Očekivao sam više ljudi u dvorani, nalik onoj utakmici reprezentacije protiv Njemačke, ali dvorana daleko od pune i mlačno navijanje domaće publike koju je nadglasalo 200 gostujućih navijača. No, ne treba to čuditi. Zagreb nakon 80ih nije košarkaški grad, dok je Cibona i bila redoviti sudionik Eurolige dvorana bi se ispunila samo kad bi stigla Barcelona ili Partizan, na Efesu i Asvelu je bilo poluprazno.
Zadar je dominantan fizički i to traje u hrvatskim okvirima zadnje 3-4 sezone. Cibona je imala samo jedan put do pobjede, dići tempo igre i zabiti 12-15 trica, jer su u reketu inferiorni. 5 na 5, na postavljen napad, Zadar uvijek ima neki miss-match.
Na početku ključna rola Mekića nakon slabog ulaska u utakmicu Mazalina, koji je nadošao kasnije, uz jasno Mihailovića koji je klasa više u odnosu na sve na terenu. Kapusta zabio ključne otvorene trice nakon udvajanja pod košem.
Ne kužim baš komentar Rudeža, koji je nepotreban, iako je bilo nekih faulova na početku utakmice koji se u playoffu ne bi trebali suditi. Općenito je sudački kriterij hrvatske lige premekan i treba puštati više da se igra prsa o prsa.
Rudež zaboravio Serdarušića na klupi, jednog od rijekih Cibonaša koji ima dužinu da se odupre Zadru. Nevjerojatno je da Cibona plaća Čakaruna 8k mjesečno za onakvu obranu i slab doprinos u napadu. Ne znam iskreno tko od ovih 12 ima mjesta u ambicioznijoj Ciboni sljedeću sezonu, možda Radovčić kao backup play, drugo je tanko, moglo bi biti prometno pod Tornjem.
Sjedio sam iza klupe pa onda kad vidiš Rudeža i Jusupa istovremeno, to su dvije različite dimenzije. Jusup skače na svaku krivu rotaciju, prekida svaki naznak serije Cibone timeoutom. Rudež to još nema, pitanje hoće li i imati.
