Repeša podsjetio zašto je najbolji hrvatski trener

Nakon blagog neuspjeha s reprezentacijom na Europskom prvenstvu u Poljskoj, Jasmin Repeša izgubio je dio kredita koji je uživao u javnosti kao broj 1 hrvatske košarkaške struke, tek s Nevenom Spahijom kao ozbiljnim takmacom. Repeša je već dovoljno dugo (uspješno) radio u inozemstvu, daleko od očiju nogometno-koncentriranih hrvatskih medija, pa je kroz blago razočaravajuće nastupe reprezentacije i hrvatska javnost djelomično zaboravila zašto Repešu cijeni cijela Europa.

Iako još s Cibonom nije ništa osvojio, i iako je uopće upitno koliko dugo će trajati ova Repešina epizoda pod Tornjem, pet mjeseci u Ciboni bilo je dovoljno da Jasko opet učvršti svoj imidž.

Svakome tko je gledao Cibonu u protekle dvije sezone, potpuno je jasno zašto Repeša može biti kandidat za ponajbolje europske klubove, a Radulović, Anzulović, Vranković ili Lutz ne.

Barem za sada.

Niti jedan od spomenutih nije u ruke dobio posebno kvalitetnu momčad. Financijske teškoće, previranja u klubu, gubitak euroligaškog statusa, dugovanja prema igračima - nije upitno da kvalitetom limitirana Cibona nije bila ozbiljan kandidat za naslov u regionalnoj ligi. No, je li trebala biti baš takva kanta za napucavanje u Euroligi? Je li trebala lani okončati kao 12. u NLB ligi? Je li trebala biti nebitan faktor u domaćem prvenstvu?

Repeša je prvi Cibonin trener nakon Perasovića čija momčad ima glavu i rep, na kojoj se osjeti rukopis ozbiljnog trenera. Autoritet, strogoća, ozbiljnost, odgovornost, koncentracija, borbenost - to su riječi koje se vežu uz prave trenere i njihove momčadi, a sve su zapravo "izvedenica" iz riječi - profesionalac.

Jasmin Repeša je profesionalac. I to isto želi od svojih igrača.

Čistih 12-0, uz puno sigurnih i uvjerljivih pobjeda nad protivnicima od kojih je Cibona kvalitetnija, i uz dva trijumfa nad zaista solidnom momčadi Cedevite, svjedoče da je Jasmin Repeša u četiri mjeseca napravio velike korake s Rozićem i kompanijom.

Prisjetimo se da je 3.12. Cedevita dobila Cibose s 95:69. Tri mjeseca kasnije, uz dva mjeseca Repeše, "Vitamini" su slavili tek nakon dva produžetka, a uz još mjesec dana treninga i rada s momčadi, Repeša je napravio Cibonu koja je nakon dvije pobjede u međusobnim susretima sada možda čak i blagi favorit protiv Cedevite.

Antwain Barbour jedan je od boljih Vukova ove godine, ali kada se talentirani branič previše zaigra - a odlučivanje mu nije najbolja strana - Repeša će ga posjesti na klupu. Ako rano osjeti da Zubčić toga dana nije pravi - a to se događa češće od obrnutoga - Repeša će ga brzo udaljiti od parketa. Dramatično je podigao formu nekolicine igrača, poput Rudeža i Rozića, za završnicu hrvatskog prvenstva.

Doveo je Zacha Wrighta, atipičnog američkog beka kojem zaista vlastite brojke nisu na prvom mjestu, koji je spreman "rudariti" u obrani, što se, primjerice, pokazalo itekako važnim u zaustavljanju Drapera u posljednjem ogledu s Cedevitom.

Sustav s dosta rotacije igrača, koji se u Poljskoj nije pokazao idealnim za hrvatsku reprezentaciju, vrlo uspješno funkcionira u klubu. Omogućuje Ciboni visok ritam, omogućuje Repeši da pronađe raspoložene igrače i "matchupe" koje može iskoristiti, tjera sve igrače na maksimalni angažman i koncentraciju jer ih u protivnom čeka klupa, a s druge strane, svi znaju da se s pravim pristupom mogu nametnuti i dobiti prigodu. U klubu s desetak igrača koji računaju na relativno ozbiljnu minutažu, u momčadi bez velikih zvijezda, za atmosferu i pozitivnu napetost u svlačionici nije loše kada na kraju utakmice 7-8 igrača dobije barem dvadesetak minuta, a u pravilu nitko više od 30.

Cibona danas nema novca za dovesti Amerikanca poput Chuckyja Atkinsa ili Alana Andersona, ali Repeša sada ima trojicu sasvim solidnih. Barbour je talentiran i borben, Wright nesebičan, a el-Amin napadački najčešće pokrije obrambene nedostatke.

U Žižiću i Kusu Cibona ima veterane koji mogu povući kada zatreba i pomoći neiskusnijim suigračima, Suton, Rozić i Rudež daju "hrvatsku kvalitetu", a korisno svoje minute koristi i Marčinković.

Cibona s glavom i repom.

Sve bolje igre vratile su i publiku koje ima sve više i koja je sve glasnija. S Ciboninim monopolom na Euroligu, s odlaskom niza igrača te rušenjem imidža kroz gomilu poraza od prosječnih domaćih, regionalnih i europskih klubova, Cibona je postala "underdog". Autsajder.

A nerijetko je za takve lakše navijati.

Cibona je, dojam je, lani došla do dna. Sramotne igre u Europi, nagomilani dugovi, optužbe i tužbe, promjene rukovodstava, svlačionica i trenerska klupa kao kolodvori i jednostavno loše vijesti iz svih smjerova i na svim razinama kluba udaljile su navijače i gledatelje od Draženovog doma.

No, s dna možete ići samo u jednom smjeru. Dovođenjem pravog trenera i započetom konsolidacijom kluba Cibona je relativno brzo stigla na pravi put. Teško je pričati o idealnim okolnostima, pa i jako dobrima u kakvima, primjerice, živi u startu dobro uređena Cedevita, ali oko Cibone danas ima pozitivnih vjetrova.

Naravno, želi li nastaviti kretanje u dobrom smjeru, Ciboni je imperativ zadržati Jasmina Repešu jer je on garancija profesionalnog i ozbiljnog odrađivanja posla u onom najvažnijem klupskom sektoru, sportskom.

Repeša je u Ciboni obnovio svoj imidž najboljeg hrvatskog trenera.

Ali puno je značajnije što je imidž pobjednika vratio Ciboni.