MAX raspad sustava

Kako ovo nije poslovni site gdje ste došli čitati o isplativosti kupnje prava na prijenose 1. HNL od strane Digitela, a potom i T-HT-a, njihovu stranu priče lako je objasniti i shvatiti – napravili su to kako bi zaradili.

Ako postoji jedna stvar koja smeta u cijeloj njihovoj ulozi u ovoj priči, onda je to hinjena briga za hrvatski nogomet. Tako je predstavnik HT-a Richard Brešković na predstavljanju nove usluge svoje firme, između ostaloga, izjavio: "Namjera nam je da hrvatski nogomet u svom najboljem izdanju uđe u što više domova u Hrvatskoj."

Dakako da to nije istina. Hrvatski nogomet već je bio u svim domovima u Hrvatskoj koji imaju TV prijemnik, pa ako je HT-u nešto namjera, onda je to na tom nogometu i zaraditi. Osvojiti nove korisnike, prodati još sportskih paketa, pojačati ionako popriličnu dobit na kraju godine.

Jasno, slično vrijedi i za brižan nastup Ivice Blažička ispred tvrtke Digitel koji je kazao kako je ovo "dobitna kombinacija za sve one koji vole i prate nogomet.". Što je totalno istina. Ako imate MAXtv. Kao što je dobitna kombinacija za Blažička bila primati plaću na HRT-u od nas televizijskih pretplatnika i paralelno u fušu komentirati za komercijalnu televiziju, a potom za oprost takvog kršenja ugovora uzvratiti HRT-u odanošću… pardon, odlaskom čim se ukazala bolja prigoda.

No, T-HT ili Digitel najmanje su krivi za novonastalu situaciju. Ljudi rade svoj posao, koji se svodi na "zaraditi novac", jer za rad na tom cilju dobivaju plaće. I ne sumnjam da će usluga biti bolja nego do sada, prijenosa će očigledno biti puno više, konačno ćemo domaći nogomet gledati u HD-u, a svoje klubove češće će moći gledati i oni gledatelji koji ne navijaju za Dinamo i Hajduk odnosno njihove protivnike.

Ostaje otvoreno pitanje što ovakva promjena znači za hrvatske prvoligaše? S jedne strane, dobivaju više novca i dobivaju puno više prostora na televiziji, mediju s najvećim marketinškim potencijalom. No, istodobno gube jedan velik dio gledatelja, pa za taj veći broj prijenosa žrtvuju velik reach koji je oglašivačima na njihovim stadionima i dresovima najvažniji podatak.

Branko Laljak, novopečeni predsjednik Udruge prvoligaša, izjavio je za potrebe ove kolumne kako su "u Udruzi uvjereni da će na koncu imati više gledatelja i da će HNL dobiti na gledanosti."

Nije nemoguće, dapače. No, pravo je pitanje – jesu li u Udruzi to učinili na temelju ozbiljne, profesionalne, argumentirane, studiozne analize ili "odokativnom procjenom"? Koliko se do sada moglo zaključiti o radu organizacije koja je odlučila napraviti "ozbiljnu studiju potencijala Lige 16" NAKON što je pokrenula Ligu 16, čovjek bi se prije kladio na odokativne metode.

No, uistinu i jest za pretpostaviti da su klubovi ovoga puta dobro pogodili. Domaći nogomet, kakav god bio, jak je brand jer je jednostavno – domaći. Osim nekakvih mega-spektakla tipa Barcelona – Real ili finala Lige prvaka, niti jedna strana utakmica ne može privući pred male ekrane jednak broj ljudi kao neki domaći susret s Dinamom ili Hajdukom. Da ne govorimo o derbiju od kojeg je jači magnet samo reprezentacija. Stoga, domaći nogomet teško može izgubiti na popularnosti jer će i dalje biti iznimno zastupljen u medijima, a nedostatak prijenosa na nacionalnoj televiziji vjerojatno će i nekoga potjerati na stadion.

Gledatelje se trenutno može podijeliti u dva tabora, jako sretan i jako nesretan, no Laljak nam je potvrdio kako u ugovoru s Digitelom nedvosmisleno "stoji kako će jedna utakmica biti prenošena na programu TV kuće s nacionalnom koncesijom.". Laljak dodaje – "tu nema ničega spornoga.

Trenutno je ipak malo sporno gdje će ta jedna utakmica biti jer T-HT nikako ne može ispuniti taj uvjet, ali pod pretpostavkom da Laljak govori istinu – prosječni gledatelj stvarno će i biti na dobitku. Imat će tu jednu utakmicu kao i do sada, a ako je spreman platiti, ima prigodu pratiti HNL na jednoj puno višoj razini nego do sada.

U cijeloj priči s dobitnicima i potencijalnim dobitnicima, netko mora biti i gubitnik.

A u kapitalizmu to samo po sebi ne bi bio problem, da redoviti gubitnik nije postala baš ona TV kuća koja svakoga mjeseca iz naših džepova dobiva nemali novac.

Pisao sam već o raspadu sustava u nekada iznimno cijenjenoj sportskoj redakciji HRT-a, pa se ne bih volio (previše) ponavljati.

Svatko tko poznaje pojam tržišnog natjecanja shvaća kako danas više nije moguće imati nacionalnu televiziju koja bi prenosila sav sport i na kojoj bi bili skupljeni svi najbolji komentatori. Zbog toga se mogu shvatiti neki HRT-ovi porazi, od NBA preko Serie A do Formule 1, pa čak i ova "paralelka" s Ligom prvaka, jer koliko god lijepo natjecanje bila, ni ona ne spada u definiciju javnog interesa.

Međutim, puno je teže shvatiti zašto ništa što je u državnom vlasništvu ne može funkcionirati jednako kvalitetno kao ono u privatnom. Umjesto da oni koji rade u ime javnog interesa svoj posao obavljaju maksimalno profesionalno, odgovorno i časno, baš tu najviše je nemara, korupcije, besposličarenja, traljavosti i zadovoljavanja osobnih interesa. Zašto se za interese svog poslodavca više bori Marko Markić u T-HT-u nego Ivan Ivanović u HRT-u?

Bruno Kovačević izgubio je previše bitki da bi imao kredibilitet kao urednik sportskog programa. Bez obzira što se njegov mandat poklopio s ekspanzijom konkurencije, neprihvatljivo je da sportska redakcija tako olako izgubi najkvalitetnije ljude u koje je godinama ulagala. Neprihvatljivo! Gledatelj HRT-a previše plaća svoju pristojbu da bi nekakve "arene" i "klubovi" uzeli sve kvalitetne sportske novinare.

Iako to nije samo Kovačevićev poraz, već cijelog rukovodstva Televizije koja se godinama ponaša prema sportu kao nekakvom lijevom smetalu iako je niz sportskih emisija i događaja uvijek bio među najgledanijima i iako je sportska redakcija bila vjerojatno i najkvalitetnija na Prisavlju, Kovačević se kao urednik MORAO boriti rukama i nogama za svoje najbolje novinare. Mi smo to morali osjetiti i vidjeti.

Arenasport želi Željka Velu i nudi mu tri puta veću plaću? Ok, izbacit ćemo pola gledatelja iz Afrovizije, maknuti Idu Prester i Željka Pervana, smanjiti budžet za odijela i haljine, ali zadržat ćemo najboljeg komentatora!

Neshvatljivo je da je HRT trošio ogroman novac na raznorazne show programe s publikom i visokim troškom produkcije, a nije imao novac za zadržati Velu, Šapita, Blažička, niti je znao vratiti istinsku legendu Božidara Sušeca koji je i nakon odlaska u mirovinu itekako puno mogao dati i kao komentator, ali i kao mentor, urednički i novinarski.

Problem je, naime, ne samo u tomu što je HRT ostao bez najboljih komentatora, već je konkurenciji prepustio ljude koji znaju posao. Koji danas vode suparničke televizije i koji znaju gdje udariti kako bi pobijedili HRT. Od Blažička u Digitelu preko Vele na Arenasportu do Cvijanovića na Sportklubu ili Ozmeca na SPTV. Svaki od njih u ovom je relativno kratkom razdoblju dobio bitke protiv HRT-a; samo ovoga tjedna Blažičko je "ukrao" HNL, a Ozmec najveća atletska natjecanja. Tko bi ih, uostalom, i komentirao kada nema ni Sušeca ni Vele ni Ozmeca.

Nerad na HRT-u je vidljiv i u strateškom i taktičkom i operativnom djelovanju. Od toga da na teletekstu možete vidjeti da je Pletikosa na probu u Celticsu do toga da se izgubi pravo na prijenos domaće nogometne lige. Bez obzira na rukometno SP, gostujuće utakmice reprezentacije, smrt klupske košarke i stranih nogometnih liga, bez obzira na gubitak pola prava na Ligu prvaka, ovaj poraz s HNL-om daleko je najveći do sada.

Kovačević je kazao kako je utakmica Chelsea – Barcelona atraktivnija od Varaždin – Lokomotiva? Ok, vjerojatno jest, iako se taj primjer može "spinati" i u pitanje je li atraktivniji ogled Valencije i Schalkea ili Dinama i Osijeka. No, koje od tih utakmica su od (hrvatskog) javnog interesa?

Drugim riječima, kada Kovačević uspoređuje cijenu prava za HNL s cijenom Lige prvaka, ne zaboravlja li on misiju i cilj HRT-a, našeg "javnog servisa"? Uostalom, kako je moguće da je drugima pravo prijenosa HNL-a pametna investicija, a HRT-u prevelik trošak?

Nema smisla patiti za prošlim vremenima jer vrijeme čini svoje. No, ima smisla patiti za skoro stotinu kuna koje odlaze iz naših džepova na Prisavlje jer na Prisavlju se ne radi dobro. Kako je moguće da novak u prijenosu HNL-a "iz prve" ima toliko bolji plan i program od HRT-a? Odgovor dakako svi znamo – na Prisavlju su mislili kako mogu idućih 100 godina prenositi jedan susret po kolu, pozvati Matea Beusana u studio i nazvati to emisijom, imati po jednu kameru na drugim stadionima gdje onda netko "postigne pogodak koji je iznenadio i našeg kamermana", kao da smo u pedesetim godinama prošlog stoljeća. Sažetke na internetu pogledajte 24 sata kasnije, grafiku ćemo mijenjati svakih 4-5 godina "tek toliko", a HD ćemo uvesti kada drugdje standard bude nešto sasvim peto.

Siguran sam da nije lako raditi sa skresanim budžetom i sve jačom konkurencijom. No, za svoju pretplatu želim urednike koji se bore za svoje najbolje suradnike, koji se bore za prijenose događaja i utakmica važnih hrvatskoj javnosti, koji misle da su europski nastupi Varaždina i Splita jednako važni kao oni Dinama ili Hajduka, koji znaju odgajati mlade novinare, koji imaju viziju njihovog razvoja, koji su kreativni i sposobni osmisliti prvu ozbiljnu sportsku emisiju nakon Petice, koji ne inzistira na "fensi-šmensi" studiju i pet hostesa već na otvaranju važnih sportskih tema, koji će se znati pored drugih redakcija na HRT-u izboriti za koji milijun više za neki kvalitetan projekt, koji će u narednom periodu osmisliti kako uzvratiti udarac svima na tržištu.

Je li ovo konačno udarac koji će neku važnu figuru na HRT-u natjerati da se zapita što se dogodilo s najboljom redakcijom u kući?

Je li ovo konačno udarac nakon kojega će se HRT-ova sportska redakcija presložiti?

Bez obzira što je sasvim jasno kako ta sportska redakcija više nikada neće biti jedina u zemlji niti će prenositi sve što bismo poželjeli, valjda nije idealistički razmišljati da se za golemi prihod od RTV pristojbe može organizirati konkurentna sportska redakcija koja radi kvalitetno, promišljeno, dugoročno, planski, vizionarski, koja stvara kvalitetne kadrove, koja posluje racionalno i koja ne dopušta da njen pretplatnik mora plaćati još 300-400 kuna kako bi gledao utakmicu hrvatske nogometne lige.