ONO ŠTO JE MOGLO BOLJE
Gospodin Kralj i stožer ipak su mogli bolje.
Potpuno mi je razumljivo da u ovim mlađim kategorijama želiš proširiti rotaciju kako bi sva djeca osjetila atmosferu i pritisak, jer se tako stječe iskustvo. Ali ipak u tom kombiniranju treba biti jako pažljiv. Rotacije su u mnogim utakmicama mogle biti bolje. Ovo je jako teško kao trener i tu se stječe iskustvo. Nadam se da će Kralj pogledati ovu utakmicu nekoliko puta, možda i s pokojim seniorskim kolegom. Kao što trebamo da igrači budu bolji u nekim segmentima, tako trebamo da i on i njegovi kolege budu bolji ako želimo da naša košarka napreduje.
Danas su previše vremena na parketu proveli Bajković, Čuvalo i Garac.
Hrvatska je otišla na najvećih +12 (40:28) na 1:56 do kraja druge četvrtine. Na parketu su tada bili Vučković, Perić, Salamunić, Santro i Laus.
Nakon što je Hrvatska otišla na +12 i potpuno kontrolirala utakmicu, nije zadržana petorka koja je stvorila tu prednost. Već do sredine treće četvrtine Poljska je izjednačila (45:45), a mi smo u tom razdoblju stalno mijenjali kombinacije. U knockout utakmici ponekad treba prepoznati petorku koja ima ritam i dati joj nekoliko minuta u kontinuitetu da prelomi susret.
Kralju, nijedna petorka nije zajedno na parketu dulje od nekoliko minuta. Tako stalno lomiš igračima ritam i hladiš ih. Danas je bilo previše sjedenja za Perića i Santra, čak i s prekršajima.
Bajković je dobar igrač, ali ovdje je ipak bio u ulozi rotacijskog igrača, kao i Čuvalo, pa čak i Grbin.
Nitko ne očekuje da rotacijski igrači zabijaju jednako kao nositelji igre. To nije njihov posao. Ali zato moraju biti iznimno učinkoviti u minutama koje dobiju. I odlična je priprema ako jednog dana misle igrati ozbiljnu seniorsku košarku. Ako igraš 10-15 minuta, ne možeš imati 0 poena, promašene zicere i nekoliko izgubljenih lopti. Kreatori poput Vučkovića, Perića, pa čak i Santra i Salamunića imat će više izgubljenih lopti i možda nešto slabiji postotak šuta jer gotovo svaki napad prolazi kroz njih. Vučković stvara prednost, preuzima teške šuteve i obrana se prilagođava njemu. Rotacijski igrači nemaju taj teret. Njihova je uloga pogoditi otvoreni šut, završiti zicer, donijeti energiju, skok, obranu i ne gubiti lopte. Zato se od njih očekuje veća učinkovitost po posjedu nego od glavnih kreatora.
Ako kao trener vidiš da ti rotacijski igrač danas nije u formi, ne možeš mu davati toliko minuta. Moraš reagirati relativno brzo.
Danas u prvoj četvrtini fina akcija, Bajković sam kao duh na trici – promaši. U redu, tek si ga uveo. Onda promašen zicer. Vraćaš ga u trećoj četvrtini, u redu. Ali nakon dva ili tri napada već bi trebalo biti jasno da, ako ne proizvodi ništa u napadu, moraš vratiti igrače koji predstavljaju veću prijetnju košu. Onda pogreška – stao na liniju pri polasku. Zatim još jedan promašen zicer nakon dodavanja Grbina, a ti i dalje čekaš. Na kraju imamo njegovih 17 minuta i 5 sekundi, 0 koševa. Puno premalo.
Čuvalo zabije dva slobodna bacanja, a onda mu Folga zabije četiri poena zaredom. Ti i dalje čekaš. Lopte oko njega padaju kao kiša. Znam da Laus nije klasični centar, ali je u svojih nekoliko minuta probio primarnog obrambenog igrača i dao odličan pas. Da, vjerojatno bi i njemu dali četiri poena zaredom, ali je mobilniji, skočniji i puno bolji matchup za snažne i mobilnije Poljake. Zar mu se ne može dati takav zadatak? Ovako imamo Čuvalovih deset minuta uz samo jedan skok. Dorotić i Santro stalno su prekidanog ritma. Loša procjena u knockout utakmici.
Garac može probiti prvu liniju obrane, ali ako pritom gotovo nikada nije prijetnja košu, onda to i nije tolika prednost jer se obrana ne mora prilagođavati. Vrijeme “pass-first” playmakera, koje mi u Hrvatskoj često romantiziramo jer je to “nesebično”, prošlo je prije dosta godina. Po meni je obje utakmice proveo previše vremena na parketu za ono što je pokazao.
Jako puno ljudi reći će da nam je suđenje bilo loše, ali Poljska se non-stop zalijetala na koš. Chałupa napadne obruč, napravi kontakt – školski – i eto slobodnih bacanja. Čim je Salamunić napravio isto, dobio je isti faul. Santro, koji inače ima odličan ulaz i kontrolu tijela za iznuđivanje prekršaja, danas je to radio premalo.
Poljska je tijekom cijele utakmice puno agresivnije napadala obruč. Njihovi bekovi i krila konstantno su ulazili u reket, tražili kontakt i stvarali dodatne posjede kroz ofenzivne skokove. Zbog takvog stila igre sasvim je logično da su izborili više slobodnih bacanja. Da, bilo je i nekih čudnih odluka, ali mislim da fokus na razliku u slobodnim bacanjima promašuje bit problema. Veći problem za Hrvatsku bio je što nije odgovorila istom agresivnošću prema obruču, već se previše oslanjala na šut izvana.
Dusty May, trener aktualnog NCAA prvaka Michigana iz 2026., svoju napadačku filozofiju temelji na jasnoj hijerarhiji šuteva: prvo slobodna bacanja, zatim završavanje na obruču, pa tek onda otvorene trice. Ideja je jednostavna – najbolji napadi prvo stvaraju pritisak na reket, prisiljavaju obranu na rotacije i kontakt, a tek onda dolaze otvoreni šutevi izvana. Čini mi se da je trener Poljske upravo tako postavio svoju momčad i nije od toga odustajao ni kad su gubili.
Perić je danas očito bio “vruć” izvana, a i njega se stalno hladilo. Malo je bio play, pa onda opet nije. Malo je u petorci s Garcem, malo glavinja. Vidim po komentarima da se spominje njegov karakter, ali to je posao trenera. Trener mu nije tata da ga odgaja, nego čovjek koji treba maksimalno iskoristiti ono što igrač može napraviti na terenu. Ako smo išli na šut, zašto se za njega nije izradilo više akcija da se malo digne pritisak s Vučkovića?
Na kraju, Šime će sigurno gristi zbog onog zadnjeg dodavanja, ali i Tomo se mogao puno bolje otvoriti. Kad dođe pritisak, igrači se vraćaju u svoju zonu komfora. Tu se vidi ono što su stvarno usvojili i kako ih je taj naš sustav odškolovao. Siguran sam da Tomo zna kako se u toj situaciji prvo napravi kontakt s igračem koji te čuva da bi se otvorio za loptu. Siguran sam da zna da treba ići rame uz rame sa Santrom na onom zadnjem picku, a ne bježati od njega na mjesto koje je trener nacrtao. Vidiš da ti je zatvorena linija dodavanja, promijeni plan. Drugi igrači, kad vide da je prva opcija propala, moraju odmah izletjeti i ponuditi se za prijem lopte, kao što je Santro pokušao, ali prekasno. Jesi li im Kralj to rekao u zadnjem time-outu?
Ili samo nacrtao idealni plan A? Je li se nešto moglo bolje? Šime je mogao zadržati loptu pet sekundi.
I naravno, čak i da smo dobili ovu utakmicu, ne možemo znati bismo li na kraju izborili Diviziju A. To je sport. Ali baš zato treba izvući pouke, pogledati se u ogledalo i biti bolji već sutra. Glavu gore, i treneri i momci. Borite se do kraja.
