Tko bi rekao NE?

Eduardova cijena dosegnula je maksimum

Da, odlazak reprezentativnog napadača poprilično je uzdrmao temelje Dinamove europske momčadi i ostavio rupu koju će teško pokriti Šokota i Tadić. Sva obećanja kako "do zime neće biti prodaje" bila su samo "ludom radovanje", no to smo ionako znali - svi koji su zaista mislili da su Eduardo i Modrić apsolutno nedodirljivi do zime, bez obzira na iznos ponude, nisu najbolje upoznati s tim kako nogomet funkcionira. Ako nedodirljivi nisu ni Kaka, Zidane ili Figo, kako bi mogao biti Eduardo? I Dinamova povijest nas uči da priča o nedodirljivima drži vodu samo do prve prave ponude. A Mamićevo mahanje (ne)postojećim ponudama koje je odbio ipak služi tek za zavaravanje masa, ali i nabijanje cijena.

Sve to - već smo znali. I zbog toga ne treba biti razočaran, a još manje iznenađen ovakvim raspletom. Za one koji se još nisu pomirili s činjenicom da je ovo hrvatska zbilja, Eduardov transfer će biti šok. Iako ne bi trebao biti. Očekivati da hrvatski klub, pa čak i Dinamo koji je financijski mnogostruko jači od ostatka Lige, može zadržati igrača klase Eduarda, u najboljim nogometnim godinama, pred naletima zapadnoeuropskih klubova, posebice ako se radi o instituciji poput Arsenala, jednostavno je - utopija.

To ne može učiniti niti jedan predsjednik kluba u Hrvatskoj, pa tako ni Zdravko Mamić. Mamiću se može puno toga prigovoriti, ali ljubav prema Dinamu - teško. I koliko god Mamić htio vidjeti europske utakmice idućeg proljeća na Maksimiru, svjestan je da Eduarda ovom prigodom nije mogao zadržati. Navijači će reći - zašto ne? Eduardo je imao ugovor, nije zahtijevao transfer, Dinamu ne treba novac...

No, u stvarnom životu nije sve tako 'crno-bijelo'. Mamić dobro zna, ili bi barem morao znati, da Eduardo teško može postići veću cijenu igrajući u Prvoj HNL. A Dinamov uspjeh u Europi ipak je lutrija, s Eduardom ili bez njega. Što ako Dinamo ispadne od Domžala? Što ako u Vinkovcima, Zaprešiću ili Koprivnici Eduardo zadobije tešku ozljedu koljena? Koliko će onda Eduardo vrijediti sljedeće zime ili sljedećeg ljeta?

Iza brazilskog Hrvata je sezona snova, sezona koju je teško, usudimo se reći i nemoguće ponoviti. Rekord Prve HNL po broju pogodaka, sjajni nastupi u dresu reprezentacije, pogodak Engleskoj... Što ako Eduardo ne nastavi baš tako briljantno iduće sezone? Nakon koje će imati 25 godina... Koliko god se jedna godina razlike ne čini velikom, u transferu je ipak značajna stavka - Thierry Henry nesumnjivo je puno bolji igrač od Darrenta Benta, a ipak je prodan za manje novca. Razlog je samo jedan - godine.

Dinamo je dobio 1000 puta više nego što je uložio

Čak i ako klub nije htio riskirati moguću ozljedu reprezentativnog napadača, klub nije imao pravo to tražiti od Eduarda. A nemaju ni navijači. Dinamo je, jasno, puno dao Eduardu, 24-godišnji napadač stvorio je ime zahvaljujući Dinamu i teško da bi danas putovao na Emirates stadion da nije bilo Dinama i Zdravka Mamića.

Međutim, Eduardo se Dinamu višestruko isplatio. Igrački, nosio je Modre posljednje dvije sezone, uz pomoć suigrača osigurao modrom klubu dva naslova prvaka i putem priskrbio puno veselja svim navijačima. Financijski gledano, smiješno je uopće uspoređivati uloženo (doveden za 'kikiriki' iz Brazila) i vraćeno (24 milijuna eura). I za tu financijsku priču Zdravko Mamić - voljeli ga ili ne - zaslužuje da mu se skine kapa.

Dakako da navijači gledaju svoje interese, no valja ponekad biti objektivan. U europskom nogometu praktički nema kluba, osim možda Reala i posljednjih godina Chelseaja, koji nije bio prinuđen prodati svoje najbolje igrače. Navijači Barcelone nisu uživali u prodaji Figa Realu, Beckham, Zidane, Ballack, Ševčenko... Nisu ih ni najveći klubovi svijeta mogli zadržati, sviđalo se to njihovim navijačima ili ne.

Što bi trebali reći navijači četverostrukog europskog prvaka Ajaxa, iz kojeg igrači odlaze nakon jedne ili dvije dobre sezone, i to uz cifre koje su manje od tržišne vrijednosti igrača? Primjerice, najveći dragulj "kopljanika" ovog desetljeća, Rafael van der Vaart, otišao je u HSV za pet milijuna eura! Zar Ajax ne bi trebao imati puno veće europske ambicije nego Dinamo? A ipak će prodati mladog Huntelaara, kako stvari stoje za manje novca nego Dinamo Eduarda. Kako, uz silne primjere iz europskog nogometa, i dalje zamjerati Dinamu, a i Eduardu, što su prihvatili ponudu Arsenala?

Zar si zaista dajemo za pravo da, zbog našeg užitka u dvije ili tri europske utakmice više, prisiljavamo Eduarda da za deset puta manje novca trči po Stanovima umjesto po Old Traffordu? Nema nikakve garancije da će Arsenal opet doći sljedeće zime, i zbog toga je ovo bio pravi trenutak za prodaju, koliko god se nekima činilo da je - najgori.

Dinamo je s Eduardom napravio veliki posao, igrački, rezultatski i financijski. Eduardo je od Dinama dobio puno, puno je i vratio. Navijači su dobili nekoliko sezona uživanja u potezima velemajstora, novinari su dobili nekoliko sezona pisanja o izvrsnom nogometašu. Svi smo u toj priči bili na dobitku, i ovog trenutka nas boli to što je priči stigao kraj. To, međutim, ne znači da treba tražiti krivce za ovakav završetak, jer on bi bio bolan kad god bi se dogodio.

Pokazalo se i proteklih sezona, nije ni Eduardo garancija europskih uspjeha. Kao što niti njegova prodaja nije garancija da Dinamo neće doći ni do europskog rujna, a kamoli proljeća.

Eduardu možemo skinuti kapu i reći - hvala. Gledali smo sjajnog nogometaša u dresu Dinama, no tu nije kraj - Eduardo će, vjerujemo, u Arsenalu postati još bolji igrač, a tog ćemo gledati s ponosom u prijenosima Lige prvaka i Premiershipa, a još više u dresu hrvatske nogometne reprezentacije.

Koliko god simpatizerima Dinama bilo teško, moraju biti sretni zbog mladog napadača. Arsenal je uistinu veliki klub, a k tome, Eduardo odlazi u ruke treneru koji je pokazao da je majstor u odgajanju mladih igrača. "Topnici" igrom perfektno odgovaraju Eduardu, pored tehnički sjajnih veznjaka poput Fabregasa i Hleba Eduardo će se sigurno lako snaći. Kad se sjetimo "milijuna" promašenih prilika Arsenala lani, lako je zamisliti da Eduardo veći dio toga potrpa u mrežu i brzo nagna navijače Arsenala da prebole odlazak Thierryja Henryja...

Dinamu može biti čast što je u svojim redovima imao igrača kojeg je Arsenal izabrao za nasljednika velikog Francuza, a takvu priliku Dinamo nije imao pravo uskratiti Eduardu.

Bez obzira kakav udarac su doživjele europske ambicije Modrih...