O zdravima i bolesnima

Večeras će u Zagrebu snage odmjeriti Cibona i Cedevita.

Domaćin u susret ulazi kao favorit na kladionicama. Na klupi joj je proslavljeni igrač i trener, Aleksandar Petrović, a u momčadi niz igrača koje je u "tržišnoj utakmici" preoteo upravo večerašnjem suparniku. Domaćin ima snažnog sponzora - jednu od najbolje stojećih privatnih kompanija u Hrvatskoj, ima "čirlidersice", ima light-show, ima marketing. Domaćin nikome ne duguje ni kune, igrače plaća onoliko koliko ima novca. Sportski direktor je proslavljeni reprezentativac Matej Mamić, a klub ima strpljenja iščekivati rezultate dugoročne sportske politike, pa tako godinu za godinom napreduje i radi korak naprijed. I s mladima se dobro radi, pa su tako i rezultati u tim kategorijama sve bolji.

Gost je u malo drugačijoj situaciji. Na klupi ima nedokazanog trenera Radulovića, nisu zadržani nositelji igre iz prošle sezone, letvica ambicija je spuštena, klub duguje oko 57 milijuna kuna bivšim igračima, trenerima i banci, a zaposlenici kluba štrajkali su jer mjesecima nisu primili plaće. Dresovi gostujućeg kluba prazni su jer sponzora nema. Čak ni grad Zagreb više ne želi suludo upumpavati pare (a zašto je i do sada?) dok ne dobije nalaze revizije, papire koji pokazuju - kuda ide sav taj novac ako dug stalno raste?

Što vam je čudno u toj slici? Osim toga što je "domaćin" klub koji je 1991. osnovan kao KK Botinec i u vitrinama nema niti jedan trofej, a "gost" je dvostruki prvak Europe, najtrofejniji hrvatski klub, jedini euroligaš koji je nastupio u svim izdanjima tog natjecanja i uopće jedno od najvećih košarkaških imena u Europi.

No, od prošlosti, slave i sjećanja se ne živi. Živi se od rada.

U Cedeviti rade, i zato je Cedevita jedan od najpozitivnijih primjera u hrvatskom klupskom sportu. Umjetni klub? To je bezvezna kovanica, jer svi su klubovi, mali i veliki, jednom nastali kao "nitko i ništa", svi su klubovi imali uspone i padove, svi su zahvaljujući sponzorima (državnim ili gradskim ili privatnim) mogli raditi korak naprijed. Ne možemo Cedeviti za grijeh uzeti što je nastala u nezavisnoj Hrvatskoj, što je pod prvim sponzorom Hironom narasla do prvoligaškog statusa, a potom pod Atlantic Grupom do statusa regionalnog igrača.

Dapače, možda je upravo zbog toga što je od početka funkcionirala kao klub utemeljen na postulatima kapitalizma danas u puno boljoj situaciji nego Cibona, Zadar ili Split. Tko je na papiru veći klub? Reći ćete, pa naravno, Cedevita se ne može na papiru mjeriti s Cibonom, Zadrom i Splitom. U povijesnim papirima ne može, ali ako su "papiri" bilanca, račun dobiti i gubitka ili nekakva strategija - onda se Cibona, Zadar i Split ne mogu mjeriti s - Cedevitom.

Nekome je problem "umjetno ime", ali po čemu je Cibona dobila ime? Je li se tko žalio kada su Splićani bili Jugoplastika, POP 84 ili Slobodna Dalmacija.

Cedevita je po mnogočemu klub kakav želimo danas u RH. Iza kojeg stoji zdravi kapital, u kojem se zna vlasnička struktura, u kojem je struka zadužena za struku, ekonomisti za financije i marketing, u kojem se radi planski i strpljivo, i što je najvažnije - u kojem politika nema nikakvog utjecaja.

Ukratko, Cedevita je zdrava. A Cibona je ozbiljno bolestan pacijent.

Iz dana u dan me iznova šokira podatak da je taj klub dužan 55 ili 57 milijuna kuna. To ne može nastati preko noći, niti za to može biti odgovorna jedna osoba, primjerice Božo Miličević. Postoje milijuni i milijuni gradskog (dakle i mog, i vašeg) novca koji su otišli prema Tornju, ali kao da do njega nisu došli. Tko je i zašto potpisivao igrače iznad realnog budžeta? Tko je obećavao brda i doline? Tko je tom nekomu dao ovlasti za to, tko je sve to nadgledao i nadzirao (hm, možda nekakav nadzorni odbor?)? Kako je Grad - koji je imao čovjeka ili na čelu ili u upravi kluba, dopustio takvu rastrošnost novca od građana Zagreba, a ne Bandićevog ili Jelušićevog novca? Tko im je uopće dao mandat da stvari funkcioniraju po krajnje neprofesinalnom i neodgovornom principu "ajde dobro, dat će vam grad par milijuna pa da isplatite neke plaće"?

Kako je moguće da iz Grada preko medija "traže financijsko izvješće, nalaz revizora, stvarno stanje svih dugovanja i obaveza, uvid u ugovore o prostorijama koje iznajmljuju", i da to čekaju od Nove godine? Kako Grad - odnosno oni koji su od građana izabrani da taj grad zastupaju - može dopustiti takav odnos kluba koji dobiva više od 10 milijuna kuna iz gradskog proračuna? Kako uopće stvari mogu funkcionirati tako loše, nekvalitetno, netransparentno i povrh svega sporije od puža na tabletama za smirenje?

Andro Knego ambiciozno je preuzeo klub, ali u pola godine nije uspio napraviti gotovo ništa što bi donijelo vidljiv napredak. Cibona nema sponzora, ima lošiju momčad, nije zadržala trenera, ima jednako velika dugovanja i blokiran račun. Najgore od svega - ne vidi se izlaz iz svega toga.

Zahvaljujući imenu, euroligaškom statusu i obećanjima o (pre)velikim ugovorima, Cibona je godinama uspijevala imati europski konkurentnu momčad, najbolju u Hrvatskoj, no iza dobre momčadi skrivalo se nesposobno vodstvo. I ta se kula od karata počela rušiti.

Nema druge riječi nego "neposobno" za sve što se događalo u i oko Cibone. Prava je blamaža da je sjajna prošlogodišnja momčad na čelu s briljantnim trenerom Perasovićem radila za "slavu", bez kune gotovo cijelu sezonu. Blamaža je za vodstvo kluba što su kilometar dalje Gojanović i ekipa napravili fantastičan sportski projekt za koji se traži karta više jednom tjedno, a da istodobno Cibonu gleda uvijek onih zagriženih 1.000 navijača koji jednostavno vole taj klub.

Marketing i PR ne mogu nigdje živjeti samo od imena kluba, dapače, to je posao koji se radi iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu. Inače se Coca-cola više ne bi morala oglašavati, stvarno sam prilično siguran da su već svi "čuli" za nju.

A o Ciboninom odnosu s navijačima ne treba previše govoriti - dovoljno je posjetiti web-stranicu na kojoj je trener momčadi Perasović, i na kojoj kod opisa grada Zagreba stoji da se "upravo gradi stadion za 60.000 ljudi" na kojem će igrati Dinamo, "klub koji je igrao Ligu prvaka protekle dvije sezone". Netko je očito zaspao krajem 20. stoljeća i nije se još probudio. Probajte se tamo informirati o idućoj utakmici Cibone, gdje, s kim i kada - jedina šansa da dođete na tu utakmicu jest ako osmislite vremenski stroj.

Cibona neće moći krenuti rješavati svoje probleme i postati klub kakav treba biti - zdrav - dok ne dobije sposoban menadžment. Ne moraju to biti ljudi čiji počasni dresovi vise s krova dvorane, već ljudi koji su jaki igrači u poslovnim krugovima, koji razumiju ekonomiju, marketing, menadžment, koji znaju kako dobaviti novac, kako s njim raspolagati, kako razviti strategiju i razvoj kluba, kako osigurati neovisnost sportskom sektoru i omogućiti mu kvalitetan rad. No, kako pronaći takve ljude kada smo iz dana u dan svjesni da država ili grad prvo pogledaju vašu "partijsku iskaznicu", a onda vam omoguće fotelje u subjektima poput Cibone, INE ili HEP-a. Podobnost, a ne kvaliteta.

Što je najžalosnije za Cibonu i njene navijače, Cibona je imala priliku postati - Cedevita. No, loša, nedovoljno proaktivna i otvorena reakcija rukovodstva i grada Zagreba otjerala je Tedeschija daleko od Tornja. Nekomu nije odgovaralo da Cibona ozdravi, ovo bolesničko stanje valjda je pogodno za daljnje malverzacije. A jasno da ni Tedeschi nije lud pa da plati ogromni Cibonin dug, a zauzvrat dobije (pre)malo.

Cedevita je danas puno bolji klub od Cibone. Ako se stvari nastave razvijati istim tempom, pitanje je dana kada će postati i bolja momčad.

To neka ide na čast i ponos čelnicima Cedevite, a na dušu svima koji su pomogli dovesti Cibonu tamo gdje je danas, u poziciju da se raspravlja je li rješenje stečaj ili preoblikovanje u sportsko dioničko društvo...