Medveščaku pravi izazovi tek dolaze

Medveščak je definitivno sportska priča godine u Zagrebu. Ako ne vjerujete tim napisima o 'hokejskoj euforiji', onda se zaputite do Ledene dvorane Doma sportova u utorak protiv bečkih Capitalsa i vidjet ćete čemu tolika buka.

Ledena je, naime, puna tri utakmice zaredom, bit će i u četvrtoj. To nije lako postići u Zagrebu, o takvoj posjeti mogu sanjati institucije grada poput Cibone i RK Zagreba (ako se ne radi o polufinalu Lige prvaka), a sa zavišću na Medveščak sigurno gledaju i iz Maksimirske 128.

Medveščak ima publiku, ali ima i atmosferu koja je uistinu prava sportska, a takvo navijanje u kojem se stalno promiče nulta tolerancija na nasilje i diskriminaciju - pa i od strane najvjernijih navijača, Sektora B, zove u dvoranu i male i velike, i dame i gospodu i cure i dečke. Zabava za sve, fan shopovi, "hot-dog" korneri, brojne atraktivne utakmice bez pritiska i sudbonosnih konstrukcija, baš ono što prosječan ljubitelj sporta u Zagrebu želi godinama.

Više od 15.000 ljudi na tri utakmice rezultat je dobrog rada kluba na svim frontama. Uvjet bez kojeg se nije moglo svakako je sudjelovanje u austrijskoj ligi (EBEL), jer bez prave konkurencije Medveščak niti može složiti dobru momčad, niti može privući veliki broj gledatelja. Tu treba odati priznanje svima u klubu, počev od predsjednika Damira Gojanovića, jer su imali viziju kako u Zagreb vratiti oduševljenje hokejom s kraja osamdesetih.

Kada je osnovni zadatak ostvaren, klub se posvetio "pumpanju atmosfere". Tu je osnovni cilj bio pridobiti medije, a Medveščak je to odradio u velikom stilu, koji može biti uzor svim drugim zagrebačkim (i hrvatskim) klubovima.

Realno, u današnje vrijeme interneta, portala, brojnih televizija, radija i novina, prostora za bilo kakve kvalitetne projekte ima puno, samo ako se trudite dobro prodati svoj proizvod. Medveščakova PR agencija PRiredba taj je prostor iskoristila maksimalno; kvaliteta i kvantiteta materijala u vezi Medveščaka koji stižu na adrese svih medija neusporediva je s bilo kojim drugim klubom u Hrvatskoj. Oni nama pošalju - mi objavimo, netko odštampa, netko napravi reportažu. Poanta je da glas o Medveščaku dođe do krajnjeg korisnika, a činjenica da se za utakmice na početku sezone tražila karta više svjedoči da je krajnji korisnik definitivno doživio Medveščak - kroz tekstove, kroz jumbo plakate (kada ste ih vidjeli za Cibonu?), kroz reklame na televizijama i radio postajama.

Kada se već uspjelo privući medije i gledatelje, trebalo je osigurati i dobru zabavu. U Ledenoj, jasno, ne može biti kao u Madison Square Gardenu, ali imate gdje kupiti dres/majicu, nešto za pojesti i nešto za popiti. Imate efektno predstavljanje igrača, imate čak i sasvim solidne spikere, imate više-manje zabavnu glazbu i sveukupno, u dvorani provedete vrlo zabavna dva sata.

Sve je, dakle, lijepo i krasno, međutim, neće trajati vječno. Ledenu za sada puni ta euforija, činjenica da je Medveščak dobrom dijelu tih gledatelja "nešto novo", nešto što je sada aktulno; otići na Medvešćak trenutno je in.

To će trajati još nekoliko utakmica, dok se ne izredaju svi koji žele gledati "novo čudo u gradu", a onda će Ledenu prestati puniti marketinški odjel, a početi onaj "ljudskih potencijala".

Naime, Medveščakova posjeta do kraja sezone - a kod kuće Medvjedi igraju minimalno 27 utakmica (!) - ovisit će o rezultatima, kao što je to uvijek u Zagrebu.

Neovisno o tomu što je Medveščaku ovo prva sezona u EBEL-u, jednoj od jačih europskih liga, neovisno o tomu što je ovo potpuno nova momčad sakupljena sa svih strana, gledetalji neće dolaziti gledati poraze zagrebačkog sastava.

Medveščak za sada uživa puno bolju poziciju u medijima od gradskih "konkurenata" - ne analizira se svaka utakmica, ne secira se svaki igrač, svaki njegov potez, svaka njegova izjava, ne dovodi se u pitanje svaka trenerova odluka niti se uoči neke utakmice rabe izrazi poput "povijesna" ili "sudbonosna". Niti se nakon nekog poraza odvijaju kakve (melo)drame. To je svijet u kakvom, primjerice, ne može uživati Dinamo, iznad Maksmirske stalno lebde oblaci "biti ili ne biti", "europsko prokletstvo" i "Zdravko Mamić".

Ni to, međutim, neće trajati zauvijek. Nakon što splasne euforija, a mediji se okrenu ozbiljnom i kritičkom izvještavanju s Medveščaka, a ne samo pisanju oda punim tribinama, dvoranu neće biti jednako lako puniti.

Gdje je, dakle, Medveščak po kvaliteti u tom EBEL-u?

Za ozbiljnu ocjenu definitivno je prerano, možemo tek reći da je za sada rezultat iznad očekivanja zahvaljujući trisu pobjeda na samom startu. I svi ostali rezultati sugeriraju da se radi o vrlo izjednačenoj ligi, a u 54 kola očito je da će svatko dobiti svakoga. Samo je pitanje koliko puta.

Osobnog sam dojma da je Medveščak uspio skupiti individualno vrlo dobru ekipu koja spada u gornji dom EBEL-a. Problem je što neuigranost najviše dolazi do izražaja u ključnim hokejskim segmentima - igraču više i igraču manje - i na tomu Medvjedi moraju puno raditi.

Play-off, u koji ide osam od deset momčadi, trebao bi biti dohvatljiv Medveščaku, posebno ostane li publika još neko vrijeme veliki adut Medvjeda. A kako će do tada razina uigranosti Foxa, Prpicha, Coreyja i ostalih sigurno biti puno viša, nitko za Medveščak neće biti nepobjediv.

Zadrže li sadašnji nivo borbenosti, požrtvovnosti i kemije s publikom, Medvjedi će moći računati na podršku Ledene i kada prestanu biti samo hit - s pobjedama će postati konstanta zagrebačkog sporta, a to će biti najveći uspjeh kluba.

Zagreb već ima hokejsku publiku, a kako se radi o super atraktivnom sportu koji može privući, a što je još važnije, i zadržati nove gledatelje, broj zainteresiranih za utakmice Medveščaka bit će visok, čak i kada otpadnu oni koji hodaju od "hit događaja do hit događaja".

Medveščaku, dakle, trebaju "samo" - pobjede.