Želite zaraditi? Igrajte nogomet. Ili pikado.

Jasno, za takvu situaciju nisu krivi sami nogometaši već činjenica da je globalno nogomet najpopularniji sport, posebno u zemljama Zapadne Europe, što za sobom donosi golemi interes publike pa samim time i medija, ali i ogromnu konkurenciju. Bolje je biti 50. među milijunima nogometaša nego prvi među tisućama skijaša.

Američki ESPN je nedavno, u suradnji s portalom sportinteliggence.com opsežno analizirao plaće u 14 najvećih svjetskih profesionalnih liga . Taj popis je obuhvatio AFL (australski nogomet), MLB i NPB (baseball), NBA (košarka), IPL (kriket), CFL i NFL (američki nogomet) te Bundesligu, EPL, Primeru, MLS, Serie A i SPL kao predstavnike nogometnih liga. Podaci u priloženim tablicama izraženi su u dolarima, a radi se isključivo o plaćama igrača, bez raznih bonusa, bilo kakvih sponzorskih ugovora i drugih mogućih prihoda.

U prvoj tablici, koja prikazuje prosječnu plaću igrača po klubovima, zanimljivo je primijetiti nekoliko podataka. Jose Guardiola i Jose Mourinho nedavno su četiri puta u 18 dana ukrstili koplja s dvije najplaćenije momčadi na cijelom svijetu! Barcelona s prosječnom plaćom od skoro osam milijuna dolara godišnje predvodi sve svjetske klubove, a prvi do novog/starog prvaka Španjolske jest Barcin najveći konkurent, Real, kojem 7.36 milijuna dolara po igraču nije bilo dovoljno da preskoči Katalonce. Barem ne ove godine.

No, usprkos dominaciji Primere na vrhu, u nogometu očekivano najbolje plaćaju Englezi, ponajviše zahvaljujući najtežim ugovorima s TV kućama. Među 30 najboljih svjetskih platiša je čak pet klubova iz Premiershipa, čime engleski klubovi zaostaju samo za NBA ligom (10 klubova) i MLB-om (osam klubova). Osim Primere, po dva predstavnika na listi 30 najbolje plaćajućih klubova imaju Serie A i IPL, dok se kao predstavnik Bundeslige na listu ugurao Bayern.

U prosjeku, nitko ne plaća bolje od NBA klubova. No, NBA rosteri uvjerljivo su najmanji među ovim sportovima, pa je velik novac distribuiran na 12-13 igrača, a ne na 20-25 kao u nogometu ili 50-60 kao u američkom nogometu koji je, kako neki podaci govore, financijski najmoćniji sport na svijetu.

Iako je prema posljednjem istraživanju SportsMoneyja najvrjednija sportska franšiza na svijetu Manchester United (1.83 milijarde dolara), američki nogomet apsolutno je dominantan kada razgovaramo o vrijednosti klubova. Naime, na listi 50 najvrjednijih klubova svijeta nalaze se – baš svi NFL klubovi (32). Dio razloga svakako se može pronaći u ugovoru s nacionalnim TV kućama vrijednima čak četiri milijarde dolara, a ostaje za vidjeti hoće li vrijednost NFL klubova početi padati s trajanjem aktualnog lock-outa u kojem se igrači bore za veći dio kolača. To nimalo ne čudi ako analiziramo ove liste – NFL klubovi su posvuda na ovim listama (najviše vrijede, najviša im je gledanost, najviše zarađuju), dok NFL igrača na listama najplaćenijih nema. Daleko od toga da se milijuni ne okreću na njihovim računima, no među najplaćenijim igračima svijeta nema onih koji igraju u najbogatijoj ligi. Nije u žarištu zanimanja hrvatske javnosti, ali bit će zanimljivo pratiti kako će se rasplesti priča s lock-outom u NFL-u, jer ni igrači – a još manje vlasnici klubova – ne žele riskirati pad popularnosti cijele lige koja je na nikad većem nivou.

Kada govorimo o 50 najvrjednijih klubova svijeta, poslije Uniteda slijede NY Yankees (MLB), Washington Redskins (NFL), New England Patriots (NFL) i Real Madrid (Primera), a na listi je osim 32 NFL kluba zastupljeno devet nogometnih klubova, pet MLB klubova, dvije NBA momčadi i dvije auto-moto franšize.

Zanimljivo je, dalje, promatrati odnose između sportova. U tablici s desne strane možete vidjeti najveće zarade u sportskoj 2010. godini, gledano isključivo prema ugovoru s klubom odnosno nagradama od turnira i različitih natjecanja. U originalnalnom istraživanju navedeno je puno više sportova, ovdje smo izdvojili one najbogatije u usporedbi sa skijanjem jer je jedini hrvatski predstavnik na toj listi upravo skijaš – Ivica Kostelić je sa zaradom od približno 500.000 dolara bio najplaćeniji muški skijaš te godine.

Zanimljivo, ne samo da je Phil Taylor (pikado) zaradio dvostruko više, ili da je Jonathan Duhamel (poker, o kojem bi se dakako moglo raspravljati kao sportu) zaradio gotovo 20 puta više novca, više od Ivice zaradila je i - Lindsay Vonn. Dakako, ima na listi i sportova koji donose i manje nego skijanje, no zanimljivo je u ovakav kontekst postaviti uspjehe skijaša s nogometašima, košarkašima ili golferima.

Puno toga određuje mogućnost zarade u nekom sportu, no čini se kako gledatelji – oni na tribinama, a još više oni pred malim ekranima - više nego ikada prije diktiraju uvjete. Gledanost skijanja neusporediva je s gledanošću ovih bogatijih sportova, i dok je tako, Kostelić, Vonn i drugi skijaši moraju se pomiriti kako njihovo odricanje, trud, naporno treniranje, finanicijski vrijedi manje ili puno manje od onog u puno drugih sportova.

Vrijednosti klubova i u malo manjoj mjeri plaće igrača mogu se, dakako, dovesti u korelaciju s brojem gledatelja na stadionima i u dvoranama, iako su danas prihodi klubova puno raznovrsniji od utrška na blagajnama.

NFL potvrđuje svoj status dominantne svjetske lige s prosjekom od 67 tisuća gledatelja, a najgledanija nogometna liga je Bundesliga s 42.5 tisuće gledatelja po utakmici. Slijedi AFL (38.243), Premiership (34.158), MLB (30.066), Primera (28.474), pa CFL, NPB, Serie A i IPL. Gledamo li ukupan broj gledatelja u sezoni, onda nitko nije usporediv s baseballom kojeg godišnje pogleda čak 73 milijuna gledatelja – Yankeesi, Red Sox i ostali ipak odigraju puno više utakmica od Barcelone, Patriotsa ili Lakersa. Od liga u dvoranama, vodeće su dakako američke profesionalne lige, NBA i NHL s prosjekom od 17.000 gledatelja po utakmici.

I dok dosadašnje tablice jasno ukazuju kako su Amerikanci najuspješnije od sportova napravili unosan biznis, tablica s desne strane sugerira kako je u velikoj većini zemalja najpametnije poći u – nogomet. Naime, na listi najbolje plaćenih sportaša po državama, u čak 114 zemalja najplaćeniji je – nogometaš. Na toj listi je 18 košarkaša, 12 bejzbolaša, šest vozača, pet golfera, pet igrača američkog nogometa, pet hokejaša, četiri igrača kriketa, tri boksača, tri atletičara, dva ragbijaša, dva tenisača te po jedan badmintonaš, biciklist, motociklist, sumo-borac i – skiper.

Najplaćeniji Hrvat je, tako, Luka Modrić s plaćom od 4.9 milijuna dolara, nešto većom od Makedonca Pandeva, nešto manjom od Crnogorca Vučinića i prilično manjom od BiH reprezentativca Edina Džeke. U dvije susjedne zemlje najplaćeniji su profesionalci iz drugih sportova – u Sloveniji je to hokejaš LA Kingsa Anže Kopitar, a u Srbiji košarkaš Dallas Mavericksa Predrag Stojaković.

Ponekada su odnosi zarade nekog sportaša i stanja u njegovoj naciji zaista fascinantni. Primjerice, dok je prosječna plaća jednog Haićanina godišnje bijednih 626 dolara, NBA centar Samuel Delambert zarađuje 12.2 milijuna dolara. Samo 20.000 puta više.

Ukupne zarade sportaša ukazuju na nekoliko zanimljivih trendova. Naime, postoje sportaši koji su postali takvi brendovi - David Beckham je očigledan primjer – koji od sponzorstava i drugih prihoda zarađuju puno više nego od ugovora ili nagrada na turnirima. Primjerice, Tiger Woods je u 2010., usprkos seks skandalu koji ga je odvojio od golf terena i koji ga je koštao niza sponzorskih ugovora, bio daleko najplaćeniji svjetski sportaš sa zaradom od 105 milijuna dolara.

Nadalje, Forbesov popis najplaćenijih sportaša (Woods, Mayweather, Kobe, Mickelson, Beckham, Federer, LeBron, Pacquiao, Eli Manning, Terrell Suggs…) jasno sugerira kako su Amerikanci i u tom marketinškom smislu nekoliko koraka ispred ostatka svijeta te je njihovim sportašima, na velikom i financijski jakom tržištu, najlakše dodatno zaraditi ogroman novac. Postoje i sportovi koji su ciljaju bogatiju klijentelu (golf, tenis), postoje sportovi u kojima se puno zarađuje zahvaljujući pay-per-view sustavu (boks), a najzanimljivijim čini mi se sljedeći trend – samo nekolicina sportaša iz svakog sporta je marketinški zanimljiva.

Dakle, tek ako ste Federer ili Nadal, tek ako ste Kobe ili LeBron, možete potpisati unosne ugovore s internacionalnim korporacijama. Ako ste Soderling ili Paul Pierce, onda niste zanimljivi na globalnoj razini, tek lokalno, bilo u Švedskoj ili u Bostonu. Nikeu je, očito, isplativije dati 100 milijuna dolara LeBronu nego petorici ne baš takvih superstarova po 20 milijuna.

Novac, vjerojatno, nije najbolji motiv za bavljenje nekim sportom. Strast, ljubav i talent svakako jesu.

No, za svijetlu financijsku budućnost vas, vašeg klinca, dečka ili muža, danas se čini najzgodnijim da tu strast, ljubav i talent ima za – nogomet.

Ili pikado.

A možda bi netko trebao razmisliti o razvijanju sportskih i biznis modela koji bi vrhunske sportove, poput gimnastike, atletike, plivanja ili skijanja, približili zaradama u aktivnostima koji graniče sa sportom, ali koje su puno bolje komercijalizirane, iz raznih razloga. Inače bismo u svijetu koji se okreće oko novca mogli ostati bez sportova koji su baza olimpizma i uopće sportska baza jedne nacije.