorluku bez ikakve namjere da dođe do lopte, a Kovačić je veliku pogrešku napravio što to nije kaznio žutim kartonom jer je igračima obiju momčadi dao do znanja da će tolerirati takve nesportske startove.

Car je cijelo vrijeme tražio incidente, lupao je svim ekstremitetima po protivnicima, i kad je lopte bilo i kad nije. Objektivno, Carević nije trebao dočekati ni kraj prvog poluvremena na terenu, a kamoli 57. minutu kada je sasvim opravdano pocrvenio.

Carević, jasno, nije jedini krivac što ovaj derbi po ničemu lijepom nećemo pamtiti. Svoj doprinos dali su i Musa koji može kandidirati za "Zlatnu malinu" iduće godine (s obzirom da mu je gluma zaista očajno loša), Bartolović koji baš nijednu odluku nije prihvatio bez širenja ruku, psovke i prosvjeda, Ćorluka koji je i sam dijelio pravdu (to zapravo vrijedi za pola igrača), svakako posebnu rubriku zaslužuje Boris Živković koji si u Bundesligi jamačno nije dopuštao ono što si dopušta u HNL-u. I tu je problem hrvatske lige - dopuštaju se stvari koje vani ne prolaze. Umjesto da se unosi sucu u lice, psuje sve odluke, uvaljuje brutalne laktove Dinamovim igračima tijekom kornera, Živkoviću bi bilo pametnije da razmišlja kako ga je Eduardo 'preveslao' uoči jedanaesterca za Dinamo.

Ovom tekstu nije cilj biti obojan 'bijelo' ili 'plavo', nema niti jednu drugu namjeru nego ukazati na probleme hrvatskog nogometa. No, bez obzira što se Dinamovim igračima može štošta prigovoriti glede ponašanja (spomenuto dijeljenje pravde Ćorluke, unošenje igrača u lice sucu kod jedanaesteraca, Lončarićevo bespotrebno, ali i benigno odgurivanje Muse, kao i 37 prekršaja što je apsolutno previše), Modri su za domaćine bili "bečka škola".

Uistinu je neshvatljivo što su si sve igrači Hajduka dopuštali, a takav nered i nedisciplina ogledalo je Vulićevog rada jednako kao i igra njegove momčadi u prvih osam kola. Umjesto da smiruje strasti i tako barem malo pridonese nešto ljepšem nogometu, Zoran Vulić sve raspiruje nervoznim reakcijama, neopravdanim ulaženjem na teren, a sve 'zalije' s potpuno neobjektivnim izjavama kojima vjerojatno još i sada puni uši svojih igrača, koji će uistinu misliti da su - pokradeni.

Činjenica je da Hajduk u ovoj utakmici ne samo da nije pokraden, već je mogao i trebao proći puno gore. Sva tri jedanaesterca su krajnje dvojbena, ali zapravo je najbliži kaznenom udarcu onaj na Eduardu. Dakle - kod jedanaesteraca je Hajduk prošao dobro. Carević je, međutim, trebao biti isključen puno prije, kao i Miladin prilikom rušenja Vugrinca u izglednoj situaciji za gol.

Nedisciplina igrača oba sastava (prednjačili su definitivno bili) samo je jedan od razloga zbog kojih ovaj derbi može dobiti samo jednu ocjenu - nedovoljan. 60 prekršaja?! Zar opet? Do kad ćemo gledat tu igru? O čemu se tu radi? Netko će reći o važnosti utakmice, no objektivno - nije li svaki meč Lige prvaka važniji? Pa ipak obje momčadi zajedno ne naprave prekršaja kao Hajduk (23) ili Dinamo (37) u jednoj. Radi se o još jednoj bolnoj realnosti domaćeg nogometa - nekvaliteti. Igrači se nisu sposobni dovoljno brzo kretati, nisu sposobni dovoljno brzo odigrati, nisu sposobni izdržati duel, pa je protivniku lako stići i prekinuti akciju prekršajem. Može proći u HNL, u Europi, kao što je zorno pokazano - ne.

Na sucima je velika odgovornost u razvoju našeg nogometa. Ne mogu i ne smiju više dopuštati sve i svašta igračima, trenerima i klupskim čelnicima. Igrači nemaju što razgovarati sa sucima, posebno im nemaju što psovati. Glavni suci moraju štititi pomoćne, četvrti ne može dopuštati trenerima da borave u terenu. Ako jedan derbi mora biti prekinut zbog toga što je sudac isključio previše igrača da bi se utakmica nastavila - nek tako bude. Idući put neće. Ovakvo dopuštanje nizanja grubih startova koji s nogometom veze nemaju ima samo jedan mogući ishod - još jedan u nizu negledljivih derbija.

Toliko se svi veselimo toj utakmici jer znamo da samo Hajduk i Dinamo mogu napraviti takvu atmosferu na stadionima. Uistinu, dekor je bio fantastičan, na europskoj razini, šteta je što nikad ne dočekamo i takvu igru na travnjaku. Velika je odgovornost na sucima koji ono što ne prolazi vani ne smiju dopuštati ni ovdje, ali i trenerima i njihovim pulenima. Nogomet je igra, u igri bi svi trebali uživati, dok u ovome večeras nije uživao nitko.

Posvetite se radu, primanju lopte, centaršutima, udarcima nogom i glavom, poboljšanju aerobnih i anaerobnih kapaciteta, a onda na utakmici pokažite to nogometno znanje. Vikanje, udaranje, psovanje, glumatanje, bacanje, laktarenje, nervozno ponašanje - to ne trebamo na nogometnim travnjacima.

Dok god se to sve dopušta, ne samo da nećemo dobiti derbi koji želimo, nećemo ni vratiti klupski nogomet gdje želimo. Tamo prolazi nogomet, a u utakmici dva najbolja hrvatska kluba vidjeli smo jednu jedinu nogometnu akciju. Pa se onda čudimo kad Auxerre s 5:2 protutnji pored hrvatskog prvaka, a Ciprani i Albanci budu previsoka prepreka za Rijeku ili Varteks...