A nogomet?

Veličanstvena atmosfera. Hajdukovci (igrači, trener, vodstvo) su nakon utakmice samo pričali o veličanstvenoj atmosferi, prigodno zaboravivši osuditi sve ono loše. Rasizam na račun tamnoputih Dinamovih igrača, bacanje banana i tenisica na Sammira, to su stvari koje bi morale biti iza nas. I nije sad bitno postoji li rasizam i drugdje, nije bitno jesmo li mi veći ili manji rasisti od nekog drugog, nije bitno koji su razlozi za to, nije bitno kako na to gledaju izvana - bitno je kakav narod mi želimo biti, da li je takvo ponašanje na račun ljudi druge boje kože u Hrvatskoj prihvatljivo ili nije. Dok postoji kritična masa ljudi kojima je zabavno i smiješno ako netko cipelom gađa nekog Brazilca dok izvodi korner - bit ćemo zaostala demokracija. Ako je to svima veličanstveno - to je žalosno.

Jasno, veličanstveno je vidjeti 25.000 ljudi na nekoj utakmici u Hrvatskoj, Splićani su pokazali da je u tom gradu Hajduk važniji nego Dinamo u Zagrebu. Ne govorim o Boysima i Torcidi, već - običnim građanima. Hajduk je još uvijek pojam svakom Splićaninu, dok je Dinamo pronašao način za udaljavanje od građana i sada je tu gdje je - na 2-3 tisuće gledatelja na prosječnim HNL utakmicama, na jedva 15-ak protiv Hajduka.

Zanimljivo je da su igrači i čelnici Hajduka uspjeli navijačima "prodati" priču da je finale Kupa - spas sezone. Jasno da nije, jer Hajduk je želio naslov, Hajduk je potrošio novac da bude prvak, Hajduk je taj trofej i najavljivao, da bi nakon 23 kola taj skupocjeni Hajduk imao tri boda više od Lokomotive gdje Dinamo šalje igrače na kaljenje. Uz to, Hajduk se rano oprostio od Europe protiv Žiline, te je došao do finala Kupa. To ne da nije uspjeh, već je kolosalan neuspjeh, na razini neuspješnosti cjelokupne sportske politike kluba u proteklih pet godina tijekom kojih Hajduk nije osvojio niti jedan trofej.

S obzirom da Hajduku još uvijek igrači s plaćama od pola milijuna eura trče po Marjanu, s obzirom da Hajduk nema trenersko rješenje za iduću sezonu, s obzirom da skupo plaćene akvizije igraju ispod očekivanja i s obzirom da momčad nema pravog napadača ni kreiranu sportsku politiku, Hajdukovi čelnici mogu biti itekako sretni što navijači od drveta (finale Kupa) ne vide šumu (proteklih pet godina).

Dinamovi navijači slično gledaju na stvari, ali u Dinamovom slučaju - to je problem. "Drvo" je u ovom slučaju poraz od Hajduka (ili krivo dodavanje Sammira), a "šuma" svi klupski uspjesi u proteklom razdoblju, novi, peti uzastopni naslov prvaka koji je u džepu, definirana strategija i za buduće razdoblje. Raspoloženje i atmosfera oko klubova obrnuto je proporcionalna njihovim rezultatima i realnom stanju.

Nažalost, rasizam nije bio jedina loša stvar koja odvraća pozornost od same utakmice.

Fascinantno je, primjerice, kakvi ljudi vode naše najveće klubove. O Zdravku Mamiću već se sve zna, pa ni izjava o "prokletom danu kada je upoznao Mandžukića" nije ništa novoga. Možete li zamisliti Laportu kako "proklinje dan kada je upoznao Ibrahimovića"? Nije, jasno, Mandžukić=Ibrahimović, ali ako čelni čovjek kluba na ovakav način govori o svojim igračima - čemu to vodi? Svaki puta kada Mamić izađe pred novinare ima egoističnu potrebu reći nešto zabavno, duhovito, nešto na što će se novinari nasmijati, a njihovi urednici sutradan pokušati zaraditi. I tako svjesno ili nesvjesno (a može li zaista biti nesvjesno?) Mamić iz izjave u izjavu radi medvjeđu uslugu klupskom PR-u. Do kada?

No, Joško Svaguša na lošem je putu da postane splitski Mamić, barem po izjavama i načinu ponašanja. Skandiranje na račun Mamića neprimjereno je predsjedniku institucije poput Hajduka, no i prije toga se često dao uvlačiti u izjave i rasprave koje dolikuju Mamiću i drugim "šerifima" hrvatskog nogometa. Postoji li nada da u doglednoj budućnosti hrvatske klubove vode gospoda, ljudi koji se znaju ponašati, koji se znaju kontrolirati, koji znaju poštivati protivnika, navijače, novinare, trenere, grb kluba koji predstavljaju? Ili ćemo još neko vrijeme gledati kako neki nogometni anonimci na konferencijama za novinare smjenjuju trenere koji su u nogometu netko i nešto? Je li hrvatski nogomet pretrulo mjesto za inteligentne, obrazovane i pristojne ljude? Očigledno.

Ne znam jeste li primijetili, ali o nogometu je nakon utakmice pričao jedino Kruno Jurčić. Poklepović, koji je taktički odradio odličan posao u ove dvije utakmice, govorio je kako "nitko ne smije dirati ovaj grad" (?!), Hajdukovci su hvalili navijače, Dinamovci tražili isprike da "nisu mogli igrati nogomet". Mamići su pričali o Svaguši, Svaguša o Mamićima, a vatrogasci o gašenju požara na tribinama.

A nogomet?

Bilo je i toga, vjerovali ili ne. Gledali smo tipični derbi, što će reći puno prekršaja, ali i - najbolji nogomet koji hrvatski klubovi trenutno mogu ponuditi. Nije bilo puno lijepih poteza, ali ne treba se zavaravati - Hajduk i Dinamo su najbolje što hrvatski klupski nogomet ima, a postoji sasvim pristojan broj dobrih nogometaša koji garantiraju nekakvu kvalitetu.

Kada to nije kvaliteta Barcelone ili Manchester Uniteda, onda se puno lakše očituje u destrukciji nego kreaciji. Lakše je biti Liverpool nego Manchester United. Da bi se na ovom nivou, a to je recimo nivo 2. ili 3. pretkola Lige prvaka ili Europske lige, mogao igrati dopadljiv i "romantičan" nogomet, potrebno je ipak imati kvalitetnije nogometaše, koji su tehnički sposobniji u primanju, predaji, driblingu, udarcu, zadnjem pasu. Dinamovci i hajdukovci bolji su po svemu tome od ostatka HNL-a, ali dakako da nisu Xavi ili Fletcher.

Vjerujem, međutim, da su i bolji od ovoga što u derbijima prikazuju. No, za odigrati brzu kombinaciju po zemlji, uz pritisak protivnika, osim znanja potrebna je i hrabrost i sloboda koju mora usaditi trener. Napucati loptu 30 metara prema napadaču je alibi potez, ali potez koji ne može direktno dovesti do protivničke kontre koja može presuditi utakmicu. S druge strane, da Barbarić odigra kratko do pokrivenog Vrdoljaka, ovaj iz prve na Calella koji petom gura u for Ibanezu, prije nego ovaj 1 na 1 prođe čuvara i centrira oštro na peterac - za to je potrebno više "muda" jer ako jedan od tih poteza nije uspješan - evo Tomasova ili Sharbinija u opasnoj kontri. Barca se to usudi igrati jer će u 95 posto slučajeva svi točno odraditi svoj dio posla, ali Dinamo ili Hajduk se ne usude.

Kakav bi bio rasplet kada bi se usudili? Nemoguće je znati, možda bi netko izgubio 3:0, a možda bi odigrao pravu utakmicu jer, realno, takva igra pasala bi većini Dinamovih igrača. S obzirom da Hajduk ima čak možda i više znalaca u sredini i na krilima - takva igra pasala bi i Hajduku.

Lijepo je sanjati, no realnost je da oni naši nogometaši koji mogu igrati takav nogomet - po brzom postupku odlaze iz HNL-a. Ovdje ostaju oni kojima još uvijek treba pet dodira s loptom da bi je primili i proslijedili dalje, kojima treba 10 centaršuteva da bi jedan bio dobar, kojima treba pet prodora 1 na 1 da bi jedan bio uspješan, kojima od 10 dugih lopti tri završe na pravom mjestu. Čim vam se ti postoci poboljšaju - završite u Tottenhamu, Blackburnu ili Sieni.

Da bi se to popravilo, vrlo je jednostavno, treba raditi, raditi i raditi, a puno manje pričati. Barbarić ne treba razmišljati o tome da "Hajduk nije dao igrati nogomet", jer siguran sam da bi ga Barcelona uspjela igrati, već o tome kako poboljšati vlastitu predaju lopte kako se ne bi olako davala protivniku. Vrijedi za svakog igrača Dinama. I Hajduka.

Vrijedi i za vodstva klubova. Pričati trebaju u uredima, osmišljati sportske, marketinške i financijske strategije. Skautirati tisuće igrača, pratiti rad nogometnih škola, usavršavati trenere, skrojiti ozbiljne marketinške i PR urede, tražiti savjete klupskih legendi i drugih sportskih djelatnika, odrediti klupsku viziju i onda postupati u skladu s njom, a ne je mijenjati nakon dva neuspješna rezultata.

Hajduk mora uhvatiti kontinuitet, mora pronaći dugoročno rješenje za klupu, mora smanjiti kadar, mora pronaći napadača, mora osvježiti srce veznog reda, mora pronaći lidera koji će objasniti momčadi da u svakoj "maloj" utakmici Hajduk mora pobijediti. Dinamo je ove sezone ispustio 16 bodova u očajno slaboj ligi, Hajduk je po svemu, a posebno po kvaliteti igračkog kadra, morao biti uz bok Modrima.

Dinamo, pak, mora odlučiti stoji li ili ne iza Jurčića. Izjave poput one mlađeg Mamića kako "znamo da Kruno ima vrline i mane, ali mi stojimo iza njega" - to je stajanje iza trenera, ali s figom u džepu.

Ako u klubu misle da je vrhunski radnik i da zna što radi i da može postići igru i rezultate koje Dinamo očekuje - onda mu moraju još agresivnije i vjerodostojnije dati podršku pred zagrebačkom sedmom silom koja od dosade priprema novi skalp.

Dinamo i Hajduk imaju dovoljno nogometaša koji mogu proći na onoj europskoj razini kojoj ti klubovi teže, ali potrebno je još puno stručnoga rada da bi se došlo do prave, europske igre.

Subašić i Butina reprezentativni su vratari. Cufre, Kovač, Andrić, Skoko, Cernat i Bišćan više nisu u najboljim godinama, ali imaju iskustvo i znanje igranja na najvišoj razini. Ibričić i Morales reprezentativci su svojih zemalja, a Mandžukić, Strinić, Sharbini i Badelj već su u najozbiljim kombinacijama za hrvatsku reprezentaciju. Ima tu još mladića koji bi mogli do svetog dresa (Maloča, Oremuš, Kramarić, Barbarić, Tomečak...), a i svi ostali akteri - mogli bi "proći" u, primjerice, nekom bundesligaškom klubu (Vrdoljak, Buljat, Rubil, Calello itd.). Znači - "mesa" ima.

Treba raditi i - fokusirati se na nogomet. Treba od jutra do mraka gledati Barcelonu, ne kako bi postali Barcelona, već kako bi naučili koliko je nogomet divan u svojoj jednostavnosti. Kako bi Sammir vidio da Iniesta primi i onda odmah preda loptu, iako može i puno bolje od njega ići driblati tri protivnika zaredom - no to ne vodi ničemu. Kako bi Sharbini naučio kada driblati prema sredini pa pucati, a kada prema van i nabaciti. Kako bi igrači pronašli motiv beskonačno puta ponavljati one osnovne nogometne tehnike - primanja i predaje lopte. Hajduk i Dinamo nemaju Messija, ali ih to ne treba spriječiti da igraju nogomet umjesto ovog izbijanja lopte na protivničku polovicu koje gledamo iz derbija u derbi.

Pa da idući puta komentar derbija ne moramo započeti s naslovom - a nogomet?