Kako uživati u trenutku?

Da li je Hearts u trećoj ili sedmoj europskoj ligi - to uopće nije važno. Niti svi ti razredi, u koje uporno pokušavamo smjestiti naše klubove i njihove protivnike, nemaju nekog velikog smisla.

Ono što ima važnost jest sljedeće - Dinamo će treću godinu zaredom igrati Europsku ligu. Dakako, prije toga treba odraditi gostovanje u Edinburghu, no uspije li Dinamo nakon ovih 4:0 ispasti od toliko slabije momčadi, koja mu je jednom puknula na gol i tri puta prešla centar, onda u Maksimiru treba zaključati klub.

U odnosu na stanje hrvatskog klupskog nogometa, to je veliki uspjeh. Možemo sanjati osmine finala Lige prvaka i Barcelonu na Maksimiru, ali u situaciji kada jedan od najboljih hrvatskih klubova ne može pobijediti Tromso, kada najveći rival i konkurent ne može izbaciti Žilinu, onda je Dinamov poker trećoj momčadi Škotske - uspjeh. Bio Hearts loš, užasan ili prosječan, kako ga god želimo nazvati.

Uostalom, škotski navijači reći će - ovako to izgleda kada se sudarimo s europskom realnošću. Koliko puta smo to rekli za Dinamo? Činjenica da je Dinamo za jedan ipak ozbiljan klub - a to govore rezultati u Škotskoj, financijska moć Romanova, rasprodan stadion - "europska realnost". Onaj nedodirljivi protivnik kakav je, recimo, Arsenal Dinamu.

Sve to govori da se Dinamo konačno pozicionirao u Europi u svoj neki razred, da svakim nastupom u grupnoj fazi Europske lige (Kupa Uefa) sebi stvara ime. Jasno da to ne znači da se sada Sporting ili HSV boje Modrih, ali Dinamo postaje prepoznatljivo ime u europskim natjecanjima, jedan od "igrača". To je sigurno jedna od glavnih ambicija kluba, igrati te europske utakmice, puniti stadion, na kraju krajeva, odmjeravati snage s jednakima i boljima.

Umjesto seciranja slabosti Heartsa treba uživati u Dinamu i komplimentirati treneru. Kad Dinamo ispadne govorimo o jednoj od "najlošijih utakmica u zadnjih deset godina", isto su rekli navijači Heartsa nakon potopa na Maksimiru. Zapravo, za to je uglavnom kriv protivnik. Dinamu Šahtar, Heartsu - Dinamo.

Nije u 4. pretkolo Europske lige nitko zalutao, pa ni Hearts. Od Dinama su uvjerljiviji bili tek Galatasaray i Ajax (po 5:0), s četiri gola razlike slavili su i Benfica, HSV i Everton. Ugledno društvo, zar ne?

Velika je šteta što je Dinamo ove sezone svojih najgorih 45 minuta odigrao u kobnom trenutku. Da je u prvom poluvremenu protiv Red Bulla u Zagrebu Dinamo krenuo jednako odlučno i samouvjereno kao sa Škotima, borio bi se za Ligu prvaka. Ne bi možda igrao u njoj, ali imao bi solidnu šansu jer niti jedan protivnik nije bio neprelazan.

Iako je Krunoslav Jurčić izjavio da je "priprema za tu utakmicu bila identična", zaboravio je dodati da - sastav nije. Jasno je da se Dinamov trener još uvijek ljuti na nisku komentara kako je upravo on kukakvičkom taktikom koštao Dinamo prolaza, što on smatra površnom i neznalačkom analizom. Iako ne dvojim da Kruno o nogometu zna više od svih komentatora - uključujući mene - koji su mu zamjerili igru s jednim napadačem, tada je pogriješio. Indirektno to priznaje i sam, igrajući sada uvijek s dva napadača i trojicom kreativaca za koje je ne tako davno tvrdio kako ne mogu zajedno.

Najbolja stvar za njega i Dinamo je što iz tih grešaka uči, jer dojam je da je poraz od Red Bulla učinio Jurčića odlučnijim i hrabrijim. Sada je svjestan da ima prilično jaku momčad (opet, za svoj rang, ne za bitke s Manchester Unitedom), ali i da je forte te momčadi ofenziva. Pokušati s ovim Dinamom braniti neki rezultat ili igrati na nulu prava je šteta, ali i plan osuđen na propast.

Uz ovakve predstave Dinama, Jurčić može dobivati samo komplimente. Njegov rukopis je vidljiv na žestini, agresivnosti i taktičkoj disciplini, ali kroz to nije sputao kreativnost i imaginaciju Dinamovih španera.

Dinamo u tom pogledu ima trojicu vrhunskih znalaca od kojih svaki zaslužuje pohvale. O Sammiru je već glupo pričati kao talentu, on je sada jedan dobar igrač, koji ima potencijal postati još bolji. Dovoljno je brz i snažan za duele na europskoj pozornici, tehnika, dribling, znanje ionako nisu upitni. Milan Badelj pravi je "šmeker", tipičan primjerak Dinamove škole, momak čija je pas igra svakim danom sve učinkovitija, brža i ljepša za oko, a korisnija za momčad.

Posebna je priča Pedro Morales, u čije su mogućnosti mnogi sumnjali, ali koji je ove sezone procvao u dirigenta Dinamove igre. Čileanac igra izvrsno, puca, asistira, zabija, organizira, i iako neće biti Luka Modrić jer nema takve motoričke sposobnosti, za 2.5 milijuna eura on je najbliže Modriću što možete kupiti. Drugim riječima, vrhunski potez uprave.

Nepošteno bi, međutim, bilo izdvojiti tek tri igrača kada je protiv Heartsa jednostavno sve štimalo. Kapetan Bišćan ozbiljan je kandidat za igrača utakmice, zabio je gol, ali je i dobio apsolutno sve zračne dvoboje tijekom utakmice. Tomislav Barbarić odigrao je kao "veliki", praktički bez greške. Carlos je mnoge natjerao da progutaju teške uvrede na njegov račun, jer iako sigurno neće ući u anale kao najbolji lijevi bek Dinama u povijesti, isto tako je istina da za takav novac nije lako naći igrača koji može igrati korektno i beka i stopera i pritom šutiti ako je zacementiran na klupi. Što će Carlos u ostatku sezone biti.

Etto je krenuo odlično, ali njegovim izlaskom ništa Dinamo nije izgubio jer je Tomečak nastavio istim stilom. Ivica Vrdoljak je opet radio i radio i radio, a onda jednu od oduzetih lopti odlučio i majstorski pospremiti u gol. Napadači su grizli travu i zabili svaki po gol - nad Grkom više nema upitnika, a Mandžukić je po "Rooneyjevom poučku" bio i napadač i krilo i bek, svugdje britak, žestok, konstantno opasan. Reprezentativan.

Vrijeme je i za kraj diskusija o strancima jer je ona već potpuno promašena. Stranci koji igraju (Morales, Sammir, Pap) bolji su od domaćih koji ne igraju, kao što su domaći koji igraju (Badelj, Vrdoljak, Bišćan, Mandžukić) bolji od stranaca koji ne igraju. Bore se i jedni i drugi, a svlačionica - kao što je uvijek kad se pobjeđuje i igra dobro - nema baš nikakvih problema s atmosferom zato jer netko ne govori "kaj".

Kada sve štima, teško je o nečemu raspravljati, teško je i puniti naslovnice nekim ekstremima.

U Dinamu, trenutno, baš sve štima. Čak ni to ispadanje od Red Bulla više nije važno, jer Dinamu je Europska liga poput Lige prvaka prilagođene njegovim kvalitetama. Manchesteri i Barcelone ionako su prejaki, ovako će se Dinamo tući s više-manje ravnopravnima.

Dojam je, s boljom momčadi i boljom igrom nego u protekla dva navrata. Što znači da se imamo pravo nadati i tom proljeću, iako treba odmah postaviti stvari u perspektivu i naglasiti da prolazak iz skupine nije imperativ.

Dinamo je već u ranoj fazi sezone postavio temelje izvrsne godine, treba samo nastaviti raditi, raditi i raditi. Tim receptom su u klubu došli do sadašnje situacije, tim receptom se jedino može i dalje.