Sezona na kraju na terenu ispala solidna.
Ne treba otvarati šampanjac kad u Abi završiš ispod 50% pobjeda, ali s obzirom na roster, nepostojeće ambicije, potpunu letargiju u i oko kluba, Velić i igrači su odradili korektan posao. U svakom slučaju, bolje nego prethodnih sezona kad smo imali jača imena.
Bilo je odličnih utakmica, očekivanih poraza, ponešto kikseva, prije svega omjer 0-4 u duelima s Igokeom i Zadrom.
Opet se lutalo s igračima, opet su prva tri mjeseca bila kolodvor, ali kad se ekipa stabilizirala, bilo je to dosta solidno.
Lutalo se i s mladima, pogotovo Uljarevićem. Doduše, u konačnici je Rogić ostavio solidan dojam i ako su se već odlučili na takvu pretumbaciju za koju u osnovi i dalje mislim da nema osobitog smisla, onda neka barem Rogića ostave kao back-upa na dulje vrijeme.
Već sam pisao da je bila opravdana koncepcija da se ne dovodi novi centar nakon odlaska Jeffersona. Krešo ima puno mana, ali je uz Prkačina jedini mlađi i treba mu dati šansu. 13 minuta u prosjeku nije loše, uz pravilan rad po ljetu očekujem sljedeće sezone više.
Ekipu bi ipak za dalje trebalo složiti bitno drukčije i to neće biti pitanje količine (obećanog) novca koji će biti na raspolaganju. Ovo je najmanje kreativna momčad na vanjskim pozicijama koju je Cibona valjda ikad imala i treba dovesti nekoga tko zna igrati s loptom. Ali dobro, bit će narednih mjeseci dovoljno prilike za čarobiranje s rosterom i što bi svatko od nas napravio.
Namjerno sam pisao samo o stvarima na parketu, jer je sve ostalo već rečeno milijun puta. Dovoljno o tome na koju se razinu klub srozao govori to da praktički moramo biti sretni što smo izbjegli dramu oko opstanka dva kola prije kraja. I tu je Velić u pravu, on je svoje napravio, samo što je tragično što su ciljevi postavljeni bez ikakvih ambicija.