Kako misliš mene nema?

Da, apsolutno je istina kako je prilično žalosno što Dinamo neviđenom akcijom poklanjanja dresova uz kupljenu ulaznicu pokušava napuniti Maksimir za najznačaniju klupsku utakmicu u zemlji, ali ujedno i najgledaniju - na televiziji. No, istina je da je i potez klupskog marketinga za svaku pohvalu, pronašli su dobar način za rješavanje zaliha kojih se ionako neće moći riješiti drugačije nego poklanjanjem, jer kao što je slučaj i s ulaznicama, Dinamov dres ne kotira visoko na listi najtraženijih artikala u Zagrebu.

Na prvi pogled, izbivanje gledatelja nekom neupućenom promatraču ne bi imalo smisla. Dinamo je po svim istraživanjima najpopularniji klub u zemlji, Dinamo je godinama daleko, ali zaista daleko najuspješniji i najbolji klub u zemlji, Dinamo ima povijest, ima ime, Dinamo je zaista jedna od najprepoznatljivijih marki u Hrvatskoj, ne samo sportskih. Dinamo je pojam, i dan danas svaki zagrebački - i ne samo zagrebački - klinac mašta o tome da jednoga dana nosi dres Dinama. To je osnovna pozadina Dinama i prema svemu tomu u najmanju je ruku neobično da prvenstveni susret Dinama dođe pogledati troznamenkasti broj gledatelja.

Pa ipak, danas je svakome tko prati nogomet apsolutno normalno i shvatljivo kako Dinamo nema gledatelja, do te mjere da bi ti na pitanje "Zašto nitko ne gleda Dinamo" mnogi odgovorili - pa zar moraš pitati?

Jer, znate, to je potpuno logično da Dinamo nema gledatelja. Ili nije?

Na to pitanje ne može se odgovoriti jednostrano, jer obje strane - ona kojoj je logičan taj prazan Maksimir zbog stotinu faktora, i ona koja niti jedan razlog ne prihvaća ako je ljudima zaista "Dinamo u srcu" - imaju dobre argumente. Pa ću za potrebe ovog teksta zamoliti Bobija i Rudija za njihove komentare.

Bobi: Prije svega, taj Zdravko Mamić mi je zgadio cijeli klub. Nekad je moj Dinamo bio gospodski klub, danas je privatna prćija jednog neuljudnog, bezobraznog prostaka koji svojim ponašanjem uništava dugo stvarani imidž kluba. Zbog njega dobar dio Hrvatske mrzi današnji Dinamo, i neću na stadion dok god je on tamo.

Rudi: Čekaj malo, to je tvoje rješenje? Kako točno ono pomaže Dinamu, kojeg, navodno, voliš? Evo i BBB su se povukli s tribina, ali Mamića to očito ne dira i prazan stadion neće ga otjerati. Zar navijači ne bi mogli zajednički popraviti ono što Mamić pokvari? Zar ne bi pun stadion, s 30.000 ljudi iz tjedna u tjedan, koji bi tražili Mamićev odlazak, imali puno veću snagu u toj bitki? Zar ne bi to onda postala tema i među onima koji bi eventualno Mamića mogli maknuti? Zar ne bi vaša podrška klubu bez Mamića motivirala neke lidere da prepoznaju tu vašu snagu i postanu Mamićevi oponenti? Ovako, zašto bi itko htio u bitku s Mamićem, za koga? Za "papirnate" navijače?

Bobi: Nije to samo Mamić kao takav, cijela politika kluba me odbija od stadiona. Stalno neka obećanja, pa sukob interesa, pa prodaja igrača. Kako ću se vezati za momčad kada svatko tko tri puta prođe igrača i dva puta dobro centrira počne plakati za odlaskom u inozemstvo? Dinamo je postao legija stranaca, zašto bih za njih navijao, hoću domaće dečke.

Rudi: Voliš li ti ono što piše na prednjoj strani dresa ili ono što piše na zadnjoj strani? Voliš li Dinamo ili voliš Modrića? Da, tužno je kada odlaze igrači koje voliš gledati, ali pokaži mi klub u Europi, koji se ne zove Chelsea ili Real Madrid, koji samo u proteklih pet godina nije ostajao bez svojih najboljih igrača? A po čemu se Dinamo može mjeriti s Milanom, Interom, Liverpoolom ili Manchester Unitedom? Jesu li navijači napustili Camp Nou kada je Barcelona prodala Luisa Figa ili Ronalda? Je li Unitedu pala prodaja karata nakon odlaska Cristiana Ronalda? Bobi, znam te dugo, realan si momak - valjda ti je jasno da Dinamo nema ni mogućnosti ni razloga zadržati Vedrana Ćorluku ako netko dođe i iskešira za njega 10 milijuna eura. Sportske ambicije u tom slučaju moraju popustiti pred ekonomskim i ljudskim zakonitostima; Ćorluka rješava svoju egzistenciju, klub osigurava preživljavanje. Dinamo nema drugog načina, jer ne zarađuje na ničemu drugome. Između ostaloga, na tomu se može zahvaliti i tebi.

Bobi: Zvučiš kao Mamićev plaćenik. Dinamo je skupio itekako puno para prodajom igrača, ne treba sada prodavati recimo Vrsaljka za "preživljavanje". Gdje je lova od dosadašnjih transfera?

Rudi: Pa koliko sam zadnje čuo, Halilhodžić, Sammir, Morales, Beqiraj i ostali ne treniraju i ne igraju besplatno. Zar ne vidiš da danas gotovo da i ne postoji klub u Hrvatskoj koji nema ozbiljnih dugova i financijskih problema, s time da su sve to sustavi koji plaćaju puno manje nego Dinamo, jer je nogomet daleko najskuplji sport. A Dinamo tih financijskih problema nema, iako nema nikakvih prihoda osim od Grada (što uvelike ide u održavanje stadiona) i te prodaje igrača.

Bobi: Ti častiš ručkom, može? Mamić ti je za ovo dao jednu stotku, zar ne? Ali dobro si me doveo do još jednog razloga zašto ne idem na utakmice - Dinamovi igrači su preplaćeni za to što pružaju na travnjaku. S takvom plaćom trebali bi letiti po travnjaku, ja bih za 100.000 eura u Dinamovom dresu pojeo travu.

Rudi: Dobro ti to zvuči, ali je obična floskula. Možeš ti pojesti svu travu na Maksimiru, ali nećeš pobijediti Dinamo. Pet godina to je najbolja momčad u Hrvatskoj, s popriličnom razlikom, što nije slučajno. Naizgled ti se čini da razlika između Sammira i nekog prosječnog veznjaka HNL-a ne može biti tolika, ali na nogometnom tržištu svatko s razlogom vrijedi neku cifru. Kada bi sve utakmice završavale sukladno vrijednosti igrača na travnjaku, ne bi se morale ni odigravati. Ovako, Manchester City može izgubiti od Wolvesa iako je beskrajno skuplja i bolje plaćena momčad. No, ona je ipak skuplja s razlogom i zato će na kraju završiti ispred Wolvesa. Isto je tako i Dinamo s razlogom skuplji od svih ostalih momčadi u Hrvatskoj, iako možda neće uspjeti pobijediti Slaven Belupo. Na kraju sezone ipak će imati 30 bodova više.

Bobi: Ali ipak, ne možeš reći da ovo što Dinamo pruža vrijedi milijune eura?

Rudi: Koliko bi trebao pružati? U Hrvatsko je domintanan, godinama, Hajdukov trenutni zaostatak u ovom šampionskom razdoblju iznosi okruglo 101 bod. 101! U Europi postiže, usprkos prodaji, sve bolje rezultate (makar bod po bod), godinama je stalni sudionik Europske lige, o kojoj mogu samo sanjati ostali hrvatski klubovi. U toj Europi Dinamo postiže rezultate u skladu sa svojim budžetom, pa ponekada iznenadi bogatiji klub, ponekada izgubi od siromašnijeg, ali se sve u svemu ravnopravno bori s klubovima svog ranga. Pa reci ti meni, što bi Dinamo trebao? Istina, ima svemirski budžet za hrvatske pojmove, ali za hrvatske pojmove Dinamo i jest svemirski brod. U europskom kontekstu, Dinamov budžet nije ništa posebno, pa nije ni Dinamo - ima li u tomu nešto nelogično?

Bobi: Nisi ništa rekao u vezi stranaca, vjerojatno jer nemaš argumenata - zašto bih navijao za neke Argentince i Brazilce, želim Dinamo kao purgerski klub!

Rudi: Vau, bit će da nisi gledao puno europski nogomet proteklih 10-20 godina. Jesi vidio u zadnje vrijeme momčad Arsenala? Mogu povjerovati u puno argumenata kontra odlaska na stadion, ali ovo je najgluplji. Dinamo kao rijetko koji klub u Europi "proizvodi" svoje igrače, Dinamo se može ponositi tolikim svojim klincima diljem Europe, može se ponositi svojim reprezentativcima (a ta je reprezentacija 8. na svijetu!), može se ponositi činjenicom da se mnogi klubovi dive Dinamovoj školi i da je danas Dinamo nezaobilazna postaja europskih skauta. A to što pojedine rupe popunjava igračima izvana, bilo iz HNL-a, Crne Gore ili Južne Amerike, to je stvarno sasvim logično, jer da je Dinamo samo Lokomotiva, onda ne bi bio peterostruki prvak već bi koje mjesto iznad Lokomotive. Je li u toj kupnji bilo i pogrešaka? Pa sigurno je i Arsene Wenger presretan što je kupio Reyesa za 30 milijuna funti, a pogreške je radio svatko. Jesu li prosječno uspješniji bili oni koji su dolazili iz HNL-a, a ne Južne Amerike? Možda, ali otkud je današnji najbolji igrač Dinama i Prve HNL? Koji će svojim transferom apsolutno isplatiti svakog tko je eventualno bio promašaj.

Bobi: Kako god ti to upakirao, rezultati, ovo-ono, Dinamo igra loše. Još od Ivankovića preko Jurčića do Vahe, svi treneri misle kako se obraniti, pa onda kako napadati. Dinamo ne igra atraktivno, a protiv slabijih suparnika, u okvirima HNL-a, za ovu lovu, trebali bi zabijati po pet pogodaka po utakmici.

Rudi: Kako god ti kažeš. Kao što diljem Europe toliki klubovi igraju iznimno atraktivno i sve protivnike od kojih su bogatiji rasturaju s velikom razlikom. Zaboravi to što se i jedna Barcelona, po općem sudu najbolja momčad u Europi u puno utakmica i sama muči, sjedni jedan vikend pred televizor i gledaj cijeli dan englesku, njemačku, španjolsku, posebno talijansku ili francusku ligu pa reci da negdje vrvi atraktivnim nogometom. Atraktivnih utakmica ima i uvijek će ih biti, ima ih i u HNL-u, no danas se svi znaju braniti, svi znaju trčati, svi znaju pokrivati, svi znaju osnovne i složenije taktičke sheme koje onemogućuju protivnika u razvijanju neke lijepe igre. Zaboravi osamdesete, zaboravi i devedesete - danas se igra ovakav nogomet, i ako ti to nije dobro, onda nije problem u tomu da ne voliš igru Dinama nego ne voliš - današnji nogomet. Što je potpuno ok, da se razumijemo.

Bobi: A protivnici? Ajde, protiv Villarreala ili Arsenala ću doći, ali pošto da dolazim u toj Ligi 16, na klubove poput Croatije iz Sesveta?

Rudi: Jesi li ti navijač Croatije Sesvete, Istre, Cibalije, Villarreala, Arsenala ili si navijač Dinama? Dolaze li navijači Borussije na Westfalen ovisno o tome s kim igra Borussia, dolaze li u značajno drugačijem broju ovisno o protivniku?

Bobi: Ali oni dolaze gledati Bundesligu. Ja bih trebao doći i gledati Prvu HNL? Ligu koju vode Markovići, Štimci, Sinovčići, Mamići, ligu čiji su igrači osuđeni zbog namještanja utakmica, ligu koja očigledno ima prevelik broj klubova, koja ima očajnu infrastrukturu, upitnu sudačku neovisnost, i koja je godinama prilično nezanimljiva, u kojoj se treneri mijenjaju poput čarapa, čiji su klubovi u financijskoj dubiozi i pate od kronične neambicioznosti i nedostatka upravljačke vizije? Stvarno bih trebao ići pratiti tu ligu?

Rudi: Kakva je, takva je, naša je. Bolje nemamo, a pomoći joj sigurno ne možemo pasivnim promatranjem kako propada. I taj cijeli proizvod puno će bolje izgledati ako napunimo stadione, baš kao što neka tamo EBEL liga izgleda poput NHL-a samo zato jer je puna Arena.

Bobi: Pusti ti Medveščak na miru. Primjer Medvjeda pokazuje da zagrebačka publika nije razmažena, samo je treba privući pravim proizvodom.

Rudi: Ništa protiv Medveščaka, dapače, Medveščak je pozitivan primjer, no Medveščak i jasno pokazuje kako o samim gledateljima, više nego o bilo čemu drugome, ovisi koliko će zabavan neki događaj biti. Uz pun Maksimir i dobru atmosferu, Dinamo - Cibalia bit će zabavniji događaj nego Medveščak - KAC u praznoj Ledenoj. Vrijedi i obrnuto.

Bobi: U Ledenoj mogu sjesti na čistu stolicu i imam krov nad glavom - nije to zanemariva razlika.

Rudi: Slažem se. Dinamov stadion jedini je od ovih problema koji nije stvar psihologije. U današnje vrijeme, kada je ponuda zabavnih sadržaja u Zagrebu veća nego ikad, teško je prigovoriti bilo komu tko ne želi dva sata stajati na pljusku i gledati utakmicu, bilo kakvu utakmicu. Ipak, ni taj očajni stadion - što je problem koji Dinamo mora riješiti kako zna i umije - ne objašnjava zašto na Maksimiru nema gledatelja ni u najljepšim danima, isto kao što ih ima jako puno, neovisno o vremenu, kada recimo igra reprezentacija ili gostuje poznati europski klub.

Bobi: Neke od stvari koje govoriš su ok, ali oko Dinama ti je jednostavno loša atmosfera. Igrači piju po klubovima, slušaju narodnjake, izvršni dopredsjednik prostači pred kamerama, sportski direktor razvlači se po medijima zbog svega samo ne sportskih razloga, navijači bojkotiraju klub.. Jednostavno je loša atmosfera.

Rudi: Zar ne vidiš kakvu ulogu u tomu odrađuju mediji? Zar ne vidiš kako neki ciljano podmeću afere uoči najvažnijih utakmica, afere u kojima se pokaže da je sve neistina? Zar ne vidiš da postoje novinari koji ruše svakog trenera, koji izmišljaju svađe i nerijetko od "buhe rade slona", sve kako bi prodali još koji primjerak novina ili privukli jednog čitatelja više?

Bobi: Ma vidim, nisam ćorav, hrvatski mediji puni su crnila i senzacionalizma, no to ne opravdava poteze igrača ili Mamićev prostakluk. Ali ajde, da i ne čitam uopće negativne napise u medijima, svejedno nije lako biti navijač Dinama - ovo je prokleti klub. Kada god se nabrijemo na neki europski rezultat, kada se ponadamo - onda nas netko lupi maljem po glavi i izgubimo kod kuće od PAOK-a ili Timosoare.

Rudi: Nabrajaš izazove svakog navijača. Neovisno je li u trećoj ligi ili Ligi prvaka, svaki klub proživljava ono što smatra uspjehom i ono što smatra neuspjehom. Zato se i vežemo za neki klub, jer se s njim veselimo u uspjesima, tugujemo u neuspjesima. Samo, navijačima Dinama dosadni su i uspjesi i neuspjesi, niti jedno niti drugo nije dobro.

Bobi: Nemoj mi držati prodike da smo mi koji volimo Dinamo razmaženiji ili drugačiji od drugih. Na sve ovo što sam ti do sada rekao - od stadiona preko Mamića do slabosti HNL-a - nadodaj još i huligane, pridodaj tome da u Zagrebu danas ima puno došljaka kojima Dinamo nije u srcu, uzmi u obzir da klub nema ni ozbiljan fan shop, sjeti se da zbog Zakona o sprječavanju nereda ne smijemo popiti ni pivu, da su loši termini utakmica, da je Prvenstvo godinama nezanimljivo, da Dinamo nikako ne uspijeva prezimiti u Europi, da...

Rudi: ... da ovo, da ono. Na kraju dana, Dinamovi navijači imaju iste ili slične probleme kao mnogi diljem svijeta. Neki se bore protiv uprava, neki protiv prodaje igrača, neki za bolji stadion, neki za boljeg trenera. Ali pritom dolaze na stadion i daju potporu klubu kojeg vole.

Bobi: Rudi, ajde da se složimo da se ne slažemo i ajmo na cugu. Samo ne blizu stadiona, da nas ne uhiti Đurđa.

...

Priznajem, više sam srca uložio u Rudijeve argumente, ali daleko od toga da ono što je Bobi "rekao" ne stoji. Dinamov navijač danas ima zaista stotinu dobrih razloga zašto ne doći na stadion.

A za doći ima samo jedan. Ali vrijedan.