Fakat ste svjetska elite u praviti se blesavi.

Zna li se hoce li Cibonin spasitelj gosp. Asa krenuti u misiju spašavanja nakon sto je dobio nogom u guzicu u Pesaru ?

Malo ako mogu off topic, a ustvari je usko povezano sa temom. Kada se već na Dinamovoj temi raspravlja o publici i dolascima na utakmice. Koje su po vama brojke koje bi Cibona mogla imati u nekim normalnim okolnostima bez korone, normalna uprava otvorena za javnost i navijače te da opet konkuriramo u neka top 4 kluba?

Fascinira me da grad Zagreb( ujedno u top 20 najmnogoljudnijih gradova Eu po granicama samog užeg grada) koji je dao Dinamo, europske i to višestoruke prvake u košarci(Cibona), rukometu(RK Zagreb), vaterpolu ( Mladost) ima tako katastrofalan odnos navijača prema klubovima. Razumijem da ima tu svega, od korumpiranih uprava koje su razorile navijačke skupine i zatvorila vrata navijačima, pad rezultata, loša infrastruktura i svega onoga što nabrajamo. Međutim, kod nas uvijek neka izlika. Da je sve ovo gore dobro, opet imam osjećaj da bi se našao neki problem polupopunjenih dvorana, uvijek ta neka razmaženost prema sportu. Kako je već išlo Ceda je bila umjetan klub, Ciboni su navijače potjerale uprave, Zagreb je bio lokalni razvojni klub kojeg je politika razorila... Znamo kakva je situacija u Zadru, od korupcije do rezultata, pa opet ta navijačka kultura. Split slično u nogometu...Gledam tamo vani 4 i tko zna koje lige pune stadione bez problema, a nije da tamo nema nekad i loših stvari, korupcije i slično. 

Zagreb je kroz proteklo desetljeće imao 3 euroligaška košarkaška kluba( Cibonu, Cedu i Zagreb). Ujedno i 3 aba ligaša. Kako košarka nije baš na visokim granama, opet je nudila da su ljudi imali prilike gledati jednog Bogdanovića, Šarića, Zubca, Žižića, Nurkića, Simona...itd. Ovo za jedan grad kada govorimo o košarci su jako visoki standardi. 

Ovdje većina ljudi je uz klub unatoč svemu lošemu, no ne razumijem kako grad od mil stanovnika ne može naći 10 000 onih koji bi redovito išli na utakmice. Znači barem na svaku drugu tekmu, to je 1% populacije grada. Obična sela od 1500 st. gdje su naplaćivali ulaznice iz vlastitog iskustva znam sakupe nekad do 500 navijača na nog. utakmicama po 3 županijskog ligi. Malo piva, odojak i malo se gleda te komentira. To je dio zajednice, nešto lokalno što sve povezuje.

Ovo sve pišem jer sam gledao malo stare snimke 80-ih i navijanje, ne mogu vjerovati da se radi o istom gradu, istoj navijačkoj kulturi. Kao da je neki virus poharao grad i oduzeo taj gušt i ljubav prema klubovima.

Politika i oni koji su bahato i kriminalno upravljali klubovima uzeli su nam "košarkaško-navijačku" dušu. Barem meni.

Ja sam nekad išao i na Dinamo, Cibonu, Mladost vaterpolo, naravno RK Zagreb, RK Medvešćak, NK Zagreb (još u drugoj Yugo ligi), KK Novi Zagreb, ŽRK Lokomotiva... pitanje je samo bilo kako ću sve uskladiti... ok bio sam tada puno mlađi, no još uvijek mlad sam prestao jer:

- nisam mogao više gledati favoriziranje Dinama i upliv politike... nisam se mogao složiti da je Dinamo postao kao Zvezda u YU, a naravno kasnije još i gore pod Mamićem

- nisam mogao gledati kako Gobac dirigira da samo RK Zagreb smije biti prvak i da ako netko hoće u reprezentaciju da mora doći u Zagreb

- nisam mogao više trpiti niti politiku u Ciboni, način upravljanja i sudačku podršku

Ja prije svega volim sport, volim sve hrvatske klubove i najviše od svega fair play... tako sam odgojen... da volim Dinamo, ali odmah nakon njega i Hajduk, da volim Cibonu, ali i Jugoplastiku, Zadar, Šibenku...

... i onda su mi svi ti političari i kriminalci sa svojim djelovanjem u sportu ubili navijačku dušu... nemrem to uopće opisat' i prepričat' kakav mi je to užasan osjećaj... i zato me nema u Ciboninoj dvorani

Slazem se s svim sto si naveo i sve je to ubilo sport i zelju za posjetama istim.

Nije istina kad neki kazu da smo razmazeni, da bi gledali samo vrhunske utakmice, ne, jednostavno likovi poput Mamica, Cavlovica, sad Busica, da ne nabrajam ostale, naravno bilo ih je jos, su ubili ljepotu sporta, nije to vise sport, to su makinacije razlicitih nivoa i razlicitih likova.

Valjda kad se pocisti sav olos, ako ikad i odu svi koji su sudjelovali u tome u svim sportovima pa tako i u kosarci, bude nade za navijace.

Za klub je naravno bolje što više gledatelja. Meni draže manje ali kvalitetnih fanova. Neki bolje da se ostave Cibone i poprate Maju Šuput.

Ja isto nisam fan "što više to bolje", iako naravno da je to bolje za klub.

Ne volim ove "šuputovce" koje spominje Stalak, al još više ne volim one nerealizirane balavce koji iz ćoška dvorane smrdljivo pokušavaju prodati "neka svako dijete mrzi partizan". Iako mi se jebe za Partizan. No tim mutvajima nije mjesto ni na jednom sportskom događaju.

Bio bih jako sretan da na Cibona - Šibenka bude 1500 ljudi, onih koji vole pogledati košarku. Ne postavljam nivo da moraju znati nabrojiti pomoćne trenere gostujuće ekipe, niti znati prosjeke šuta trećeg beka Cibone. Također ne moraju organizirano trubiti u vuvuzele obučeni u klupske dresove. Samo nek vole to pogledati, neka uživaju, gledaju, pričaju, sudjeluju. To bi mi bio vrh za grad veličine Zagreba.