Zločesti Dinamo

Prvi cilj je - zaraditi preko tuđih leđa, jer javnost želi kritiku, javnost želi razloge zašto pljuvati po Sammiru, zašto mrziti Zdravka Mamića. Zašto? Ljudska priroda, valjda.

Drugi mogući cilj ovako negativnih tekstova može biti jedino zloba.

Objektivnost, etika i težnja da se stvari prikažu korektno, da se stavljaju u jedan realan kontekst - toga nema ni u natruhama.

Primjera radi, Jutarnji list donosi jednostavno zločesti tekst "Dnevnica od 2.000 eura, a nisu uspjeli niti dres oznojiti". Radi se o toliko očiglednoj malicioznosti, jer teško je vjerovati da se netko toliko ne razumije u nogomet. "Dinamovi igrači bili su tolko agilni da su i sami pretrpjeli samo 15 faula" - znači li onda to da Nijemci i Španjolci praktički nisu ni došli na utakmicu u polufinalu SP-a kada prvih pola sata nije bilo niti jednog prekršaja?

Onda je na tapeti Sammir koji "dnevno zarađuje gotovo 700 eura", a samo je jednom uputio udarac u okvir vrata. Koliko zarađuje postava Intera koja je protiv Barcelone uputila nula udaraca u okvir gola? Jedno je Barcelona, a drugo je Luka Koper, no jedno je Inter (milanski), a drugo je Dinamo.

"Koperi" su Barcelone za hrvatske klubove, ako nekome to nije jasno, neka pogleda izjavu trenera Clinftonvillea nakon prolaska pored Cibalije: "U svojoj momčadi imam učitelje, zidare, zubare, električare. Teško ćemo dobiti nove slobodne dane za idući okršaj."

To vam je stanje hrvatskog klupskog nogometa.

Ali to je i svijet u kojem Dinamo živi proteklih pet godina - svijet dvostrukih kriterija.

Svijet u kojem su Šibenik ili Slaven Belupo ili netko treći "junaci hrvatskog nogometa" kada nešto učine, iako je to nešto vrlo, vrlo malo. A gdje se Dinamo više od 80 posto vremena guši u mulju prljave kritike, iako je jedini klub koji u Europi ostvaruje nekakve rezultate. Štoviše, jedini je klub koji u Europi ima i neke ambicije.

Je li to to hrvatski jal ili plod loše ekonomske situacije u društvu, ali najveći problem percepcije Modrih u javnosti je to koliko oni zarađuju.

Ali to je kapitalizam, i ne znam što je tu toliki problem za shvatiti. Pisao sam prošle sezone - ako Mario Mandžukić može Dinamu donijeti 10 milijuna eura, nije li onda logično da ga Dinamo može plaćati milijun eura po sezoni? Pa i pet ako treba?

Nije Mandžukić kriv što posao kojim se bavi ne zahtijeva diplomu PMF-a ili slušanje klasične glazbe u slobodno vrijeme, a donosi milijunske zarade. Ako je netko "kriv", onda smo to svi mi koji volimo gledati nogomet. I Dinamo - Hajduk i Manchester United - Chelsea.

Svako tržište - pa i nogometno - funkcionira po istim principima. Ako ti netko donosi 10 nečega, vrijedi ga plaćati 5.

Po svoj prilici - Dinamo u Hrvatskoj daleko najbolje plaća. No isto tako - Dinamo je praktički jedini koji ozbiljno i zarađuje, štoviše - Dinamo je vjerojatno jedini koji je u svemu tome u (solidnom) plusu.

I od kuda onda meni obraza prigovarati Dinamu koliko plaća igrače, odnosno igračima na njihovoj zaradi "a nedovoljnoj angažiranosti"? Pa da su baš tako loše angažirani svi zajedno, Dinamo nikada ne bi prodao niti jednog igrača.

Možda se ja više trudim u pisanju ove kolumne nego što se Mandžukić trudio prošle sezone. No, nije Bild kupio Tomislava Pacaka za devet milijuna eura, nego je Wolfsburg kupio Mandžukića. Stoga je logično da Mandžukić zarađuje milijun eura, a ja ne. Kapitalizam nije savršen, ali je naš trenutni izbor - prihvatimo onda njegove zakonitosti.

No, naglašavanjem velikih iznosa koje kući odnose Dinamovi nogometaši najlakše je zavući se pod kožu navijačima, među kojima dobar dio teško sklapa kraj s krajem. I kojima je teško prihvatiti da netko za 700 eura dnevno ne može gristi travu za Dinamo. No ponavljam - sami smo kreirali svijet gdje nogometaši i manekenke zarađuju više od doktora. Nisu za to krivi nogometaši.

Kada dosade priče o tome "koliko zarađuju, a loše igraju", onda se izvuče priča o strancima.

No, i ta je priča prozirna i demagoška. Koji klubovi u Hrvatskoj daju više prilika svojim mladim igračima od Dinama? Osijek, Varteks, Zagreb i? Nitko više. Koji klub je u proteklih pet godina stvorio više reprezentativaca? Niti jedan, niti blizu. Koji je klub toliko prilika dao mladima, ali zadržavajući pritom najviše ciljeve u HNL-U? Nema ih. Koji je klub stvorio filijalu za svoje mlade igrače, a ta filijala pokazala se uspješnijom od većine HNL klubova?

Ružna je istina - domaći dečki žele zbrisati u Europu jednako kao i stranci, ako ne i više. Vedran Ćorluka je kumio i molio i plakao se samo da ga Mamić pusti u Manchester City. Luka Modrić zadnju je polusezonu odigrao s 50 posto snage, iščekujući inozemni transfer. Nema nogometaša s potencijalom i kvalitetom koji s 22 godine ne želi već biti negdje drugdje.

Tko se koliko trudi? Svaki se igrač trudi ovisno o karakteru i svom načinu igre, ne o putovnici - zar netko stvarno misli da se Badelj, jer je iz Gajnica, trudi više od Calella, jer je ovaj iz Argentine?

Dinamovi drukeri moraju shvatiti jednu činjenicu - Velimir Zajec je inzistirao na forsiranju domaćih igrača. Velimir Zajec razumije sve o značenju Dinamovog grba. Velimir Zajec je sigurno karakter koji neće gurati na teren one "koje mora", već one za koje smatra da Dinamu daju najbolju šansu za dobar rezultat.

I taj Velimir Zajec za sada na teren šalje više stranaca nego domaćih igrača. To može značiti samo jedno - stranci su, trenutno, bolji. Etto je bolji od Vrsaljka, Sammir od Antolića, Cufre od Barbarića. To je trenutna situacija u Dinamu. Kramarić će sigurno dobiti puno prigoda kada se vrati s EP-a U-19, ali to je to - Dinamov bazen je nakon nekoliko godina malo presušio.

Treba konačno u ladice - za sva vremena - pospremiti demagogiju i fokusirati se na objektivnu kritiku.

Daleko od toga da je Dinamov nastup u Novoj Gorici bio prihvatljiv. Znali su i igrači da to ništa ne valja, znala su i braća Mamić da je Luka Koper ogolila Dinamovu momčad.

Ako je za vjerovati da bi obrana s povratkom Cufrea i nekakvim ulaskom u formu Darija Šimića trebala biti korektna, ako se možemo nadati da Badelj i Sammir imaju kvalitetu za nošenje veznog reda (dobro bi došao i pravi Morales), onda ostaje otvoreno pitanje napada. Ne samo za Europu - jer za Europu je cijela momčad ozbiljno limitirana, što smo morali znati i prije poraza od Kopra - već i za HNL.

Sivonjić-Dodo-Slepička nisu trojac koji tjera strah u kosti Rijeci ili Osijeku, a koliko god to Dinamov navijač priželjkivao - to nije ni Andrej Kramarić, ne još.

Mario Mandžukić je, unatoč svim svojim mušicama i igračkim nedostacima, bio Dinamova klasa više i njegov odlazak ne može se nadomjestiti iz unutarnjih rezervi.

Mogu li Mamići pronaći pravog španera u kratkom roku? Teško, jer takvih ima malo, pa su samim time i skupi.

Igrače od 10 milijuna eura Dinamu se ne isplati dovoditi, ali realno, takvi ni pod kojim uvjetima neće doći u močvaru HNL-a. A igrači od dva milijuna eura nipošto nisu garancija nekih neviđenih uspjeha, 30 golova u sezoni, i kao što čista matematika govori, nisu garancija da mogu zamijeniti igrača od 10 milijuna. Iako se to kod nas uvijek očekuje.

Griješi li Dinamo ponekada u selekciji? Da. No, vidi li netko igrača u HNL-u koji bi bio kvaliteta više za Dinamo, a da ne nalazi u Hajduku? Bio je to Vida, ali on nije htio u Dinamo. Možda je to bio Zec, ali nije htio ni on. Još tko?

Ne razotkriva li ta činjenica slabosti hrvatskog klupskog nogometa jednako kao ispadanja svih hrvatskih predstavnika (osim Dinama) čim izađu u Europu?

Zavrjeđuje li onda baš Dinamo najviše kritika samo zato jer se to najbolje prodaje?

Ne treba biti zločest da bi se Dinamu pronašle objektivne mane i problemi. To je klub s lošim stadionom, istim takvim marketingom, u slaboj ligi i s PR-om koji se ne uspijeva nositi s izazovima koje postavljaju kritičari. To je klub bez gledatelja, što krivnjom spomenutih malicioznih medija, što vlastitom krivnjom. To je klub koji će teško krenuti naprijed u pogledu pozitivnog imidža sa Zdravkom Mamićem na čelu, jer kako god okrenuli i argumentirali, Mamić je zabio previše autogolova da bi ih mogao ispraviti bilo kakvim rezultatom. Previše striptiza, istupa, nepromišljenih izjava i bačenih soljenki, u kombinaciji sa stilom vođenja kluba po kaubojskom modelu.

Pa usprkos svemu tome - je li baš Dinamo "najzločestiji" klub u Hrvatskoj? Ili je baš Dinamo lokomotiva? Slabašna, spora, europski ne pretjerano konkurentna parna lokomotiva, ali ipak lokomotiva u odnosu na ostale vagončiće hrvatskog klupskog nogometa...