Zadnji post koji sam na temu Cibone napisao je bilo 2014. nakon što sam se vratio iz Beograda kad su osvojili ABA ligu protiv Cedevite. U međuvremenu je bilo malo lijepih trenutaka.
No, ovo što je Cibona napravila u srijedu navečer je najznačajniji podvig od final 4 u Beogradu 2014.
Svaka čast igračima, naklon do poda Rudežu. Kad su pobijedili Zadra na kraju regularnog djela sezone u dvorani se osjetilo da su igrači i stručni stožer ekipa koja vjeruje jedni drugima i da će sve od tog trenutka nadalje (pobjede i porazi) biti posljedica uskog kruga mladića koji vjeruju jedni u druge, pa čak i kad nitko drugi ne vjeruje.
Od srca želim jakog Zadra, želim jakog Splita, želim Dubrovnik i Kvarner i Zabok. Povrh svega (uz sav navodni kanadski budžet i bez obzira ba njega) želim Ciboni momčad koja će za ovaj klub igrati sa srcem i dušom kao što su ove sezone igrali ovi momci. Bravo momci, to što ste napravili u ovih 5 utakmica nitko vam nikada neće moći oduzeti.