Ljude u dvoranu ne može privući samo jedna stvar. To nije ni cijena ulaznice, ni neki domaći nositelj igre, ni neki zgodan dvometraš, ni djevojke koje plešu, ni light show, ni fan shop, ni brže otvaranje rampe na parkiralištu. Ništa samo za sebe nije toliko privlačno, pa čak ni kombinacija svega ako se ne spoje s rezultatom u Cibonu kao način urbanog života. Ovo urbano neke protagoniste zadnjih 15 godina jako žulja:).
Krenimo redom - Cibona je prije nekoliko godina imala sjajnu generaciju za budućnost s Prkačinom, Brankovićem, Nakićem, Gnjidićem i ostalima, koji su bili solidna baza za tu domaću priču, ali ništa drugo u klubu nije valjalo i dvorana je bila prazna. Danas na nekom domaćem superstaru nešto mogu graditi Zadar na Niki Šari i Split uskoro na Ukiću. Cibona nema takav prospekt, ali je ove godine imala ozbiljan budžet za jaku domaću ekipu predvođenu Šiškom (može lako dobiti domovnicu), kojoj trener ne mora tumačiti na engleskom ono što domaći ne razumiju a stranci ne slušaju.
Tema ulaznica je surovi odnos ponude i potražnje, jer košarkom se zove sve u rasponu od ovog totalnog sranja koje pokazuje Cibona i za koje ti klub mora platiti da se dođeš patiti u dvoranu, do košarke koja je showbusiness kakav radi Partizan koji od ulaznica godišnje uprihoduje preko 10 milijuna eura.
Danas će vam u Splitu jedni reći da je Livaja skup, debel i star, a drugi da je Bog. Stvar osobne percepcije. Činjenice i brojevi pokazuju da je na liku Marka Livaje sposoban klupski marketing napravio potpuno novi image kluba, Poljud je postao nezaobilazno mjesto okupljanja svih generacija, eksplodirala je prodaja klupskih proizvoda, članstvo je otišlo na 6 znamenki, cijena ulaznice se ne komentira, bitno ju je nekako dobiti ... i sve to nekoliko godina raste uz rezultat eto samo što nije, ali sad će. Klub je način života a ne zamisao ko će koga zajebat između tri lika s juga Bosne sa šest figa u džepovima.
[uredio David Bowie - 01. studenog 2026. u 11:29]
