Ajmo malo razmislit o tome zašto bi uopće igrali neku prijateljsku utakmicu prije Italije? Ili još bolje, ako se već mora iskoristiti Fifin termin zašto naš savez ne može u Hrvatsku dovesti nešto bolje od Malija, Cipra ili Gibraltara s kojima smo igrali u posljednje vrijeme i s kojima ćemo igrati u budućnosti? Dok s druge strane idemo u goste Lihtenštajnu, u Švicarskoj igramo s Portugalom i Švicarskom, u Londonu s Korejom i Argentinom i opet u Koreju dug put nizašto, osim da si Štimac popravi trenerski CV pobjedom i da Ježina uđe 20 sekundi i primi gol. Pa ima li itko u tom Savezu barem jednu moždanu stanicu a da funkcionira? Puno nelogičnosti u izboru protivnika u utakmicama s kojima ništa ne dobivamo osim nekakvo lažno samopouzdanje. U Hrvatsku od Švicarske i onog Štimčevog tika taka debakla na prvoj utakmici nije stigao ozbiljan protivnik u našem kvalitativnom rangu što se tiče prijateljskih utakmica. Ako smo toliko moćni, zašto uvijek u goste zovemo reprezentaciju koja je tri klase ispod nas? Jesu li financije problem ili Brand ipak nema toliki utjecaj ili s nama nitko ne želi igrati jer smo prejaki za sve?
[uredio el_pistolero - 12. ožujka 2015. u 00:29]