Čovjek koji ne može pobijediti

James je zaista čovjek koji ne može pobijediti. Ali ne Maverickse, Bullse ili Lakerse.

LeBron ne može pobijediti u borbi s očekivanjima.

"Kreirao je sam sebi problem. U kontinuitetu igra fantastično. Kako onda da to nadmaši svake večeri?", pita se LeBronov trener Erik Spoelstra.

Pita se sigurno i James. Ove sezone je na prosjeku od 26.5 poena, 8.3 skokova i 6.5 asistencija, uz nevjerojatnih 53.3 posto šuta iz igre, igrajući za jednu od najboljih momčadi lige. Niti jedan protukandidat za naslov najkorisnijeg igrača lige ne može stati s Jamesom u ovu rečenicu, pa ipak, uporno se traže scenariji kako uručiti nagradu nekom drugom. Kao što je lani postalo dosadno glasovati za Jamesa, pa je nagradu pokupio Derrick Rose, iako je u popunjavanju boxscorea iz dana u dan 27-godišnjak iz Akrona apsolutno nenadmašan već godinama. Ne samo zbog brojki - James svaku večer donosi i atrakciju i pobjede i obranu i trud.

"Tražim od njega više nego što se traži od bilo kojeg igrača u ligi. Igra svih pet pozicija, brani četiri pozicije i sve to radi bolje od drugih", podsjeća Spoelstra na još jednu LeBronovu vrlinu.

Kakva je razina očekivanja od LeBrona Jamesa dovoljno govori da su se američki mediji raspisali o "krizi i padu LeBronove forme" nakon pet utakmica u kojima je odigrao ispod svog prosjeka. Pet utakmica, u natrpanoj sezoni u kojoj igrači poput Kobea Bryanta šutiraju 3-20, a igrači poput Tima Duncana ne igraju utakmicu sa službenim objašnjenjem - DNP (Did not play) - Old age (Popovichev humor je nenadmašan).

Inače, u tih pet "kriznih" utakmica James je imao učinke od 24 poena i devet skokova, 17 poena i sedam asistencija, 17 poena i 10 asistencija, 20 poena, osam skokova i šest asistencija te 14 poena, 12 skokova i sedam asistencija.

Da je barem Hrvatska u takvoj krizi.

Očekivanja od Jamesa od početka su njegove karijere takva da ih nitko ne bi mogao ispuniti. I James je svejedno ponekada u tome uspijevao.

Kao srednjoškolac je postao fenomen, fizički i košarkaški talent kakav nikada nije viđen. Smiješio se s naslovnica Sports Illustrateda i ESPN-ovog magazina prije nego je zaigrao profesionalnu košarku, na njegove utakmice dolazile su zvijezde poput Shaquille O'Neala, njegove utakmice prenošene su na ESPN-u, jedini je srednjoškolac u povijesti koji je tri puta izabran u All-USA prvu momčad.

U prvoj NBA utakmici uknjižio je 25 poena, devet asistencija, šest skokova, četiri ukradene lopte uz 60 posto šuta.

Najmlađi je igrač koji je ostvario triple-double, najmlađi u All-NBA momčadi, najmlađi All-star MVP, najmlađi do 10.000, najmlađi do 15.000 poena u NBA ligi. U svojoj tek trećoj NBA sezone bilježio je prosjeke od 31.4 poena, sedam skokova, 6.6 asistencija. U play-off debiju upisao je 32 poena, 11 asistencija i 11 skokova.

Prilično slabašnu momčad Clevelanda učinio je prvo play-off momčadi, potom momčadi koja je sposobna dogurati do finala, potom momčadi koja je sposobna doći do učinka od 66 pobjeda i 16 poraza, iako pored LeBrona nije imala ozbiljnog, važnog All-star igrača.

Kao 27-godišnjak za sobom već ima dvije MVP nagrade, pet All-NBA prvih momčadi, olimpijsko zlato, dva MVP-a s All-star utakmica.

U karijeri zabija 27.6 poena uz 7.2 skokova, 6.9 asistencija i 48.3 posto šuta. Usporedbe radi, Kobe Bryant, jedan od sigurno 10 najvećih igrača svih vremena, u karijeri upisuje 25.4 poena, 5.3 skokova, 4.7 asistencija, uz 45.3 posto šuta.

LeBron je, zapravo, očekivanja uvelike ispunio. Iako su bila abnormalno visoka. Kolika? Nike je s Jamesom potpisao ugovor na 90 milijuna dolara prije nego je zaigrao prvu utakmicu.

James ima dvoje djece sa svojom ljubavi iz srednje škole, Savannah Brinson. Nema iza sebe skandala, i u Clevelandu i u Miamiju stvorio je dobru timsku atmosferu. Kao košarkaš se uvijek bio spreman podrediti potrebama momčadi, u skoku i kreaciji sudjeluje više nego igrači poput Jordana ili Kobea, ali je znao i sam potegnuti kada je to trebalo. Znaju to, primjerice, igrači Detroita, kojima je 2007. utrpao 48 poena, uključujući 29 od posljednjih 30 Clevelandovih, za slavnu pobjedu Cavsa nad tada jakim Pistonsima.

Pa ipak, Forbes je objavio da je ove godine James 6. najomraženiji sportaš nakon Michaela Vicka (optužen za organiziranje borbi pasa), Tigera Woodsa (sex skandali, rastava sa suprugom), Plaxico Burressa (također zatvor), Ndamukonga Suha (najprljaviji igrač u NFL-u) i Kirsa Humphriesa (postao omražen zbog kratkog braka s Kim Kardashian i sudjelovanjem u reality showu).

Kako je onda baš James dospio u to društvo?

Zato jer nije osvojio naslov, zato jer je donio "Odluku", ali prvenstveno zato jer on ne može pobijediti.

Njegov nevjerojatan košarkaški talent, i njegove igre - a svjedočimo vrhuncu karijere koja će za desetak godina biti smatrana jednom od najvećih u povijesti - konstantno su u sjeni nečega drugoga. 2007. je bio žestoko kritiziran što nije htio potpisati političku peticiju pokrenutu od strane njegovog suigrača Newblea što je učinio zbog sasvim opravdanog razloga "da nije znao dovoljno o tematici". Bio je kritiziran jer je na utakmicama Cleveland Indiansa nosio kapu NY Yankeesa, momčadi koju je od mladosti simpatizirao.

Nakon svega što je dao Clevelandu, svih velikih utakmica i uspjeha o kakvima je ta franšiza do njegovog dolaska mogla samo sanjati, u pokazalo se zadnjoj domaćoj utakmici James je bio izviždan nakon slabog nastupa protiv Boston Celticsa. Tada nije uspio sam pobijediti momčad s barem tri buduća Hall-of-Fame igrača. A kritike se nisu stišale kada su Celticsi prošli dalje, Jamesovih 27 poena, 19 skokova i 10 asistencija nije predstavljalo ništa.

Prigovaralo mu se tada da nije pobjednik. Usprkos puno velikih utakmica, poput spomenute kontra Detroita, ili one pobjedničke trice Orlandu, pamtili su se samo neuspjesi. Metla protiv puno jačeg San Antonija koji je nevjerojatnom lakoćom zaustavio Jamesa u finalu 2007. godine. Ispadanje od Orlanda nakon sezone sa 66 pobjeda. Dva puta porazi od Celticsa - tko pamti LeBronovih 45 poena u sedmoj utakmici 2008., kada su dalje prošli Pierce i društvo.

I onda, kada je odlučio da mu je za naslov potrebno kvalitetnije društvo, postao je najomraženiji NBA igrač. Istina, "Odluka" je bila grozno isplaniran način za objaviti cijelom auditoriju, uključujući navijače Clevelanda, kako LeBron svoje talente seli na South Beach. No, i danas sam dojma kako su Jamesa u tu ideju uvukli drugi, koristoljubivi ljudi, pod krinkom da će zbog humanitarnog aspekta emisije Jamesov "brend" dobiti na vrijednosti. James jest pogriješio zbog načina, ali njegova odluka imala je košarkaškog smisla.

Nitko ne može sam do naslova. Košarka je timski sport. LeBron u Clevelandu niti jednom nije imao velikog suigrača, niti je bilo perspektive da se to dogodi zbog lošeg vođenja momčadi.

U teoriji je lijepa zamisao da se oko jednog igrača, ako je dovoljno velik i kvalitetan, može sagraditi šampionska momčad. Ali NBA povijest ima puno primjera gdje i najbolji igrači neke ere nisu mogli do naslova protiv bolje momčadi makar su bili najbolji igrači.

Jerry West je, primjerice, bio briljantan bek, jedini čovjek u povijesti koji je proglašen MVP-em finala, a da njegova momčad nije slavila. Znači, njegovom doprinosu i učinku nije se moglo ništa prigovoriti (dovoljno govori nadimak "Mr. Clutch"), ali West nije mogao do prstena u čak osam NBA finala, sve dok deveto nije bilo sretno. Kada je s njim zaigrao Wilt Chamberlain, i kada je prošla era nepobjedivih Russellovih Celticsa.

Naravno da su prsteni velika stvar i da će se u jednoj mjeri uvijek veliki igrači i po tomu razlikovati. Možda bi Kevin Garnett, Karl Malone ili Charles Barkley osvojili četiri prstena poput Tima Duncana da su igrali u to vrijeme, u toj franšizi, za tog trenera, s takvim suigračima. Možda ne bi. Možda bi više, možda bi manje. Ali Tim Duncan će zbog tih prstena biti ispred njih na svakoj "vječnoj ljestvici".

Jamesu će također broj prstena uvelike definirati točno mjesto u Kući slavnih, iako bi i bez prstena tamo dospio.

Prošlogodišnje finale protiv Dallasa ostat će neizbrisiva mrlja u njegovoj karijeri, jer je po prvi puta imao situaciju gdje je svojim velikim partijama mogao odvući momčad do naslova, a on je razočarao, odigrao ispod svake razine za jednog košarkaša koji pretendira na mjesto među najvećima. Michael Jordan nikada nije imao takvu seriju, ali Michael Jordan je s razlogom najveći košarkaš svih vremena, i takav će ostati i nakon završetka Kobejeve, LeBronove ili Duncanove karijere.

No, s kritikom LeBronove igre u završnicama utakmica ponekada se zaista pretjeruje. Primjera radi:

Od 2000. godine, James ima bolji postotak šuta u tijesnim završnicama od Kobea Bryanta, općeprihvaćeno "najboljeg closera u NBA". To vrijedi za regularnu sezonu, ali i za doigravanje.

Ove sezone LeBron je "osuđen", čak i od strane Kobea, jer je dva puta u tijesnim završnicama dodavao - jednom na All-Star utakmici (presječeno), a drugi puta za Miami (Haslem promašio otvoren šut) - iako je košarkaški gledano to bio najbolji potez u tom trenutku, posebno u klupskom dresu.

Čemu osuda? Zato jer mi želimo vidjeti krvnika LeBrona koji pogađa sa zvukom sirene, kao što je to radio MJ, i kao što to cijelu karijeru pokušava i ponekad uspijeva Kobe Bryant. Iako je momčadski sport, i u toj košarci tražimo individualne junake, želimo od najvećih igrača da uzimaju najveće šuteve, iako to statistički uopće nije dobar izbor ako u momčadi nema gospodina Jordana. I djelomično zato u NBA povijesti postoje dileme poput Russell-Chamberlain (11 naslova vs. 2 naslova) i djelomično zato igrač poput Tima Duncana nije ni izbliza zanimljiv kao, primjerice, Vince Carter, iako su njihove košarkaške karijere i ostavštine neusporedive.

I zato se od Jamesa čeka finale, čekaju se koševi u zadnjim sekundama, čeka se naslov prvaka. Štogod učini u regularnoj sezoni neće biti dovoljno dobro, čak ni kada igra ovako dobru košarku.

Usporedimo recimo legendarnu sezonu Oscara Robertsona kada je 1961./1962. imao u prosjeku 31 poen, 13 skokova i 11 asistencija (LeBron: 28, 8, 6). Ni blizu, zar ne? No, prvo uzmite u obzir da je Oscar igrao šest minuta više po utakmici. Sada uzmite u obzir da je tada u prosjeku bilo 108 šuteva po utakmici, ove sezone je prosjek 81. Tada su momčadi zabijale 119, a sada 96 koševa po utakmici. Tada je Wilt sam zabijao 50 po susretu. Kako vam se sada čini LeBronova sezona?

Činjenica je što kaže Erik Spoelstra: "Ne postoji nitko tko je danas na LeBronovom nivou."

Ukupno gledano, igrački gledano, to je istina. LeBron je napast u obrani, čuva najbolje suparničke igrače kada je to potrebno, nezaustavljiv je u (polu)kontri, puno razigrava (tek je 12 playmakera ispred njega po asistencijama, i puno zabija (4. strijelac), uz fantastičan postotak šuta. Fizički je tek Dwight Howard na centarskoj poziciji usporedivo dominantan, košarkaška inteligencija mu je na vrhuncu, popravio je šut za tricu i s poludistance, u arsenal je uvrstio i nekoliko "post-up" poteza. I uz enormna očekivanja, LeBron je kao igrač postao gotovo sve što je trebao.

I zato, Love, Durant, Howard, Parker, iako igraju sjajne sezone u odličnim momčadima (osim Lovea) ne bi smjeli imati šanse u utrci za najkorisnijeg igrača sezone.

No, da bi konačno osvojio američku i svjetsku sportsku javnost, James će prvo morati osvojiti taj nedostižni prsten. Neće mu biti lako, jer i OKC i San Antonio i Chicago i Lakersi - pa možda i još ponetko - imaju svoju računicu, svoje ambicije, svoje snage i želje.

LeBronu, uz sve njegove vrline navedene u tekstu, i sve realne dosadašnje prepreke i nepravedna očekivanja, ponestaje ovih opravdanja za neuspjehe. Otkad je svoje talente odnio na South Beach, za "Kralja" je sve osim naslova upravo to - neuspjeh.

LeBron James jest najbolji košarkaš današnjice.

Ali, NBA doigravanje traži pobjednike. I pobjede. I veliki igrači poput Pierca, Garnetta ili Nowitzkog dobili su dodatni kredit tek kada su osvojili prstene, iako su oni jednako dobri igrači bili godinama. Štoviše, ovi nabrojani bili su i bolji igrači prije nego su konačno stigli do naslova u završnicama karijera.

Jordan je uvijek bio i jedno i drugo - i očigledno najbolji košarkaš u velikom dijelu svoje karijere, ali i veliki pobjednik. Zato je njegovo mjesto u povijesti nedodirljivo. Niti bi on bio najveći da Chicago nije osvojio šest naslova, niti je Robert Horry bolji od Jordana jer ih ima sedam.

Može li u toj priči konačno pobijediti i LeBron James? Bullse, Celticse, Thunder i Spurse, ali prije svih, očekivanja koja od njega ima i košarkaška javnost, pa i on sam.