Packe

Hrvati znaju i mogu

Tomislav Pacak • četvrtak, 19.06.2008.
Hrvati znaju i mogu
Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Prvi krug Europskog prvenstva ostavio je dojam kako se ofenzivni nogomet na velika vrata vratio, uspjesi Nizozemske, Portugala i Španjolske sugeriraju da pobjede dolaze radi znanja, a ne radi snage. Međutim, ne valja prerano donositi takve zaključke...

Portugal, Hrvatska, Nizozemska i Španjolska - to su četiri momčadi koje su već nakon dva kola osigurale prvi krug, a zajedničko im je da su u svojim skupinama bile tehnički najsnažnije momčadi. Ta tehnička dominacija preslikala se u stanje na ljestvici pa su mnogi spremni tvrditi - za uspjeh je ponovno na prvom mjestu bitno znati.

Te četiri reprezentacije definitivno su ostavile najbolji dojam - Portugalci čistom "brazilskom" tehnikom, Nizozemci svojim standardnom tehničkom perfekcijom, Španjolci tehnikom pas igre, Hrvati kombinacijom imaginacije i znanja specifičnih za ove prostore. Rezultat je bio vrlo lijep, ponekad i impresivan nogomet (Portugalci protiv Turaka, Hrvati protiv Nijemaca, Nizozemci gotovo stalno, Španjolci protiv Rusa).

Međutim, te ekipe za sad su osvojile samo simpatije i četvrtfinale, ništa više od toga. Pravi testovi tek slijede, a jedna od tih momčadi - Portugal - već je na svom ispitu pala. I nije prvi puta da se takvo što događa.

Španjolci, primjerice, godinama igraju isti nogomet, godinama biraju isti profil igrača i godinama se svi čude - zašto Furija rano ispadne. I onda uoči idućeg natjecanja opet svi vide Španjolsku kao jednog od favorita, premda se u načinu igre i samoj selekciji malo toga promijenilo.

Španjolci zapnu na jednostavno fizički jačem protivniku. Izvrstan primjer je Francuska na prošlom SP-u; Španjolci su bili "romantični" kao i ove godine, Francuzi neuvjerljivi, ali u međusobnom dvoboju igrali su samo Tricolori. Španjolci su mahom vrsni tehničari, ali svojom građom Xavi, Iniesta i slični teško igraju protiv jačih igrača kada utakmice postanu tvrđe, čvršće, agresivnije, a to se događa u kasnijim fazama velikih natjecanja, kada prava na pogrešku više nema. Jednog ili dva takva igrača može momčad trpiti, ali kada je cijela vezna linija istog profila - teško.

Portugalce i Nizozemce muči sličan problem, driblinzi i lepršave kombinacije ne prolaze tako lako kad se namjere na talijansku obranu u, recimo, polufinalu europskog ili svjetskog prvenstva.

Portugal je tako ispao od Njemačke iako je s vrha tribine jasno da se radi o tehnički potkovanijoj i za lijep nogomet sposobnijoj momčadi. Međutim, efikasni, radišni i fizički snažniji Nijemci smanjili su prostor za manevar Ronaldu i društvu i iskoristili inferiornost Portugalaca u prekidima (dakle u visini i snazi) te tako prošli dalje.

Sličan ispit čeka i Španjolce koji neće ni izbliza imati prostora i vremena protiv Italije kao što su imali u skupini. Torres i Villa fantastični su centarfori, ali ostaje za vidjeti koliko će im prilika društvo iz sredine kreirati protiv svjetskih prvaka. S druge strane, Toni je i do sada izgledao nezaustavljivo, bez obzira što ga neće gol, kako će tako jakog napadača zaustaviti španjolska obrana?

Van Basten je dosta učinio u izboru igrača kako bi riješio upravo takve probleme nizozemske reprezentacije. Tehničarima je pridodao malo snažnije igrače poput Engelaara i to je jedan od razloga zašto su "Tulipani" tako uvjerljivo prošli "testove snage" protiv Francuske i Italije.

Možda sam subjektivan, ali u toj priči možda i najbolju kombinaciju znanja i snage ima - Hrvatska. Definitivno ne toliko fizički moćna kao primjerice Italija ili Njemačka, niti toliko tehnički briljantna kao recimo Portugal, Hrvatska je ipak u gornjem domu u obje kategorije, posebno jasno onoj tehničkoj.

Ono po čemu se Hrvati i inače izdvajaju - imaginacija - definitivno je ogromna vrlina Bilićeve selekcije, prije svih Modrića, Kranjčara i Rakitića. A uz znanje te trojice (ali i tehničku dotjeranost ostatka ekipe), Hrvatska ima i fizičku silinu Ivice Olića, pluća Nike Kovača, beskompromisnost brata mu Roberta, snagu i visinu Šimunića i Ćorluke, ponavljanje Pranjića.

Kombinacija tih dvaju elemenata - znanja i snage - daje ono što uvijek naglašava Ćiro Blažević - moć. Hrvatska je moćna, moćnija čak i nego 1998., iako ostaje za vidjeti da li i jednako talentirana.

Uz tu moć, kakvom definitivno možemo parirati svakome na ovom EP-u, Hrvatska je u jednoj kategoriji jača od svih drugih - patriotizmu i zajedništvu. Nema te reprezentacije u kojoj je složnost veća, u kojoj su igrači spremniji ginuti jedan za drugoga i u kojoj nema "posebnih", zvijezda koje se tako ponašaju prema drugima. Naše zvijezde ponašaju se kao zvijezde isključivo na travnjaku, protiv suparnika.

Imamo i izbornika kojeg bi cijeli Premiership volio vidjeti na klupi, i imamo najbolje navijače na svijetu. Preduvjeti su tu, čak i ždrijeb, jer koliko god sada tražili vrline Turcima, da nam ih je netko ponudio u četvrtfinalu prije početka Eura potpisali bi u roku odmah.

Za uspjeh će još trebati samo malo sreće. Ona je u nogometu "x faktor", u utakmicama tako izjednačenih protivnika nerijetko je presudna. Bilić i momci su je zaslužili, ili bar tako mi smatramo, a za manje od 24 sata saznat ćemo hoće li Fortuna zaista biti uz naše...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!