Modri(ć) rizik

Malo je onih koji su "popili" priču Dinamovog izvršnog dopredsjednika na subotnjoj "spektakularnoj konferenciji za novinare" u Maksimiru. 50 milijuna eura danas ne odbijaju ni Juventus, Manchester United ili Barcelona, a ne zagrebački Dinamo. A kad pogledamo imena klubova s kojima su Mamići navodno licitirali (Manchester City, Chelsea, Tottenham, Newcastle, Arsenal) – zar vjerujete da je i jedan od njih spreman za 22-godišnjaka iz drugorazredne europske lige dati tolike novce?

Pošto nam posao dozvoljava "javnu sumnju", nije teško zaključiti što je pravi razlog Modrićevog ostanka u Dinamu. Neki engleski mediji objavili su informaciju da je Manchester City bio najizdašniji ponuđač s 11 milijuna funti. Dakle, 15 milijuna eura bilo je na stolu, Mamići su to odbili, smatrajući da Luka vrijedi više. Logično, jer su oba ljetna transfera Da Silve i Ćorluke vrijedila više.

Već je ustaljena praksa da se "široke mase" u Hrvatskoj drže neinteligentnima i priglupima i vrlo često ih se pokušava "vući i za nos i za uši" proturajući im priče koje "ne drže vodu". Navikli smo na to od političara i medija, pa zašto i Zdravko Mamić ne bi koristio istu metodu? Situaciju u kojoj je "poražen" (jer nije uspio dobiti ono što je za Modrića tražio), pokušao je iskoristiti kako bi si priskrbio malo naklonosti Dinamovih navijača zbog "odluke" da Modrića ostavi još neko vrijeme u Maksimiru.

Odluka? Prije bismo rekli – viša sila. Jer ako ćemo gledati "tržište nogu" i koliko se plaća za svakave "bezimene sumnjivce", Modrić zaista vrijedi više od tih 15 milijuna eura. A Mamić bi ispao pošteniji da je iskreno rekao "ponude nas nisu zadovoljile, Modrić vrijedi više, čekat ćemo novi prijelazni rok." Bez obzira koliki dobrotvor bio, poklone od 50 milijuna eura ne dijeli nitko. A još manje odbija.

Mamići su se očito odlučili "kockati", čekati EP i vjerovati u dodatni rast "Modrićevih dionica". Ali, kao i u svakom poslu, ušli su i u veliki rizik. Što ako Modrić podbaci u Austriji i Švicarskoj? Što ako ga bude mučila nekakva ozljeda? Ili u najgorem slučaju – što ako mu se dogodi nekakva nepredviđena okolnost?

Primjer Marijana Buljata plastično prikazuje sav rizik s kojim i Modrić danas mora živjeti. Prije godinu i pol dana jedan od najboljih igrača Dinama, reprezentativac vrijedan milijune, danas je daleko od prve momčadi i traži bilo kakvu prigodu za igrati. Sve zbog jednog nesmotrenog i nehotičnog starta Eduarda da Silve na treningu.

Modrićev ostanak najbučnije su pozdravili Dinamovi navijači, koje ne zanima ni stanje u blagajni, ni koliko Modrić "tržišno vrijedi". Profitirat će svakako i HNL, možda i još neki igrači koji bi mogli biti "viđeni dok se gleda Luku". Gledatelji će svakako radije dolaziti gledati Modrića i njemu slične, nego neke bezimene klince koji se tek probijaju.

Ostanak u HNL-u dobar je i za reprezentaciju, jer Modrić neće morati proživljavati dramatičnu prilagodbu na nove uvjete samo pola godine uoči EP-a, niti će morati strahovati za status u momčadi. A za vjerovati je i da će ga HNL-stoperi ipak malo više "štedjeti" nego što bi to bio slučaj u Engleskoj ili Španjolskoj.

Minusi? Modrić će još neko vrijeme ostati na razini "plafona" kojeg je dosegnuo u Hrvatskoj. Još će malo pričekati s novim razvojnim korakom u karijeri, a u konačnici – makar ni u Dinamu ne igra "za stan i hranu" – morat će još malo pričekati i da arhivira gomilu novčanica koje njegov talent zaslužuje.

Na stranu njegova lojalnost prema Dinamu, ipak je teško vjerovati da je s oduševljenjem primio "novu informaciju". Iako on to neće pokazati, postoji mogućnost i povećanja nervoze, posebno iz razloga što ga još barem šest mjeseci umjesto "svjetskog izloga", čekaju "HNL livade". No, njegova ambicija i ljubav prema nogometu neće se promijeniti, bez obzira gdje igrao.

Njegov ostanak stavit će dodatni pritisak i na Dinamovu struku, posebno trenera Ivankovića, koji više neće imati pravo čak ni na najmanji kiks. Porazi s kraja jeseni to najbolje potvrđuju, a nije teško zaključiti kakva će biti "strka" ako Dinamo doživi još neki domaći posrtaj tijekom proljeća, sličan onom u Koprivnici.

Na kraju svega, kad se podvuče crta – kamo sreće da ovakvih vijesti u budućnosti imamo što više. Da Dinamo, Hajduk, Rijeka i ostali klubovi ne moraju "okrenuti stražnjicu" na svaku inozemnu ponudu, kako bi "zadovoljili nezadovoljnog igrača i klupske potrebe", makar odšteta ponekad bila i uvredljivo niska. Kamo sreće da Modriće, Kaliniće, Mandžukiće, Rukavine, Vukojeviće i Sharbinije možemo što dulje gledati u našim dresovima, na našim stadionima.