Sprema li se "krivo" finale?

Bayern i Chelsea nisu nogometni liliputanci da bismo mogli govoriti o sudarima Davida i Golijata. Bavarski div četverostruki je europski prvak, ponos snažne Bundeslige, financijski dovoljno snažan za dovođenje i/ili zadržavanje igrača poput Riberyja, Robbena, Gomeza, Lahma, Neuera ili Schweinsteigera. Chelsea je od dolaska Romana Abramoviča postao sila i u Engleskoj i u Europi, i iako još nije dogurao do europske kante, brojka od šest polufinala u devet sezona Lige prvaka govori sama za sebe.

Real i Barcelona nisu se popiknuli na osrednjim, već vrhunskim ekipama.

No, predstave koje pružaju dvije španjolske momčadi u protekle dvije godine, tijekom kojih je Real gubio samo od Barcelone, a Barcelona ni od koga, nisu pružale previše nade protivnicima uoči polufinala.

Njihova forma u Primeri, njihova forma u Ligi prvaka, čuda koja izvode Lionel Messi i Cristiano Ronaldo... Bayern i Chelsea su odlični, ali ove sezone ipak nisu na takvoj razini. Real i Barcelona izgubili su zajedno u Prvenstvu četiri utakmice, Chelsea i Bayern - 15.

Španjolski dvojac ima najskuplje momčadi svijeta. Ima dugačke klupe. Ima dvojicu briljantnih, dokazano uspješnih trenera. Njihov je nogomet atraktivan, napadački, bogat golovima. Ta dva kluba danas su pojam za nogometni spektakl, a gotovo na svakoj poziciji imaju najboljeg ili ponajboljeg igrača svijeta. Usprkos snazi Chelseaja, a i objektivno nešto jačeg Bayerna, finale između Barcelone i Reala nudilo se kao realno i očekivano.

Srećom po nogomet, ne i kao "sigurna oklada". Jer, bilo bi tužno da je nogomet postao tako predvidljiv da čak i u polufinalu Lige prvaka nema prave drame, neizvjesnosti i izjednačenosti, jer su to elementi koji nogomet i čine tako popularnim.

Zahvaljujući Bayernu i Chelseaju, uvjerili smo se kako određene "povijesne" postavke još uvijek vrijede. Real ne može dobiti u Münchenu (devet poraza i jedan remi). Barcelona teško dobiva u Engleskoj (šest pobjeda, osam remija, 13 poraza). Bayern međusobno dominira protiv Reala (10 pobjeda u 18 utakmica, tri polufinalna prolaza u zadnja četiri susreta), a Barcelona se muči s Chelseajem (tri pobjede, četiri remija i sada četiri poraza). Chelsea je 14 susreta u nizu neporažen protiv španjolskih momčadi, a Real je u Njemačkoj slavio tek jednom u zadnja 22 nastupa.

Iako ne treba previše paralela povlačiti između dviju utakmica od kojih je jedna bila izjednačena, a druga jednosmjerna, i Bayern i Chelsea do rezultata su došli u osnovi na sličan način - izvrsnom momčadskom igrom. Protiv tehnički nadmoćnih španjolskih suparnika, i Bayern i Chelsea postavili su se čvrsto, muški, agresivno, igrali su blizu protivniku ne ostavljajući puno prostora.

I oba klupa će po istom receptu morati odigrati uzvrat. Bayern neće moći čuvati prednost jer mu obrana nije jači dio momčadi, posebno jer Riberyju i Robbenu mora odgovarati više prostora koji će imati u Madridu. Chelsea će, pak, sigurno čuvati ovih 1:0 na sličan način, no također će morati kroz kontru tražiti način da Barceloni maksimalno oteža uzvrat. Još jedna Lampardova oduzeta lopta, još jedan Ramiresov trk i još jedna Drogbina egzekucija i Chelsea će jednom nogom biti u Münchenu.

Bayern je dokazao da, barem pred svojom publikom, može biti al pari Realu koji se, posebno nakon postignutog pogotka, nekako rano zadovoljio rezultatom i prilično sramežljivo, za takvu momčad, napadao gol domaćina. Ni Bayern, usprkos napadačkom sastavu, nije složio puno prigoda, ali je igrao u visokom ritmu te je posjedom lopte natjerao Real da u dobrom dijelu utakmice bude pasivan. Real ne teži posjedu lopte baš kao Barcelona, ali danas su rijetki slučajevi da protivnik loptu drži više od Reala - Nijemcima je to uspjelo. Hoće li uspjeti u jednoj mjeri i u Madridu?

Osim napadačkog trojca, Bayern ima još dvojicu igrača čije bi velike predstave u uzvratu - a za to imaju kvalitetu - dovele Real u probleme. Philipp Lahm jedan je od najboljih bekova svijeta, sposoban je u dobroj mjeri kontrolirati Cristiana Ronalda i pritom raditi probleme Realu u obrani pridružujući se Robbenu i tjerajući Ronalda da radi i obrambeno. Druga važna karika Bayerna bit će Manuel Neuer, sjajan vratar s potencijalom da postane najbolji na svijetu, kojeg u Madridu čeka težak posao, ali u kojem Bayern ima čovjeka s kojim se ne mora bojati Ronaldovih "kifli" koje su mnogima neuhvatljive i kada nisu naciljane u same kuteve.

Jedan drugi vratar je, pak, među najzaslužnijima za Chelseajevu, barem privremenu, osvetu Barceloni za ispadanje prije tri sezone. Petr Čech je s nekoliko briljantnih obrana, od kojih se posebno ističe ona reakcija na Puyolov udarac glavom, uz pomoć grede i vratnice nekako sačuvao svoju mrežu netaknutom.

Bilo bi nepravedno napisati ovaj tekst bez spominjanja Didiera Drogbe, ne samo zbog jedinog pogotka već herojske borbe s obranom Barcelone. Drogba je bio Chelseajev jedini oslonac za barem malo zadržavanje lopte i opuštanja pritiska, a to je uspješno činio boreći se s Puyolom i Mascheranom kroz niz žestokih duela.

Chelseajeva pobjeda je tim vrijednija jer je Barcelona odigrala na visokoj razini. Na terenu koji joj ne odgovara veličinom, po teškim uvjetima i protiv suparnika koji je kod kuće godinama vrlo snažan, Katalonci su apsolutno dominirali čak i za svoje visoke standarde, stvorili su korektan broj dobrih prigoda, no protiv Čecha, okvira gola ili vlastite nepreciznosti nisu mogli.

Između redaka različitih izjava gostiju nakon utakmice - Guardiola je Chelsea gurnuo u ulogu favorita, Iniesta je rekao kako "nije stvar u sreći već još napornijem radu, a Dani Alves je jednostavno prizvao sreću pred golom - ipak se nazire optimizam da će Barcelona pred svojim navijačima, na većem travnjaku i jedne druge večeri u kojoj realizacija neće toliko "štekati" doći u prigodu u Münchenu postati prva momčad koja je obranila naslov pobjednika Lige prvaka.

Englezi su, pak, apsolutno svjesni da ih čeka dugačka noć, ali da s još jednom prezentacijom snažnog momčadskog duha i rada imaju šansu izbaciti Barcu.

Zgodnu je boksačku paralelu pronašao Glenn Hoddle: "Kada je Muhammad Ali bio u naponu snage, niste ga mogli 'nadboksati'. Nije mogao nitko. I niti jedna momčad na svijetu ne može nadigrati Barcelonu. Probao je Real, probao je Manchester United, ali to ne možete učiniti. No, Frazier je pobijedio Alija zbog svoje agresije i odlučnosti, nije se predavao, i to su odlike koje će Chelsea trebati u uzvratu. Barca je imala odlične šanse i u nekoj drugoj večeri bi ih zabila. Chelsea je zabio gol iz jedne šanse, ali nogomet je nekad takva luda, neobična igra. Chelsea sada ima šansu, ali trebat će mu sjajne obrane Čecha."

Naravno da u kalkukaciji šansi za uzvrat ne treba smetnuti s uma da Barcelona i Real baš ovoga vikenda igraju prvenstvenu utakmicu sezone, el clasico na Nou Campu koji Barcu može približiti samo na bod od Reala nakon što je donedavno zaostajala čak 10. Sama utakmica jamačno će utjecati fizički na igrače, a njen ishod na psihu obje ekipe. Samo je Bayern u poziciji odmarati igrače jer je Bundesligu realno izgubio u prošlom kolu (zapravo već u Dortmundu), jer Chelsea protiv Arsenala traži važne bodove u borbi za Ligu prvaka iduće sezone.

Jesu li nakon ovih pobjeda Bayern i Chelsea favoriti za prolaz u finale? Vjerojatno nisu.

No, sada to više nisu ni Real i Barcelona, barem ne u onoj mjeri u kojoj su bili prije ovih utakmica.

Uzvrati s podjednakim šansama za sve četiri momčadi?

Da, dobili smo sve što smo htjeli u prvim utakmicama, a na Realu, Barceloni, Chelseaju i Bayernu sada je da dokažu tko je vrijedan odlaska (ili povratka) u München.