Čestitam

Čestitam na pospješivanju antagonizma između Splita i Zagreba. Čestitam na odlukama koje su dovele do toga da nogometna reprezentacija HRVATSKE u drugom najvećem gradu, i na daleko najljepšem stadionu, ne odigra kvalifikacijsku utakmicu 13 godina. Čestitam na tvrdoglavosti kao i na narcisoidnosti zbog koje je (shvatljivi, ali ne pretjerano pametni) transparent Torcide bio dovoljan za novo okretanje glave od Splita i zakidanje jedne ogromne regije za reprezentativne utakmice.

Čestitam i na tome što se HNS sada naziva Zagrebačkim nogometnim savezom. Čestitam na domaćinstvu Eura i na krasnom kampu koji ste izgradili... Ups, ne, to su bila samo obećanja koja su donijela nula glasova i jedan kamen temeljac na neriješenom zemljištu.

Dakako da čestitke zaslužuje i to što se hrvatska nogometna reprezentacija priprema u Sloveniji. Čestitam za svaki bahati odgovor "novinarskim piskaralima", čestitam na svakom pravovremenom ulasku u tunel. Čestitam što ste došli do razine gdje puno "malih" ljudi koji vole nogomet priželjkuju da "biologija učini svoje, jer druge nam nema" Čestitam na "ja sam Bog" pristupu kao i na svakom obraćanju o samome sebi u trećem licu. Tomislav Pacak vam čestita.

Vlatko Marković nije dobar predsjednik HNS-a. Kićenje reprezentativnim uspjesima i činjenicom da HNS relativno uspješno naplaćuje taj vrhunski brend A reprezentacije (za što i nije potrebno vrhunsko marketinško umijeće), te jasno svime što taj novac donosi, osiguralo je Markoviću određene argumente, ali to jednostavno ne može biti dovoljno.

Marković se ponaša kao "ministar vanjskih poslova" HNS-a, a ne predsjednik Saveza. Od Nyona do Budimpešte i od Cape Towna do Ženeve, Marković je najmanje u Zagrebu, a još manje u Splitu, Osijeku, Rijeci, Varaždinu, ali i nizu manjih nogometnih sredina.

Marković nema pravo putovati po svijetu i jesti kanapee dok u hrvatskom nogometu vladaju afere, dok po pritvorima sjede poznata nogometna imena, dok se sportski direktor Dinama i nogometni sudac optužuje za namještanje utakmica, dok južni dio Hrvatske optužuje Zdravka Mamića za privatizaciju Saveza, dok se format lige mijenja iz sezone u sezonu, dok se postupak licenciranja provodi selektivno, dok se reprezentacija priprema u drugoj državi, dok se izbornik optužuje za rasističko ponašanje, dok su nogometni stadioni u takvom stanju da na njima igrači ginu, a u sličnoj su opasnosti i navijači, dok klubovi grcaju u financijskim i raznim drugim problemima, dok je percepcija nogometa u javnosti takva kao da se radi o leglu kriminala i korupcije, dok se USKOK bavi HNL-om, dok su mu bivši suradnici optuživani za gospodarski kriminal ili zlostavljanje mladih nogometašica - onda predsjednik Saveza jednostavno nema nikakvo pravo govoriti kako "nema nikih problema". Pa kako nema?!

Činjenica da Marković to može, da je još uvijek tu gdje je i da ponovno ima podršku Izvršnog odbora i vjerojatno Skupštine za novi četverogodišnji (!) mandat je naprosto nevjerojatna i žalosna.

Vlatko Marković vukao je i dobre poteze, ima pravo kada kaže da je NS najorganiziraniji, najstabilniji i zapravo najbolji, a nije ni osobno kriv za svaku od navedenih stvari, no apsolutno je neprihvatljivo da on te probleme ne vidi ili ne priznaje. On, ili HNS, moraju reagirati na svaku od tih stvari, on i njegovi suradnici moraju raditi od jutra do sutra na boljitku hrvatskog nogometa. Ali njih to ne zanima, bitno je odraditi sjednicu, potpisati zapisnike, omastiti brk i zadržati svoju fotelju. A kud' ćeš lakše nego ako jedan drugome drže leđa.

Svi ti članovi IO-a i Skupštine jednako su velik problem kao i Marković, jer su također ljudi koji do svojih pozicija drže više nego do hrvatskog nogometa. A ne shvaćaju da će i Markovićevoj vladavini doći kraj, kad-tad, i da će tada smrknuti i njima. Puno bi moralnije i časnije bilo sada odstupiti, pa se jednoga dana vratiti u nemarkovićevski HNS ako je tom nekome želja raditi u hrvatskom nogometu.

Najveći je problem što nema alternative. Davor Šuker želi pričekati Markovićev odlazak, Zvonimir Boban ne pušta ni glasa. Tko još ima dovoljnu karizmu da zadobije podršku javnosti, ali što je važnije, podršku skupštinara?

Hajdukova najava da će Dalmacija imati svog kandidata nije pravi način, jer HNS-u ne treba "dalmatinski kandidat" nego hrvatski kandidat. Da li bi to bio Dalmatinac ili Slavonac ili Istrijan nije važno koliko je važno da bude zajednički izbor, a s ovakvim najavama "mi ćemo kontrirati vama" samo se produbljuje antagonizam.

Naravno da nije rješenje "dignuti u zrak cijelu Rusanovu", i naravno da unutar HNS-a, unutar županijskih saveza, unutar Izvršnog odbora ima i ljudi koji rade dobar posao. Također, nije rješenje samo ubaciti "mlade ljude" i "dati prigodu brončanima", jer ni mladost ni "brončanost" ništa ne garantiraju - nema logike u tome da su svi "brončani" rođeni za trenere ili nogometne funkcionere.

No, Slaven Bilić i njegov stručni stožer pokazali su da s takvim ljudima mogu zapuhati novi vjetrovi. Slaven je sada skupio i jedan krug oponenata (jer posljednji rezultati nisu sjajni), ali ne treba zaboraviti da je on nakon prvog mandata bio najpopularnija osoba u Hrvatskoj. Zašto? Da, i zbog rezultata i zbog toga jer je bio cool, ali prvenstveno jer je bio odmak od one nogometne stvarnosti na koju smo navikli - odmjeren, inteligentan, elokventan, pažljiv, obrazovan, pristojan.

Takvih mora biti još. HNS-u je potrebno temeljito osvježivanje i nekad je zaista žalosno vidjeti kako neki vrijedni ljudi - poput Zorislava Srebrića, koji ne smije ići u isti koš kao Vlatko Marković - ne vide kada je njihovo vrijeme prošlo, i kada bi svoja znanja morali prenositi na mlađe. Točnije, Zorko je svoja znanja već trebao prenijeti na mlađe i sada uživati u utakmicama reprezentacije iz lože, a ne pokušavati obavljati pet različitih funkcija i pronalaziti kompromise za sva nezadovoljstva unutar Saveza.

U HNS-u se ne mogu ponašati kao mala djeca i uvrijediti na transparent Torcide i odgovoriti s "e sada nas neće ni vidjeti", nego se trebaju zapitati što su to učinili da im je jedan cijeli grad to toliko zamjerio da sada uopće ne želi reprezentaciju.

Kada spalite toliko mostova, teško ih je ili nemoguće ponovno sagraditi.

Hajduk možda nije reagirao na pravi način "blokadom" koju su postavili reprezentaciji dok je Marković na čelu HNS-a, baš kao ni BBB bojkotom Dinama - jer niti je reprezentacija Marković(eva), niti je Dinamo Mamić(ev), oboje su iznad ljudi koji vode klub ili Savez. Ultimatumi ne vode ničemu dobrome.

Posebno ne dok su na čelu HNS-a tvrdoglavi ljudi koji će jednostavno reći "kako da sada igramo u Splitu kada nas ne žele".

Ali takav odnos je neprihvatljiv, na čelu Saveza moraju biti ljudi koji su sposobni spajati, a ne razdvajati Zagreb s drugim nogometnim centrima. U Splitu, u Hajduku, u Dalmaciji, nisu iz čista mira došli do ovakvih zaključaka, i ne ulazeći sada u klubaške rasprave, potpuno je očito da zanemarivanje Splita kao grada domaćina reprezentaciji nije bilo korektno.

Da, smatram da bi Zagreb, kao pet puta veći grad od Splita, koji je k tome u centru Hrvatske, čak i s ovakvim stadionom morao biti glavno reprezentativno okupljalište. I o tome ću uvijek rado prodiskutirati s kolegama i prijteljima iz Splita.

No, žalosno je i smiješno što Hrvatska 13 godina nije u Splitu igrala kvalifikacije! Ne samo da je tamo najljepši stadion, ne samo da je tamo jedan od dva najveća hrvatska kluba, ne samo da južnjačka atmosfera zna biti sjajna, već je to prigoda za cijelu regiju, Dalmaciju, ali i Zagoru, dubrovačko-neretvansko područje, pa i Hercegovinu, da vidi Srnu i društvo. Od tuda je niz reprezentativaca, od tuda je i izbornik, i Split je po svemu pravi nogometni grad koji ima sve uvjete za domaćinstvo reprezentacije. Ovakav odnos bio je krajnje bezobrazan i samo je još jedna stavka na popisu zašto vladajuća garnitura treba odstupiti. U HNS-u bi se trebali sramiti potezati argument prijateljskih utakmice s Nizozemskom i Brazilom, jer to su bili zaista jeftini i prozirni pokušaji opravdanja.

No, što uopće vrijedi pisati ono što zna i misli milijun ljubitelja nogometa u Hrvatskoj, kada njih 50 o svemu odlučuje. Svi koji prate HNL i naše reprezentativce iz tjedna u tjedan očito nisu dovoljna kritična masa koja bi s trona zbacila cara, kralja i viteza Markovića, nije dovoljno ni nezadovoljstvo pojedinih županijskih nogometnih saveza, neće biti dovoljna ni ova inicijativa Hajduka.

Šansa je u alternativi. Šansa je u tome da o ovim stvarima počne razmišljati krug osoba koje imaju ime, znanje i prije svega volju da naprave nešto za hrvatski nogomet. Nadam se da će u sebi prelomiti prije kraja 2010. da žele pomoći, inače nas čekaju još četiri godine s "nikim", a zapravo mnogim problemima.