Spustimo loptu na zemlju

Nisam političar ni sociolog. I kao rođeni Zagrepčanin, sumnjam da mogu objektivno diskutirati o tomu kako i što Split ili Dalmacija osjećaju prema "bogatom i privilegiranom Zagrebu", je li to ispravno, koliko je za probleme Splita kriv Zagreb, koliko Split, koliko cjelokupna situacija u Hrvatskoj.

Ali sport razumijem. I volim. Sport pratim i igram otkad znam za sebe. Najdraži hrvatski sportaš mi je Splićanin, Goran Ivanišević, najdraži hrvatski košarkaš mi je Splićanin, Toni Kukoč, najdraži hrvatski rukometaš mi je Splićanin, Ivano Balić, a sportaš kojeg najviše respektiram je Splićanin Mario Ančić. I da ne pišem danas o "ratu", pisao bih o Splićanki Blanki Vlašić i zašto bi ona u najmanju ruku trebala biti jednaka zvijezda poput Zagrepčanke Janice Kostelić. Ostavljam to za idući puta...

Kao netko tko iskreno obožava sport, gadi mi se kada ga netko pokušava koristiti kao instrument u neke druge svrhe. Gadi mi se kada netko koristi navijačke mase, kojima se, budimo iskreni, može manipulirati, za privatne interese.

Gadi mi se kada netko s Dinamom i Hajdukom pokušava zamaskirati stvarne probleme u državi, i gadi mi se kada netko koristi snažne osjećaje prema Dinamu i posebno prema Hajduku kako bi zbog jednog zaleđa stvarao dodatne jazove između Zagreba i Splita, kao da ih trebamo.

Nipošto ne tvrdim da je Hrvatska prekrasno decentralizirana zemlja u kojoj sve funkcionira idealno. No, i u Splitu moraju znati da kod njih nije najgore. Da je teže i ružnije u Lici. U Slavoniji. A da ni u Zagrebu ne teku med i mlijeko.

Nemam ništa protiv svake ozbiljne političke, sociološke i posebno konkretne ekonomske analize gdje hrvatska politika griješi u decentralizaciji zemlje, dapače - dao Bog svima u Lijepoj našoj jednak prosperitet.

Ali ne može jedna nogometna utakmica biti zamjena za tu ozbiljnu analizu; ne može jedan offside biti dokaz da Zagreb potkrada Split i da zbog tog zaleđa nastaje "novi rat Sjevera i Juga".

To je samo nogomet. I to je samo zaleđe. Jedna milisekunda u kojoj je pomoćni sudac, poput tisuća kolega po cijelom svijetu, vidio bijelog igrača centimetar ispred crvenog u trenutku upućivanja lopte. Vidio je krivo.

Hajdukov naslov prvaka neće povećati broj zaposlenih niti će razviti gospodarstvo. I koliko god ja volio sport, pa tako i nogomet, nemojmo mu pridavati preveliku važnost. I nemojmo nogometom maskirati prave probleme, i nemojmo iz njega izvlačiti prevelike zaključke, i nemojmo dopuštati da netko igrajući na osjećaje navijača ostvaruje svoje zlobne, opasne namjere. Bilo to povećanje tiraže ili podjela zemlje radi sitnih i manje sitnih interesa.

Nogomet je igračima i klubovima posao, a navijačima zabava i razonoda, hobi, interes i ljubav. Ne bi smio biti ništa više od toga.

Hajduk nije prvi izmislio hajku na suce. Možete li u Hrvatskoj nabrojati više od tri trenera koja se u nekoj situaciji nisu požalila na suđenje? Možete li ijednog?

I Dinamo je imao "austrijske zločince", i Dinamo je vjerovao da ga Uefa ne želi u svojim natjecanjima i da šalje "krvnike". I Dinamo je, ne tako davno, organizirao gledanje snimki s derbija s Hajdukom kako bi dokazao da ih je sudac teško oštetio.

Kada je Dinamo stvorio dovoljno dobru momčad da prođe u Europi, "austrijskih zločinaca" više nije bilo.

I kada Hajduk bude dovoljno dobar, na putu do naslova prvaka neće ga spriječiti Bruno Marić ni "Mamićeva umreženost u HNS-u".

To je to.

Hajduk je zakinut za regularan gol u Splitu, krivnjom Marićevog pomoćnika. Možda i za jedanaesterac u Splitu, sigurno za jedanaesterac u Zadru.

No, istupanje iz Lige?!

Nakon šest kola, kada bi se svi povodili tom logikom, HNL ne bi bila Liga 16. Bila bi Liga 0.

Što misle navijači Rijeke o suđenju na Poljudu i dva nedosuđena kaznena udarca? Što misle navijači Splita o sviranom nepostojećem zaleđu pri 1:1? Kao što Hajduk jednom fotografijom "dokazuje" postojanje jedanaesterca, tako i Splitovci "dokazuju" fotografijom da je Maloča gušio domaćeg igrača u svom šesnastercu.

Je li moćni Mamić riješio i da njegovom Dinamu protiv Cibalije budu nepriznata dva postignuta pogotka pri minimalnom vodstvu Modrih? Jedan zbog nepostojećeg zaleđa, a drugi zbog - čujte sad ovo - micanja Beqiraja u živom zidu. Što bi na Poljudu rekli da im je tako nepriznat pogodak?

Što bi u Splitu rekli da im se u Koprivnici dogodi situacija kao Dinamu, gdje službeni spiker poziva na linč i tribinama govori kako je nakon pregledavanja snimke očito da je Dinamov gol postignut iz zaleđa (a nije)?

Ne postoji samo Hajduk. Nije oštećen samo Hajduk. I ne radi se sve samo o Dinamu i Hajduku. Oštećeni su i Osijek i Cibalia i Istra 1961 i Rijeka i Varaždin i Zagreb. I Dinamo. Trebaju li svi dizati ustanak, istupati iz lige? I sudačkih grešaka nema samo u Hrvatskoj, ima ih na najvišim nogometnim pozornicama. Hoće li Porto istupiti iz Lige prvaka jer im nije sviran očiti jedanaesterac protiv Barcelone?

Opasno je što se stotinu puta ponavljana laž u Hrvatskoj lako pretvara u istinu. U Hajduku se tako trenutno relativno uspješno implementira ideja kako je za Dinamovu dominaciju u HNL zaslužno - suđenje.

Zamislite - više od stotinu bodova prednosti, bezbroj laganih, sigurnih, rutinskih pobjeda Dinama naspram puno Hajdukovih objektivno loših partija i neuspjeha - sada se sve to svodi na suđenje?

Kako se oko Hajduka to često ponavlja, a oko Dinama nitko nema potrebu demantirati jer se ne smatra važnim, takva ideja dobiva sve više na značaju. A besmislena je, pogrešna, nema nikakvo uporište u ozbiljnoj analizi koja bi pokazala - evo, od 30 spornih situacija na štetu Hajduka je išlo 25, a od 30 spornih situacija na utakmicama Dinama u korist Modrih bilo je njh 23.

Dinamo je golemu prednost ove i proteklih godina pred Hajdukom stvorio jer je bolja momčad. Jer je Sammir bolji od Sharbinija, Tonel od Maloče, Badelj od Andrića. Jer ima dužu klupu. Jer je u svojoj školi stvorio puno bolje igrače od Hajduka, uspješnije ih integrirao u seniore i na njima zaradio milijune.

Nije nogomet nuklearna fizika. Dinamo vrijedi 56 milijuna eura, Hajduk 27. Dinamo konstantno igra u Europi, Hajduk ne može stvoriti priliku Stoke Cityju. Jesu li suci krivi i za to?

Dinamo si može priuštiti da mu bude nepriznat pogodak protiv Cibalije, može si dopustiti i dva. Jer je značajno bolji. Hajduk si ne može dopustiti sudačku pogrešku protiv Zadra ili Splita jer u tim utakmicama jednostavno nije bio bolja momčad.

U 30 utakmica bit će sudačkih pogrešaka na štetu i u korist Dinama i Hajduka. Bilo ih je i proteklih godina, bit će ih i idućih sezona. No nema niti jedne jedine analize koja sugerira da je Hajduk oštećeniji od Dinama u cijeloj sezoni.

I da, imam obraza pisati ovakav tekst iako sam iz Zagreba i iako znam kakva je automatska reakcija u Splitu - Pacak=Mamićev plaćenik.

Imam obraza pisati ovakav tekst iz Zagreba jer otkad pišem na Sportnetu - a sada je to već 11 godina - uvijek, uvijek sam branio suce i kritizirao svaki napad na njih. Čak i kada je neka hrvatska nacionalna momčad zaista oštećena, što je najčešće bilo u rukometu koji je uz vaterpolo najpodložniji sudačkom kriteriju i sudačkoj manipulaciji, upozoravao sam često da se suđenje ne smije koristiti kao opravdanje za lošu igru. I da se puno previše znamo baviti sa sucima.

U jednoj od najdražih kolumni, Nema isprike za opravdanja, pisao sam upravo o tomu kako hrvatski treneri rado traže isprike u sucima, a kao primjer pogrešnog pristupa istaknuo sam tadašnjeg (i sadašnjeg) trenera Dinama Krunoslava Jurčića koji je okrivio Uefu što Dinamo nije zapucao Ajaxu na gol.

Kada je 2009. Dinamo dignuo hajku na suce jer se sudilo "u korist Hajduka po naputku s Pantovčaka koji želi da Hajduk bude prvak", kada je Mamić tražio izuzeće Bebeka i tražio strane suce, kada je on radio isto što i sada radi Hrvoje Maleš, kada je organizirao seanse gledanja snimki, kada su zagrebački novinari brujili o tomu kako "Hajduk mora biti prvak" i da se sukladno tomu sudi, kada je Nikola Kalinić dobio nadimak "Penalinić", tada sam na ovom istom mjestu napisao tekst "Suci su najmanji problem". Tada sam napisao ISTO ovo što sada pišem:

"Potrebno je rigorozno kažnjavati ispade protiv sudaca, verbalne napade, potrebno je prestati analizirati svaku odluku kao da iza nje stoji namjera, već dopustiti mogućnost da se radi jednostavno o ljudskoj pogrešci."

"Kada netko skupi dovoljan broj dokaza, napravi nekakvu ozbiljnu studiju da se neki klub evidentno i konstantno oštećuje, a neki drugi "gura", onda to treba ozbiljno prezentirati odgovarajućim organima koji, pak, moraju javnosti dati odgovor na pitanje zašto je to tako i tko je tomu kriv. Jer, nemoguće je slučajnosti pripisati ako na kraju sezone Klub A ima dosuđenih 80 posto dvojbenih odluka u svoju korist, a Klub B 20 posto. No u međuvremenu nije ozbiljno ni ispravno u svakoj pojedinoj utakmici vidjeti "zavjeru i reketarenje". Time se radi medvjeđa usluga i sucima, ali i imidžu cijele lige.

I kao što sam tada poručio Dinamu i Mamiću da njihov problem nisu suci već bolji Hajduk i lošiji Dinamo, tako je to isto danas Hajdukov problem.

Maleš će uspjeti raspiriti dio navijača svojim istupima, jer malo komu u Hrvatskoj treba davati posebne razloge za dodatnu netrpeljivost prema Zdravku Mamiću.

Ali šireći velike teorije zavjere po kojima Mamić odlučuje je li nešto zaleđe ili nije (ali zanimljivo, očito ne odlučuje treba li svirati kazneni udarac za Rijeku ili priznati gol Dinamu), Maleš bježi od važnih tema. Pitanje je - radi li to samo kako bi sebi kupio vrijeme i time mazao oči navijačima dok se on zaista fokusira na rješavanje pravih problema Hajduka, ili to radi jer ne zna bolje i namjerava Hajduk voditi tom jeftinom i prozirnom logikom "mi smo učinili sve, ali protiv nekih stvari ne možeš", koju koriste gubitnici, a ne pobjednici?

No, lako za to što time bježi od važnih tema - Maleš raspiruje ono što onda naši "žućkasti" mediji pretvaraju u "rat Sjevera i Juga". To nije dobro, stvara se stvarna i opipljiva netrpeljivost koju možete osjetiti i ovdje među forumašima, koju možete vidjeti u ružnim transparentima Josipu Šimuniću. I kakav onda derbi možemo očekivati?

Kroz ovu kolumnu već sam niz puta jasno izrazio puno svojih nogometnih stavova. Zna se moje mišljenje o Vlatku Markoviću, o Zdravku Mamiću, o funkcioniranju HNS-a, o stanju hrvatskog nogometa. Zna se da umjesto aktualnih "šerifa", njihove bahatosti, njihovog vulgarnog izražavanja zagovaram obrazovane, smirene, realne, objektivne, poštene, elokventne, u sportu ili biznisu uspješne ljude bez putra na glavi.

I nije upitno da ću se kroz ovu kolumnu i budućnosti boriti protiv prvospomenutih, a za drugospomenute.

Međutim, uvijek mi je na prvom mjestu sport. I nije nimalo pravedno prema Badelju, Sammiru, Bišćanu, Kelavi i drugima, kao što nije dobro za Vukušića, Tomasova ili Sharbinija da se pokušava održati teza kako je Dinamo prvi svih ovih godina iz bilo kojeg drugog razloga osim onih na terenu.

I Hajduk to jedino tamo može promijeniti.

Treba mu još pokoje pravo pojačanje kao što su odlični Lima - pet puta bolji lijevi bek od bilo kojeg Dinamovog - ili polivalentni Inoha. Treba mu još pokoji dijamant iz škole, poput Vukušića, koji je vjerojatno bolji od bilo kojeg Dinamovog napadača. Treba mu još pokoji kvalitetni povratnik poput Andrića kojem srce kuca za Hajduk, i treba znati razviti talentirane igrače poput "Ananasa" i Tomasova.

Za sve to treba što više rada, a što manje galame, što više strpljenja, a što manje velikih najava, što više pameti, a što manje euforije.

Tada Mamiću neće pomoći ni milijuni Lige prvaka, jer i u nogometu postoje ciklusi. U Maksimiru će doći do zasićenja, a u Hajduku će proključati motiv.

No, prvo Hajduk mora postati dovoljno kvalitetan da pobjeđuje redovito u HNL-u, neovisno hoće li jedna sudačka odluka otići na njihovu stranu ili kontra njih.

A do tada, ne smije u tim stvarima tražiti opravdanja jer tu ljubav navijača prema Hajduku - a ljubav je slijepa, priznali mi to ili ne - zloupotrebljavaju oni kojima nije stalo ni do sporta ni do Hajduka ni do Splita ni do Dalmacije već samo do njihovog ekonomskog, političkog ili drugog interesa.