Dan poraza

Dinamov navijač naviknut je na europska razočaranja, ali od navike mu nije ništa lakše kada se ono opet dogodi. Štoviše, dojam je da svaki novi poraz ovakvog tipa ostavlja sve dublje ožiljke u srcima navijača, nekima su ta posrtanja sve teže gledljiva, probavljiva, prihvatljiva.

Način na koji se ispalo od Šerifa čak je i Dinamovom navijaču – naviknutom na stresove – bio posebno težak. Ova generacija Modrih zaslužila je posebno poglavlje u nekoj budućoj monografiji jer je prva Dinamova momčad koja je u Europi ”uspjela” ispasti nakon jedanaesteraca.

Penali su lutrija i takvima ih treba tretirati. Lamentacije zašto je ovaj pucao ovako, zašto je ovaj onako, tko je trebao, a tko nije trebao pucati nemaju smisla, jer jedanaesterce su promašivali najbolji igrači svijeta, u nevažnim i super važnim utakmicama. Osim ako se zovete Alan Shearer.

Iz penala vrijedi tek izdvojiti neshvatljivu činjenicu da Miroslav Slepička, po vokaciji napadač – i to iskusan – nije imao hrabrosti pucati, valjda u skladu s prezimenom. Možda i bolje, Slepička bi vjerojatno i s bijele točke pokušao dodati nekom suigraču.

Naše viđenje same utakmice i Dinamovog nastupa, stoga, treba sagledati mimo jedanaesteraca. Možemo li biti objektivni i reći kako bismo razmišljali da je Dodo bio centimetar precizniji, a Lončarić potom uspješniji od moldavskog pucača?

Rekli bismo – Dinamo se provukao, Dinamo je konačno malo pomazila sreća, ali bismo i rekli – apsolutno zasluženo, jer Dinamo je pokazao više, stvorio puno šansi, igrao solidno (prema naprijed). Da, malo bi nas brinuli očajni prekidi, ali kladim se da bismo s optimizmom čekali protivnika u 4. pretkolu Lige prvaka. I ne bi se govorilo o potopu kataklizmičkih razmjera i potrebi da se preispita svaki aspekt nogometa u Hrvatskoj (to treba učiniti, ali ne zbog Dinamovog ispadanja), već bismo hvalili hrabar pristup, dobru igru, kemiju s navijačima.

Ne bi bilo fer da zbog izgubljenih jedanaesteraca razmišljamo drugačije.

Ispadanje od Šerifa ne može se promatrati crno-bijelo. Ni crno – da je sve loše, da je loš Dinamo, da je loš trener, da je loša uprava, da je loš nogomet, kako će ovo vidjeti dio medija i dio publike. No, ne može se ni zažmiriti na rezultat – a rezultat je ispadanje od moldavskog predstavnika – i sve pripisati sreći, nesreći i realizaciji, kako je drugi puta zaredom učinio Velimir Zajec.

Za početak, Šerif nije bezvezan protivnik niti je bezvezna momčad. Moldavci - ako ih tako možemo nazvati – pokazali su štošta dobroga, prvenstveno na polju organizacije, discipline, čvrstine. Iako to mnogi ne vide, Šerif je ”svemirski brod” za većinu protivnika koje Dinamo gleda tijekom sezone – gosti su stajali puno bliže dinamovcima, bili su puno čvršći u dvoboju, bili su puno taktički discipliraniji nego što su to momčadi HNL-a.

To je ekipa čiji rezultati u Europi rastu iz godine u godinu, koja je lani u Europskoj ligi porazila Twente nakon 17 utakmica bez poraza, koja je lani dva puta odigrala neriješeno sa Steauom, koju ni puno jače momčadi od Dinama nisu razbile i koja na prijateljskim utakmicama igra ravnopravno s puno, na papiru, težim momčadima. Ali, to je i klub koji je u infrastrukturu uložio puno više od Dinama, koji je prvo složio prave temelje, a onda krenuo u stvaranje konkurentne momčadi. Njihov je stadionski i trenažni kompleks samo nedosanjani san za Dinamo.

Te činjenice moramo uzeti u obzir kada govorimo o ”potopu i katastrofi” jer naš prvak ispada od moldavskog. Da, ružno izgleda na papiru, ali je realnost već dugo vremena. Naš trećeplasirani ispada od Cliftonvillea. Cliftonvillea! Pa Rijeka je prošle godine uspjela izgubiti u Luksemburgu! Albanci, Ciprani, Slovaci, sve su to lige čiji predstavnici imaju uspjeha s našima.

I ako stalno naglašavamo da je to ”realnost koju treba prihvatiti”, zašto je ne prihvatimo? Zašto je ispadanje Dinama neuspjeh kataklizmičkih proporcija ako je realnost da dvoboj hrvatskog i moldavskog predstavnika nipošto nije zicer?

Danas morate biti drastično bolji od protivnika da biste sa sigurnošću mogli računati na pobjedu. To je jednostavno tako, živimo u dobu kada Novi Zeland igra 1:1 s Italijom na SP-u. Nije kriv za to ni trener, jer Marcello Lippi je dokazano veliki stručnjak, nije kriva ni želja (jer Talijanima je ta utakmica bila značajna), dovoljno je puno discipline i malo sreće. Novi Zeland i Šerif imali su i jednoga i drugoga. A takvih primjera ima uokolo koliko hoćete, čak se i europski prvak Inter poslužio tom formulom.

Je li ovo najlošiji Dinamo u posljednjih 20 godina? Apsolutno nije, čak i zlatna ribica ima duže pamćenje od onih koji tako tvrde. A posebno je neozbiljno to tvrditi nakon šest odigranih utakmica.

Podsjećam, svake godine se za novu momčad govorilo da je slabija od prethodne, što je bilo i donekle logično s obzirom na odlaske Eduarda, Ćorluke, Modrića i Mandžukića, no Modri su ipak svake godine napravili koračić više u Europi, osvojili bod-dva više nego protekle sezone u Europskoj ligi. Štoviše, kada je ta momčad bila na papiru najjača, postigla je najslabiji rezultat ispavši od Auxerrea. I tada je dokazano veliki realizator Eduardo promašio čiste šanse za pogodak. Ne treba to zaboraviti dok se baca kamenje po aktuanim napadačima.

Stoga ni ovaj Dinamo ne treba još otpisati, imat će priliku ponovno izboriti Europsku ligu i uspije li to učiniti – a Zajec najavljuje bolju formu momčadi – jesen će opet proteći u znaku europskih utakmica. To je bio Dinamov cilj i on još uvijek nije izgubljen, iako je opet Dinamo odabrao teži put.

Dodatni razlog za tugu nakon ovakvog poraza je činjenica da se po prvi puta nakon dugo vremena osjetila simbioza publike i momčadi. Na terenu su igrači očigledno dali sve od sebe, a isto vrijedi i za publiku koja je u produžecima bila 12. igrač Modrih. Da je Dinamo imao malo više sreće kod udaraca s bijele točke, bio bi to novi početak stare ljubavi.

No, i pozitivni spin ima svoje limite.

Dinamo je, kada podvučemo crtu, ispao od lošije momčadi. I s obzirom na visoke uloge, nije smio ispasti, nije si imao pravo to dopustiti. Dinamo je Šerifu morao zabiti još koji pogodak, igrao u napadu Davor Šuker ili Miroslav Slepička.

Za Dinamo je ovo ispadanje neuspjeh, iako je Velimir Zajec to odbio priznati. Jedno je ispasti u ovom rangu natjecanja od usporedivog Red Bull Salzburga, a sasvim drugo ispasti od Šerifa. Koji – kako sam objasnio – nije kanta za napucavanje, ali jednostavno, Dinamo ima kvalitetnije igrače. Ne puno kvalitetnije, ali kvalitetnije. Čak i ako je istina rečenica strijelca Vladimira Volkova kako je Sammir jedini igrač koji radi razliku između dvije momčadi, svejedno je to Dinamu moralo biti dovoljno.

Nakon šest odigranih utakmica, Zajecov konto izgleda vrlo loše. Dinamo je visio u Kopru i doživio težak poraz, Dinamo je izgubio kod kuće od Rijeke u HNL-u što je vrlo rijetka pojava i Dinamo je ispao od Šerifa, iako mu je ta utakmica donosila ispunjavanje svih europskih ciljeva.

I da Zajec ima manji kredit kod medija i publike zbog svog igračkog imena, sada bi bio opako ”poderan”.

Njegov Dinamo pokazao je napredak u ofenzivnoj igri, Zajec je pronašao Sammiru bolju poziciju i Zajec je natjerao momčad da se vrati tradicionalnoj pas igri koja je u DNK Dinamovih, i općenito hrvatskih nogometaša.

No, isto tako, Zajecov Dinamo izgleda nikad lošije u prekidima, igrači ostaju sami i nečuvani na pet-šest metara od gola. Zajec nije uspio donijeti disciplinu u igru, štoviše, zadnji vezni gube loptu češće nego su to radili do sada.

Sveukupno, Zajecov rezultatski start je ispod očekivanja, a samo će uspjeh u 4. pretkolu Europske lige (što neće biti nimalo lagano) popraviti dojam.

O odgovornosti onih koji su slagali ovu momčad treba pisati posebnu analizu. Jasno je da se prekasno počelo razmišljati o napadaču i da prodaja Mandžukića nije bila planirana. Jasno je i da je tu bilo drugih upitnih odluka, kao i da Dinamo trenutno ima malo previše prosječnih igrača da bi rezultati i igra bili na razini koju svi u i oko Dinama priželjkuju.

No, razmišljati prvenstveno treba o onima koji su trenutno ovdje, o kadru s kojim raspolaže Velimir Zajec. Taj je kadar, zajedno sa Zajecom, protiv Šerifa dao sve od sebe, ali ispalo je nedovoljno.

Za Dinamo je to bio neuspjeh, bez obzira na olakotne okolnosti, te ga takvim treba i proglasiti. Dinamovi igrači moraju preuzeti odgovornost što nisu izbacili protivnika od kojeg su očigledno bolji, isto kao što to mora učiniti Zajec dok vapi za realizatorom.

Nema ni Šerif Van Nistelroooyja, pa je prošao dalje.