Wembley je sve promijenio

Može li Hrvatska biti zadovoljna ždrijebom skupina Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj? Može. Da li je čeka lagan posao prolaska dalje u konkurenciji Nijemaca, Austrijanaca i Poljaka? Ni najmanje.

Kad je Jürgen Klinsmann izvukao hrvatsku kuglicu "u pravo vrijeme na pravom mjestu", razvukao se osmijeh olakšanja. Vidjelo se to na licu Slavena Bilića, koji je uputio iskreni izraz zadovoljstva svojem glasnogovorniku i prijatelju Davoru Gavranu, makar je to pošteni i skromni izbornik kasnije pokušavao "kamuflirati".

Zapravo je pravo zadovoljstvo slušati Bilićeve izjave, jer je i ovog puta kroz tri rečenice najbolje razložio cijelu problematiku. Što zapravo znači dobar ili loš ždrijeb, lagani ili teži protivnici? Zar mi nismo prolazili kroz kvalifikacije gdje smo znali igrati protiv čistih favorita, a posrtati na turnirima protiv reprezentacija kalibra Švicarske, Ekvadora, Australije?

Dosad smo na velika natjecanja odlazili velikih apetita, ali pomalo pognute glave i sa strahom u očima. Danas hrvatska nogometna reprezentacija zaista živi kroz rečenicu koju je Slaven Bilić već ustalio u svom vokabularu. "Svakoga iznimno poštujemo, ali nikoga se ne plašimo".

Gušt je i opet igrati protiv Nijemaca, makar njih imati za protivnike na velikom natjecanju nikad nije ugodno. Kakvi god bili tijekom godine, kad dođe turnirski sistem - Nijemci su pravi. Makar ovog puta imaju prilično neiskusnog trenera (doduše, ništa iskusniji nije bio ni Klinsmann na SP 2006. pa ih je doveo do bronce), njihova rehabilitacija započeta na "njihovom" Svjetskom prvenstvu je uspješna i danas su svakako jedan od glavnih favorita za europski naslov.

Dok čekamo nove okršaje s Englezima od naredne jeseni, šestomjesečno "ispipavanje" s Nijemcima bit će veliko osvježenje. Kod Nijemaca nema one karakteristične engleske bahatosti, Nijemce nećete čuti da ismijavaju svoje protivnike, niti da bahato prognoziraju "tri sigurne pobjede". Budite sigurni da svakog protivnika doživljavaju s ogromnim poštovanjem i da im se neće omaknuti izjava da "ni jedan hrvatski nogometaš ne bi mogao igrati u njemačkoj momčadi".

Razlika između ove hrvatske reprezentacije i svih prethodnih očituje se u tome da danas imamo ogromno samopouzdanje, ali koje niti u najmanjoj mjeri ne koketira s "lako ćemo". To je zalog najvećeg optimizma uoči odlaska podno Alpa i "kreševo" u lipnju mjesecu.

Iako smo i dosad bili svjetska nogometna sila, danas smo blagoslovljeni činjenicom da ima puno više reprezentacija koje se plaše Hrvatske, nego protivnika od kojih bi nama klecala koljena. Wembley je sve promijenio.