Primjer Cedevite Junior se često pogrešno koristi. Problem nije u mladim igračima kao konceptu, nego u kvaliteti selekcije, kontinuitetu rada i jasnoj ulozi mladih u sustavu. Razvoj mladih i rezultatski imperativ nisu suprotstavljeni ako klub ima definiranu strategiju, što potvrđuju brojni europski primjeri (Partizan, Zvezda, Mega, Baskonia). Mladi igrači ne ulaze u seniorski sastav “na lijepe oči”, već kroz kontroliranu minutažu i jasno definirane zadatke, uz iskusne nositelje igre.
S druge strane, tvrdnja da Cibona “ne treba služiti za razvoj” ignorira realnost hrvatske košarke. Bez financijske moći za dovođenje dokazanih stranaca, Cibona objektivno nema drugi održivi model osim razvoja vlastitih igrača. Premijer liga nije zamjena za vrhunski razvoj – razlika u intenzitetu, taktičkoj zahtjevnosti i pritisku je ogromna. Ako mladi ne dobiju priliku u klubu najvišeg ranga, oni stagniraju ili odlaze.
Ključno pitanje nije trebaju li mladi igrati, nego jesu li dovoljno kvalitetni i pravilno vođeni. Sustavno isključivanje mladih ne donosi rezultat, a kratkoročno “krpanje” sastava dokazano vodi dugoročnom padu kluba.
