Andreju kriv može biti samo Andrej

Andrej Kramarić ovih je dana u medijima prošao kroz dresove Crvene zvezde, Maribora, pa i Hajduka, nakon što je cijeloj obitelji Kramarić prekipjelo nezadovoljstvo skromnom minutažom koju je ove sezone dobio (ili zaslužio?) napadač koji će za tri mjeseca proslaviti 20. rođendan.

Ne tako davno, Kramarić je trebao biti štošta "novog" - novi plavi 9, novi reprezentativac, nova zvijezda iz omladinske škola, nova Mamićeva isplativa investicija, novi idol navijača. O njemu su pisane ode, a kada je, primjerice, Dinamo ispao od Red Bulla, najveća Jurčićeva pogreška bila je što nije dao prigodu Kramariću.

Dvije godine kasnije, postavlja se pitanje - zašto je "Krama" prikovan za klupu i tko je kriv što danas nije igrač kakav je "trebao biti"?

Jesu li to stratezi koji mu nisu vjerovali? Je li to manjak prigoda zato jer Kramarić(i) nisu htjeli pod Mamićeve skute? Je li to loš rad Dinamovih trenera?

Ili najveću odgovornost mora snositi sam Kramarić?

Teret odgovornosti uvijek je lakše pripisati nekim vanjskim utjecajima, a ne samom pojedincu, pogotovo ako se radi o domaćem, talentiranom i pametnom mladiću, no u sportu se najčešće oni najbolji uspiju probiti preko bilo kakvih prepreka, a otpadnu oni koji ne zadovoljavaju tri glavna uvjeta za uspjeh u seniorskim konkurencijama, a to su: glava, radišnost i atletske mogućnosti.

Činjenica je da uspjesi u mlađim kategorijama jesu dobar pokazatelj, no nipošto nisu garancija uspjeha u seniorima. To vrijedi za bilo koji sport, jer u svakome ćete pronaći niz "izuzetno talentiranih klinaca pred kojima je velika karijera", a puno manji broj njih jednoga dana postane to što bi trebali biti.

U mlađim su kategorijama izuzetan talent ili nekakva fizička predispozicija često dovoljni. Tako je i Andrej Kramarić kao kadet uništavao konkurenciju koristeći izuzetan osjećaj za gol, finu tehniku realizacije koja mu je očito urođena. Njegovi igrački nedostaci, a to je prije svega slabija fizička konstitucija, među vršnjacima nisu mogli doći do izražaja.

Usprkos brojnim primjerima iz prošlosti, većina Dinamovih kroničara zažmirila je na Kosiće, Gondžiće, Koretiće, Kardume i Abramoviće i odlučila Kramariću napraviti medvjeđu uslugu radeći od njega buduću zvijezdu.

U tome su uspjeli pred javnosti, jer još u Jurčićevo vrijeme često sam dobio pitanje - "zašto ne igra mali Kramarić"? Tada je moj odgovor bio isti kao i danas - jer nije dovoljno dobar. Kako nije, kaže mi sugovornik, a zabio je toliko golova kao kadet? Kako to možemo i znati, pita dalje, ako ne dobiva redovito prigodu? Kako bi i postao dobar, ako ne igra?

To je teorija koju ne možemo testirati. Ne možemo znati bi li Kramarić danas bio najbolji strijelac lige da je dobio puno više prigoda kod aktualnog i kod prijašnjih trenera. Ne možemo znati je li time usporen njegov napredak niti možemo znati bi li kod Fergusona on postao bolji od Javiera Hernandeza.

Ono što znamo jest da postoje primjeri igrača koji negdje nisu dobili prave prigode, pa su pravi igrači postali drugdje. Dinamovi navijači ne moraju razmišljati dugo kako bi se prisjetili takvog primjera, dovoljno je reći Robi Prosinečki. Znači, moguće je da bi i Kramarić mogao biti promašaj Dinamove struke.

Ali puno više je primjera igrača koji su uspjeli dokazati svoj talent te onih koji ga nisu dokazali unatoč opetovanim prigodama. Luka Modrić izborio se za svoju prigodu, putem kojim mladi Kramarić nije htio poći. I jedan Zvonimir Boban se Milanu dokazivao na posudbi - a bio je neusporedivo jači igrač sa svojih 20 godina od Kramarića. S druge strane, Domagoj Kosić nije uspio u Dinamu, nije uspio ni kasnije. I mnogi drugi koji u Dinamu nisu uspjeli, nisu uspjeli ni drugdje dostići razinu koja se od njih očekivala nakon mlađih kategorija, iako među i "propalim" slučajevima ima onih sa solidnim karijerama (poput Abramovića).

Drugim riječima, puno je više primjera gdje je Dinamova struka dobro procijenila nego onih gdje se riješila dragulja ne davši mu pravu prigodu. Govorim o procjenama vrijednosti vlastitih igrača, jer puno je lakše procijeniti vrijednost Kramarića nakon svakodnevnih treninga nego nekog "Andersona Coste" nakon tri snimke, jednog gledanja uživo i pet youtube filmića. Ponekad, jednostavno, "čuda od djece" ne postanu i čuda od igrača. Kod nas i u svijetu, u nogometu i u bilo kojem sportu.

Ponavljam, glava, radne navike i atletske mogućnosti određuju u kojoj će mjeri onaj osnovni talent biti pretočen u seniorsku klasu. Treneri tu mogu biti od pomoći (ili mogu biti uteg), ali niti najlošiji trener na svijetu nije mogao spriječiti LeBrona Jamesa da postane jedan od najboljih košarkaša svijeta.

Isto tako, Dario Šimić ili Ivica Olić primjeri su sportaša koji su imali glavu, radne navike i atletske mogućnosti s kojima su postali među najuspješnijim hrvatskim nogometašima u posljednjih 20-ak godina iako nikada nisu bili "najtalentiraniji" u generaciji.

Sesar i Giriček, Silvio Marić i Dario Šimić; brojne generacije sportaša pune su primjera gdje je radišniji i čvršći u glavi postao uspješniji od "talentiranijeg".

Ne ulazeći u to koliko su mediji prerano digli Kramarića u nebesa niti u to kakve su njegove radnike navike, od prvog je nastupa bilo jasno - nedostaje mu čvrstine.

Ne čudi što je Jurčić često spominjao kako s Kramarićem radi posebne vježbe snage. Ne čudi što je kod Halilhodžića priliku dobio i odmah zgrabio Jakub Sylvestr, koji vjerojatno nije talentiran poput Kramarića, ali je puno čvršći, žilaviji, intenzivniji, brži, otporniji od zagrebačkog momka. To je današnji nogomet, u kojem Kramarićeva tehnika, lažnjak i nos za gol nisu dovoljni.

Mamić bi možda volio natjerati Andrejevu obitelj pod "svoj krov" kako bi jednoga dana i osobno profitirao, no Mamić bi prvi bio na gubitku kada bi branio trenerima forsiranje Kramarića, a da je Kramarić zaista fenomen. Osim što bi bespotrebno trošio novac na crnogorskog ili slovačkog napadača, osim što bi spriječio da Kramarić postane miljenik navijača (i putem privuče više gledatelja na stadion), osim što bi samu momčad koštao pravog golgetera, Mamić bi propustio šansu dobro unovčiti Kramarića, makar na tome zaradio samo klub. Poznato je da mu je puno lakše dobro prodati hrvatskog igrača (reprezentativca po mogućnosti) nego stranca... A Mamiću se može prigovoriti štošta, ali ne može da je glup.

Ima li za Kramarića šanse? S 20 godina u svijetu je uglavnom već dobro poznato hoće li od igrača štogod biti ili neće, pa se ne treba pridržavati hrvatskih navika da i o 24-godišnjacima pričamo kao o talentima. No, sigurno je još uvijek dovoljno mlad da iz sebe izvuče fizički maksimum kako bi njegovo nogometno znanje moglo doći do izražaja.

Treba li to pokušati u Dinamu ili negdje drugdje? Kada se podvuče crta, zapravo je svejedno. Ako je pravi, isplivat će i kod Halilhodžića, nema razloga vjerovati da mu BiH stručnjak ne bi dao prigodu kada bi na treningu vidio da Kramarić na treningu dobiva duel protiv Cufrea ili Brezovca. I isto tako, potonut će na kraj klupe i kod Zahoviča i kod Prosinečkog ako ga svaki protivnički 30-godišnji stoper strpa u mali džep i "pojede za doručak".

No, važno je za Kramarića da shvati kako je stvar u njemu, a ne u Vahi, Mamiću ili nekome trećem. Isprike i opravdanja najgori su put za bilo kojeg mladog sportaša. Ako mu je problem minutaža, zašto je odbio kaljenje u Lokomotivi gdje bi jamačno igrao i gdje bi bio pod budnim okom Dinamovih stručnjaka?

Da je pristao, danas bi i on i Dinamo bili puno pametniji. Ponekada do Tottenhama dođete putem Modrića i Ćorluke, ponekada putem Kranjčara ili Pletikose, no uglavnom, vrijedite li Tottenhama, do njega ćete pronaći put.

Okolnosti uvijek mogu biti faktor u nečijoj karijeri - nekad je to sreća, nekad nesreća, nekad dobar, a nekad loš trener. Možete imati dobro i loše društvo, možete imati sjajnog i užasnog uzora u svlačionici, možete igrati u klubu koji (ne) zna s mladim rezultatima ili (ne) ganja rezultat pod svaku cijenu. Ponekad vas može zeznuti ozljeda, ponekad neke životne okolnosti.

Ali, u najvećem broju slučajeva, ako talentu pridružite mentalnu snagu, radne navike i imate atletske mogućnosti za igranje na visokom nivou, to ćete kad-tad pokazati na travnjaku, parketu ili ledu.

Zbog toga, ako Kramarić ima što je potrebno, ako mu Dinamo ne dopušta odlazak, a on zaista vjeruje da ga koči trener pod utjecajem Zdravka Mamića, onda neka u Lokomotivi dokaže da je bolji od Beqiraja, Sylvestra ili Rukavine.

Tada će s puno boljim argumentima tražiti minutažu ili transfer. Jer, Vaha ima apsolutno pravo kada Kramarićima poručuje kako nije džuboks koji ispunjava svačije želje.