Da je HNL - NBA...

Hrvatska nogometna liga ne može se pohvaliti velikim brojem individualnih nagrada, niti one imaju nekakvu težinu. Teško da se netko sjeća dobitnika Žute majice SN-a ili pobjednika za najboljeg igrača HNL-a u sklopu izbora za nogometaša godine Večernjeg lista. Sveukupno, pojedinačni dosezi nisu posebno cijenjeni, barem ne u obliku nagrada. A kako takvi izbori uvijek donose određene kontroverze, različita mišljenja i diskusije, zašto se ne poigrati i na trenutak kopirati NBA model na - HNL.

MVP - najkorisniji igrač

Svaki klub ima svoje najvažnije kotačiće, no dio ove nagrade sigurno donosi i uspjeh kluba. Zbog toga se tri igrača nameću kao najveći kandidati za titulu najkorisnijeg igrača lige. Kruno Lovrek pokretačka je snaga trećeplasirane momčadi prvenstva, preporođenog Zagreba. Pjesnici imaju gotovo identičnu momčad kao lani, kad su se borili za ostanak, novi su tek Lovrek i trenerski mag Blažević. Čak i ako Ćiri pripišemo najveći dio zasluga za Zagrebov uspon, Lovrek je svakako dao golemi doprinos uspjehu kluba iz Kranjčevićeve. Vodeći je strijelac kluba sa 17 golova (treći u prvenstvu), uz to je glavni kreativac momčadi, paker i strijelac u jednom, a ekipu predvodi i svojim iskustvom. Kada bi svakoj momčadi uzeli po jednog igrača, vjerojatno bi najviše bio pogođen Zagreb uzimanjem Lovreka.

Iza Luke Modrića je sezona konačne afirmacije, sezona u kojoj je postao nezamjenjivi prvotimac reprezentacije i kandidat za odlazak u neki od najvećih europskih klubova. Luka je dirigent igre prvog sastava HNL-a, daleko najbolji vezni igrač u ligi, kreator prvog napada u državi. Modrić je odigrao niz impresivnih utakmica, od zagrebačkog dvoboja s Arsenalom do utakmice u Splitu kada je bio motor Dinama za ulazak u finale Kupa. I nema sumnje da bi Modrić bio najkorisniji igrač lige...

... Da nema Eduarda. Bez obzira na silno značenje Modrića u uspjesima Dinama, jednostavno je nemoguće ne nagraditi Eduardova ovosezonska dostignuća. Briljantni Dinamov napadač tri je kola prije kraja prvenstva dostigao rekord Gorana Vlaovića od 29 golova u sezoni, vjerojatnost je da će taj rekord i prestići, jer nema sumnje da će momčad svoje snage u preostalim utakmicama usmjeriti upravo prema tom cilju. Osim što je Dinamu donio niz pobjeda svojim pogocima (Modri su često pobjeđivali jednim golom razlike, pa je upravo Eduardo bio ta prevaga), Eduardo je i prvi asistent Dinama. Nogomet se igra za golove, a Eduardo ih je zabio i namjestio previše da bi mogao ostati bez ove nagrade.

Pobjednik: Eduardo Da Silva

Rookie godine

Ovdje prave dileme nema - Ante Rukavina "s neba" je pao u HNL i odmah postao jedna od najvećih zvijezda lige. Jesenskim izvedbama impresionirao je inozemne skaute, ali i Hajdukove čelnike koji su ga brže-bolje doveli na Poljud, gdje još nije pokazao svoje nogometne umijeće. Međutim, Ruki je nedvojbeno rookie godine, u svojoj prvoj HNL sezoni osigurao si je transfer u Hajduk i poziv u reprezentaciju. Više nije mogao ni poželjeti...

Pobjednik: Ante Rukavina

Trener godine

Kada bismo kao faktor za ovu nagradu računali i uspjehe u Kupu, možda dobitnik ne bi bio tako jasan s obzirom da je Elvis Scoria još jednom napravio malo čudo i doveo treći klub u karijeri do finala tog natjecanja. Scoria je tome pridodao i vrlo uspješan niz Slavena u drugom dijelu sezone, no kao i u slučaju Eduarda, brojke se ne mogu zanemariti.

I u najoptimističnijim zamislima Branko Ivanković teško je mogao zamisliti tako fantastičan rezultatski učinak s Modrima. Tanac je na klupi Dinama zamijenio rezultatski super uspješnog Kužea i od prve utakmice počeo graditi niz koji je s vremenom postao najuspješniji u klupskoj povijesti. Naime, Ivankovićev Dinamo trenutno je na nevjerojatnih 17 uzastopnih pobjeda, što je rekord kluba i jedan od najdužih takvih nizova u Europi uopće. Otkad je na klupi Dinama, Ivanković samo u jednoj utakmici nije pobijedio (2:2 u Splitu u polufinalu Kupa), te mu, bez obzira na povremene kritike da Dinamo ne igra atraktivno, treba skinuti kapu za rezultate koje je postigao.

Pobjednik: Branko Ivanković

12. igrač

Zapravo, prave dvojbe nema ni ovdje. Iako je nerijetko i startao utakmice, Ahmad Sharbini daleko je od maksimalne minutaže i s pravom može ući u utrku za naslov najboljeg 12. igrača lige. A ako je tako, onda bez sumnje pobjeđuje i to s golemom razlikom pred svim mogućim konkurentima. Sharbini je utrpao čak 20 pogodaka, da je imao više povjerenja trenera možda ni Eduardovo stolovanje na vrhu ljestvice strijelaca ne bi bilo tako sigurno. Mladi centarfor najveća je enigma lige, zabija kod svakog trenera, zabija kad god igra, kad god uđe, ali niti jednom od Rijekinih trenera nije redovito prvi izbor. Ako 20 golova nije dovoljna referenca, pitanje je što jest... Uostalom, o procjenama Rijekinih trenera dovoljno govori i pozicija Bijelih na ljestvici.

Pobjednik: Ahmad Sharbini

Igrač koji je najviše napredovao

Ovdje je već zanimljivije. Da li je vrijedniji napredak od visokog HNL nivoa do reprezentativnog (Modrić, Eduardo, Ćorluka) ili od nikuda do zvijezde HNL-a (Rukavina)? Ili, od druge lige do standardnog braniča prvaka (Schildenfeld)? Ili od potencijala do ponajboljeg strijelca lige (Mandžukić, Novinić)?

Svaki od nabrojanih ima svoje argumente, i definitivno ih nije lako posložiti, kamoli izabrati pobjednika. Međutim, dojam je da je onaj prvospomenuti skok ipak najteže napraviti, a kako su Modrić i Eduardo ipak bili u kadru reprezentacije i prije ove sezone, odlučit ćemo se za Vedrana Ćorluku. Upitno su neki gledali Bilića kada je pozvao Ćorluku u reprezentaciju i potom ga gurnuo u vatru, a sada, devet mjeseci kasnije, teško možemo zamisliti prvu postavu reprezentacije bez Dinamovog braniča. Nema sumnje da je i Modrić napravio veliki skok ove sezone, no, Luka je već i lani pokazao da može igrati na najvišem nivou (dvoboj s Argentinom), dok je Ćorluka taj skok napravio ove sezone. Obojica su vrijedni pobjede, ali u foto-finišu glas ipak ide Ćorluki.

Pobjednik: Vedran Ćorluka

NBA nagrada više nema, a za HNL bi lako mogli dodati još poneku. Primjerice, najbolji vratar vjerojatno je Skender, najbolji stranac Munhoz ili Etto, najoštriji igrač Valentin Babić. Šteta je što HNS, kroz Udrugu prvoligaša, ne pokušava od HNL-a napraviti jači marketinški proizvod, između ostalog i kroz ovakve ili slične dodjele nagrada.

No, da HNL nije NBA već smo znali. Inače bi se, primjerice, oštrije kažnjavali verbalni ispadi nogometnih djelatnika, od trenera do čelnika klubova. Oštrije bi se kažnjavale malverzacije, ozbiljnije bi se pristupilo problemu menadžera i njihovom utjecaju na igrače, trenere i klubove, oštrije bi se sankcionirali ružni prekršaji. Dakako, riješili bi se i sudački problemi, a radilo bi se puno više na tome da se gledatelji vrate na stadione. Stalo bi se na kraj lošoj infrastrukturi, radilo bi se na imidžu lige i klubova, najoštrije bi se kažnjavala svaka pravna neispravnost.

Da živimo u takvom svijetu, Zdravko Mamić bi imao mogućnost preseliti Dinamovu franšizu u neki drugi grad, što bi s obzirom na posjetu imalo i smisla. Dinamo bi, naime, veći prosjek gledatelja vjerojatno imao da igra, primjerice, u Vinkovcima, nego što to ima u Zagrebu. Ili bi, recimo, Zagreb u potrazi za boljim stadionom preselio u Veliku.

Dakako, takva zamisao je apsurdna, u nekim je stvarima američki kapitalizam otišao predaleko, no da bi se u koječemu mogli ugledati na bolje organizirane lige (od američkih do europskih) - nema sumnje. Kao što je pokazala utakmica Šibenika i Hajduka, HNL ima sasvim solidan proizvod u lošem pakiranju i s lošim marketingom, rezultat čega je i - loša "prodaja". Something to think about za ljude koji vode hrvatski nogomet...