anetisi je napisao/la:
NEKAD je Dražen Petrović bio poznatiji kao 'Kamenko', dragi kamen Šibenskog Baldekina, pozivajući smiješak plamtećih nutrina s voljom čelika, u nestrpljivom iščekivanju vlastoručnog rezanja, brušenja i poliranja.
'Čarobna Frula': rođenog pod zaigranim nebom '64 roditelji su isprva nagovarali na bavljenje glazbom, još nesvjesni činjenice da je dečku prirodniji ples i to gospodski - dvokorak.
Prve ozbiljnije čagice odradio je pod paskom brata Aleksandra; duo briljantin, zurki filmskog kadra.
Zora je - oko šestice ujutro dvoranom huji zaposjednut dječak-duh u društvu nepoljuljanih čistačica i beživotnih stolaca, više svrhe. Likčina, java i magija, borba i pouka.
Bajka, ali stvarna, s elementima svim...
Žudiš pročitati, živući Grimm.
Potkraj '79 padaju najmlađi koševi u povijesti jugoslavenske lige. Sa 17 se Krkom već zrcalio odraz vođe - bio je finalist Kupa mitskog Žućka, a sezonu kasnije prenoćio je kao golobradi prvak. U finalnoj kontroverzi mali stavlja duplo poena u odnosu na godine života, 39 Bosni - utjelovljenje je mota.
Međutim, budi se kako i lijega, u znoju - 'idemo dalje' tip čovjeka, sve daske su na broju.
Ništa čajevi, samo mocacchino - Slavniću je (između ostalog) zahvalan na novoformiranom šutiću. "Što više prostora sa što manje driblinga", odzvanjala je Mokina prekaljena spika. Dražen nam se kovao, filtrirao od falinga. Više ne jede na žlicu, uveli su - tricu.
'Don Giovanni': s 19 godina fintira glavom i naskače u sam centar reketa zbivanja zagrebačke Cibone. Loptački zloduh prvog koraka a la prvog dojma - ne ostavlja ravnodušnim, natprosječna norma. Zavređuje iznimnu čast osobnog ispraćaja 'Zlatne generacije'; Ćosić, Kićanović, Jerkov, Dalipagić te Mirza i Moka - krstili ga lučom ilitiga tučom, danas daleke '83.
Prvi EuroBasket militantniji od roka!
Vraća se iz vojske i kreće sa rešetanjem: Kraljevskom klubu '85 ukazuje na to da CAR nosi vijenac, a otarasio se '86 i akutnog bronhitisa - titulom protiv mrskog Žalgirisa. Trostruka kruna, dvorana dupkom puna, a potom je uslijedila zadarska buna! Svoje sportsko naličje objelodanjuje izjavom nakon nemilosrdnih 56 komada matičnoj Šibenki: "Uspomene su uspomene, ljubav je ljubav, ali na terenu ne poznajem nikoga. I ne priznajem. Dat ću im opet 56, ako ću moći." .
Predbacivalo mu se što ne želi pričati ni o čemu pored košarke, ali kako i bi - bio je romantična duša, sretni Werthie' u vezi s ljubavlju svog života.
Uživati drugo bila bi jeftina nevjera.
Ma kakva Mamba, samo Petro Mentality.
Pravda povjerenje; odabran je za MVP-a Svjetskog prvenstva u Španjolskoj pored Robinsona i Sabonisa, unatoč bolnom polufinalnom porazu od strane nadirućih Sovjeta.
Growing pains.
Pročuo se glas; Francuzi za nj govore da je razmaženo derle, provokator par excellence i najmrži igrač Europe, Talijani pak tvrde kako je neshvaćeno dijete genije, stvar čiste genetske premije. Španjolci ga se prije svega - boje. Neka privlačna drskost, nametljiva čar, samoobjašnjivog nadimka - 'Baby Star'.
Medalja uvijek ima dvije strane - to naprosto jeste činjenično stanje: put do neslućenih visina podrazumijeva padove te ponovno stremljenje njima. Gubio je Dražen poput svih drugih velikana, oplakao mnoga podimljena finala kao i pojedine situacije, poput slučaja 'Muggsy' te obrambene racije.
Suze su prijateljice, sve dok su više do li samo gubitničke. Stalo ti je, no znaš da slijedi - sušenje. Te su sudbine i navodne pljuvačke, na suce i igrače, koje i da su neistine, ne čini razliku: za titulu najboljeg na terenu ponekad i ponegdje platiš punu cijenu, prigrliš vlastitu nemilu scenu.
Twinkle twinkle, Baby Star - u četiri zagrebačke godine 37,7 poena u jugoslavenskim, a 33,8 u europskim natjecanjima. Sam ruši famozno YU pravilo dobnih granica, sve je jasno, dečko je baja - na pomolu je bila 'Otmica iz Saraja'.
Kao madridski ženik bezobraznog miraza (i gepnutog Porschea) u legendu ulazi istovarom 62 (!) kinder milchshnitta, u lice legendarnog Oscara Schmidta - samo dvije i pol godine nakon što je Brazilcu priznao kako još nije bolji, sluteći da ima priliku postati. Aco ga radi premija moli da promaši bacanja no pošto braco ne zna gubiti, nije bilo lacanja. 'Most generacija' nastavlja s popločavanjem svog nezadrživog talenta - stiže srebro s olimpijskih '88, a Dražen poslije poraza smjelo izjavljuje: "Već na sljedećem prvenstvu Europe bit ćemo prvi."
Tako je i bilo.
'La Clemenzia Di Tito': preko Velike bare se zaputio kao proročanski MVP netom izdominiranog EuroBasketa. Tridesetača u prosjeku - za dva je šutirao sa 76 posto uspješnosti, a za tri pararealnih 70! Pararealno? Upozorenje putnicima, slijedi snažna turbulencija, nastala zbog brzih i promjenjivih ljudskih struja i vjetrova.
Unutar jedne godine Dražen je od glavne europske atrakcije sveden na nivo košarkaške trakcije - povremeni tretman kičmi ekipe, odakle ti obraza, Adelmane dRIpČE? Valja biti fer i reći da je zbog operacije vlastitih leđa Draz' propustio kamp Portlanda, a potom se priključio ponajboljoj ekipi najdivljijeg od Zapada; Drexler i Porter - potpisnici raspada. Raspad? U kolovozu '90 na scenu stupa konačni stadij 'Most generacije' - zlato SP-a je blistava evolucija.
Istovremeno traje - Balvan revolucija.
Kuki, Divac, Sale i Rađa, razbijala je valove ta bespoštedna lađa. Ne zadugo! Došlo je vrijeme za odabrati i grešnu, ali svoju stranu. To su i učinili, kao i uostalom, svi - što je za prihvatiti, razumjeti, poštovati. Može li nam netko reći je li došlo vrijeme za izignorirati?
Ne mogu pojmiti koliko rat boli, niti želim.
Sport ne razjedinjuje, pa ne bih ni ja, držat ću se radije dodirnih točaka: Ne znam sve o ratu, osim da donedavni brat čini užase bratu. Na mjesto kiše rat ne donosi dugu, a velike ljubavi, prisili na - drugu. Znam da svaku majku peče smrt sina, s bilo čije strane, nebitno je njima.
I ne ponovio se...
'Oslobođena Betulija': dva stanja rizične trudnoće uma iznio je u TrailBlazersima, odlučivši svoj blagoslovljen plod iznijeti drugdje. Okusio je život igrača od mijena te ga za 18 mjeseci ispljunuo, poput nekog alergena. Siječanj je '91 i vanka padaju granate, a Dražen dušom nemiran pali aparate. Jača tijelo, glanca igru i produbljuje ionako očajničku potrebu za uspjehom.
Dvije pune sezone u Netsima provodi parajući mrežice; falilo mu je 11 pogođenih bacanja za ulazak na parter jazz kluba 50-40-90. Jedini je od 7 igrača u povijesti lige koji je preko 20 poena stavljao uz 50 posto šuta za 2 te 44 za 3 - dva puta. PRVI europljanin član All-NBA momčadi. Petro for three, got it - titulu najboljeg tricaša (44,4%) gubi u posljednjoj utakmici sezone od Dane Barrosa, no zadobiva respekt, predaje dokaz i vraća mir.
Radost je loptanja, ali i brojanja pod obručima.
Uvodi Netse u playoff nakon pet godina posta, gubi Vladu Divca, nekad dragog gosta u životu koji za tako malo vremena, prolazi kroz dosta: od wunderkinda i sanjara do vrha svijeta bez pandana. Od potonuća bez pokrića do konačnog uzdignuća - i to u doba nemilog krvoprolića. S Olimpijskih se prema Olimpu košarkaških besmrtnika zaputio kako je jedino i znao - bio je najbolji strijelac (24,6) i pokretačka sila jedne inače male, ali tog trena velike Hrvatske...
NAKON igre - život ne leti, Kapetane. Dapače, ponekad se čini kao 'Jednostavna Prijevara'.
Trebao je on voziti. Trebao se vezati. Trebao je, trebao je...
Trebao je živjeti. Nakon blaabla turnira Dražen se odlučio naći s tadašnjom djevojkom Klarom i njenom prijateljicom. Umjesto timskim autobusom, u ugodnom društu s osobnim automobilom krenuo je dalje, nepravdi u ralje. Teško je ne osjetiti se prevarenim u ime čovjeka s ciljem, kad ga oduzme besmisleno, ko' vođeno hirom. U kršu i kiši nedostojne ga autoceste, ugasio se neponovljivi motor Dražena Petrovića. Sa samo 28 godina, po prvi i posljednji put.
Ne mogu pojmiti koliko smrt djeteta boli, niti želim.
'Takve Su Sve Žene': neki će reći, no jesu li? Teško mi je uloviti pogled majke koja je pokopala sina, mada ga nema, uvijek ga ima. Fanatična baštinica Draženovih trica, izmučena, utučena lica. Gledam intervjue gdje čeznutljivo probire kroz prošlost i slike - tužno no ležerno kao da se nalazi u dotrajalom dnevnom boravku, premalenom za napraviti mjesta oporavku.
''Što se čudite što je ona na svakoj utakmici? Zar majci nije mjesto uz svoju djecu? Ona je naša hrid koja prima i od koje se odbijaju najveći problemi''. Sam je najbolje rekao. Ipak, čini mi se odmalena kako u cijeloj priči nečiji glas fali, stoga kao muškarac ne mogu ne pitati, Jole pa kako si??
Odnos dvoje ljudi ne zaslužuje predznak, etiketicu tipa miješani brak. Svaka im čast, oni podijeliše MRAK!
'Il Re Pastore': nije lako bez pastira, vođe, orijentira. Prgav, musav, oduševljen i bijesan. Radostan, maničan ili tužan, nikada nam nije ostajao dužan. Zadihani čovjek od svekolike reakcije, proizašle iz toliko prirodne mu akcije. Uvijek gladni svežder. Takve kad voliš, obožavaš. Mnogi ne znamo kako je bilo gledati Dražena dok igra, ali znamo kako je bilo igrati imajući ga na umu. Dat ćeš sve od sebe, drugačije ne ide.
Ostavština uzora, arhetipa radnika - sigurne luke u moru jadnika.
Kad smo kod naslijeđa - današnji NBA bi Petru sjeo kao 'Scipionov San', to je praktički jedna igrica trica. Šteta je u tome što je lišena nepoznanica - pilaju iz kuteva, bezizražajnih lica. Možda zato što je naš ili jer su među prvima bile, ali sada mi sijevaju, a njegove su grmile!
'Figarov Pir': ili onaj drugi, ako me berete. Takva mi se čini generalna situacija.
Draženova veličina se između ostalog ogleda u tome što nije stigao neporecivo ukaljati svoj ugled - veći od života, vrijedniji od trice - ostao je simbol pošteno isplaćenog truda i to cijelcatom Balkanu - prividno sportski, u srži moralni kanu.
Na pitanje plaši li se života nakon 35. godine i sportske karijere Dražen je, sebi karakteristično, odgovorio da ne strahuje od te pomisli te izrazio želju da dovrši Pravni fakultet u Zagrebu na kojem je položio prve dvije godine za vrijeme igre u Ciboni. Da su se karte drugačije posložile, možda bismo danas iščitavali junačke i beskompromisne presude suca Visokog kaznenog suda - Petrovića.
Tužan, značajan podsjetnik na činjenicu da je život sam po sebi izuzetno dragocjen, krhak. Nije obećan!
Sam Bog zna da nam spomenute presude ne bi na odmet bile.
Često kažu da je bio produkt treninga, za razliku od talenta... Spotiču manjak umjetničke crte, ali toliki rad podrazumijeva strast, a njen izražaj - e to je UMJETNOST.
https://www.facebook.com/eurostep.hr/photos/a.2666012113412529/3490993190914413/?type=3&theater
Hvala, kaj si prenio ovaj prekrasni tekst, strasno, dira, pece, emocije, suze..........hvala Drazene sto si postojao......
pomogao im je da istovare kombi i kad ga je žika ovaj pitao kako, što u ovo doba, Dražen je odgovorio da mu je to rutina. 
... Top 5 Hr kosarkas svih vremena... Ne znam... hebiga, ajd bit cu hrabar... mozda, ali mozda i Top 3 
... 
