Cibona otjerala gledatelje

Nisam pobornik donošenja velikih zaključaka na temelju jedne utakmice, ali Cibona je izgubila toliko uvjerljivo, toliko žalosno, toliko nemoćno da je teško ne zapitati se - čeka li nas otužna sezona pod Tornjem?

Solidna predsezona, nekoliko na papiru lijepih kupovina, odlično otvaranje NLB lige s pobjedom u Pioniru; pozivnica za Montepaschi nije mogla biti ljepša, činilo se da bi Velimir Perasović u svojoj drugoj sezoni mogao ispisati još ljepše stranice nego u prvoj.

Onda je stigao Montepaschi i zajedno s njim - otriježnjenje.

40 postignutih koševa sve će reći. Kao što će puno reći i ostatak statistike - izgubljene lopte (27, od čega otprilike 15 direktno poklonjenih protivniku), šut za tri poena (3/25), asistencije (4 Cibona, 21 Montepaschi). Što je najgore, u igri je to sve skupa izgledalo još lošije.

Zaista se teško prisjetiti kada je publika bila toliko očajna da je pljeskala na najnevjerojatnije stvari, primjerice - kada cibosi zabiju slobodno bacanje ili uspješno prevedu loptu preko centra (što se do jučer činilo puno lakšim poslom nego kada se to trude učiniti Gordon i Graves). Navijači su pljeskom ispraćali akcije Siene, a sav očaj očitivao se u gromoglasnom zvižduku koji se prolomio sa zvukom sirene. Poruka gledatelja Ciboni bila je jasna - porazi od jačih momčadi su ok, ali toliko loša igra, a posebno činjenica da su Vukovi u nastavku u potpunosti odustali, nije prihvatljiva, ne s obzirom na ugovore koje ti igrači imaju i ne s obzirom na konkurenciju koju Cibona u gradu trenutno ima.

Dinamo je zagrebački simbol, igra Europsku ligu i ima atraktivne protivnike, a u HNL-u gazi sve redom. RK Zagreb je europska konstanta, i protiv nezanimljivog suparnika skupi 8.000 gledatelja u Areni. A hit godine svakako je Medveščak koji je već do sada pogledalo 40.000 ljudi. U tom društvu Cibona ima najlošiji marketing, a nakon ovakvog sramotnog starta natjerala je na dvojbu i one zagrižene navijače da se upitaju - isplati li se za ovo dati 50 ili 100 kuna?

Cibona je, da se razumijemo, puno slabija momčad od Montepaschija, u ovom trenutku jedne od najjačih momčadi u Europi, vjerojatno najuigranije. I teški porazi od Siene događali su se mnogima, u tom žrvnju kontri nije lako preživiti s pristojnom razlikom jednom kada upadnete u rupu.

I to je u redu, porazi od najjačih sastavni su dio svake Cibonine sezone. Međutim, pristup i igra Vukova u drugom dijelu bila je, kao što je Perasović rekao, na razini juniora, a to nije prihvatljivo. Igrači koji zarađuju stotine tisuća eura moraju "staviti" otvorene trice, moraju biti sposobni prevesti loptu preko centra, moraju se vraćati u obranu, moraju pravilno izvesti aut i ne mogu raditi elementarne tehničke pogreške. Cibosi su sve to radili, i to u izobilju, a to je ono što je zasmetalo zagrebačkoj publici i zbog čega je nezadovoljna napustila Draženov dom. Mnogi su vjerojatno pomislili kako bi Mihovil Nakić i Andro Knego, čiji su dresovi od jučer umirovljeni zajedno s onim Dražena Petrovića, vjerojatno i danas bili u stanju pružiti bolji otpor Montepaschiju.

Dojam je takav kakav je, bilo bi pogrešno tražiti sada neka opravdanja jer Cibona se osramotila. I usput pokazala svim narednim gostima da se u Zagrebu nemaju čega bojati.

Siena je, nažalost, na bolan način razotkrila slabosti ove ekipe, slabosti kojih se Perasović bojao, ali za koje se nadao da neće biti odmah tako vidljive.

Prije svega, ova Cibona je jako neiskusna. Peras je o tome govorio na presici, kazavši da će mladi igrači morati shvatiti da nema iskusnijih, da nema Prkačina, Andersona ili Kusa, kojima bi mogli gurnuti loptu da "nešto smisle kad' je gusto". Tu odgovornost moraju sada preuzeti Tomas, Andrić, Bogdanović, Amerikanci, pa čak i Zubčić. U odnosu na uloge u prošloj sezoni, za njih je to prevelik skok, posebno kada se očekuje protiv McInteyrea i društva.

Na taj problem nadovezuje se i onaj neuigranosti, jer realno, temeljni dio momčadi praktički je u potpunosti nov, a dok se sve te linije ne uhodaju vlak za Top 16 već bi mogao napustiti stanicu.

Svakako brine katastrofalna igra obojice Amerikanaca u prvom velikom ispitu sezone - teško je reći je li lošiji bio nesigurni Gordon ili potpuno nevidljivi Graves koji je u statistici upisao tek - 6 izgubljenih lopti. U Ciboni se mogu samo nadati da za njih vrijedi ona "prvi se mačići u vodu bacaju", a ne da su kupili "mačke u vreći".

Kada sve tako zbrojimo i oduzmemo, kada se sve to loše poklopi u jednoj utakmici protiv vrlo jakog i motiviranog protivnika, dobijemo -45. I bilo bi lako Cibonu otpisati već sada.

Međutim, ako se baš jako, jako, jako potrudimo, u toj je utakmici moguće pronaći i neke pozitivne note, isključivo ako smetnemo s uma drugi dio koji više nije imao veze s košarkom.

Naime, iako je i na poluvremenu uvjerljivo gubila (24:35), Cibona u tom periodu nije igrala tako da gledatelje bude sram. Štoviše, osim što je igrala solidnu obranu, Cibona je u napadu stvorila dovoljan broj otvorenih šuteva; da velik dio njih nije doslovno iscurio iz koša, utakmica bi bila u rezultatskom egalu. Takve stvari ponekada su stvar momentuma, jedna trica vjerojatno bi za sobom povukla drugu, jer kakvi god bili, Cibonini šuteri sigurno nisu toliko loši da tricu gađaju 3-25. A sa svakom promašenom tricom skraćivala se ruka, pa smo vidjeli potpuno netipične promašaje, šuteve u vanjski dio table, promašene zicere čak i kada nema blizu suparničkih igrača. To nije bio plod neznanja, već - straha.

Kada mladi Cibosi to uspiju prevladati, doći će i bolje prezentacije, mada je letvica očekivanja sada spuštena ispod prošlogodišnje momčadi. Ova momčad nema Alana Andersona, ali nema ni tu snagu pod košem i nema iskustvo.

Stoga, Perasović će morati naći pozitivne stvari u ovom porazu, nadati se da je njegova momčad iz toga naučila, a ne se obeshrabrila. Kroz NLB ligu treba uhvatiti pobjedničke navike, a u Euroligi pričekati malo lakši dio rasporeda kako bi Graves, Gordon i ostali pokazali jesu li dovoljno dobri da Cibonu povedu prema Topu 16.

Uz najbolju namjeru da budem optimističan, i da nikoga ne osuđujem na temelju jedne utakmice, trenutno izgledaju kao da - nisu.

Neka me što prije demantiraju...