Opet kažem, bez namjere da pretjerano kritiziram ili da se pravim pametan, petorka s četvoricom dvometraša i jednim bekom izgleda impresivno na papiru zbog fizikalija, ali u praksi stvara defanzivni kaos protiv top košarkaških momčadi koje primarno traže tranziciju i rani napad. Takav koncept u današnjoj je košarci neodrživ, ako ti igrači kompromitiraju osnovne postulate moderne obrane, a to su brzina lateralnog kretanja, defanzivna tranzicija i zaštita reketa nakon probijanja prve linije.
Čini mi se kao da se ponavljam, ali takva petorka ima svu silu obrambenih nedostataka, koje će uvijek izlaziti na vidjelo, jednako kao i na ovom turniru gdje smo u dvije utakmice primili blizu 200 koševa. Jer ti kad na parket pošalješ, bubam, Smitha, Hezonju, Božića, Šarića i Zubca, protivnički treneri odmah ciljaju tri stvari. Na katastrofalnu defanzivnu tranziciju jer jednostavno nisu u stanju pratiti ritam protivničkih bekova koji jure u kontru – rezultat je 20+ laganih poena iz tranzicije. Na napad na Šarića i Božića na perimetru. Na pritisak na Smitha, koji zapravo ostaje potpuno sam na vjetrometini, pa ako on ispadne na prvoj liniji, iza njega nema brze rotacije koja može zakrpati rupu jer su preostala četvorica prespora za pravovremeno pomaganje. I to je egzaktna stvar.
To je toliko sigurna oklada da ja ne razumijem baš neke komentare da obranu moramo utegnuti. Kako ćeš je utegnuti? Ne možeš, osim da promijeniš koncept. Jer što ti ovdje preostaje, igrati zonu? Realno, ozbiljne momčadi je nakon tri napada prilično izgledno razbiju. Okej, imaš mogućnosti nekakvih taktičkih prilagodni, ali to je sve na dugom štapu, poput drop obrane na pick and rollu ili match-up zone koja zahtijeva vrhunsku komunikaciju. Zapravo je sa ovim kadrom najbolja obrana maksimalno usporavanje ritma utakmice i smanjivanje broja posjeda, ali bi onda svi mi skupa ovdje čupali kosu.
Koliko god to nepopularno zvučalo, jer znam da ovdje na forumu ima puno Šarić fanova (i ja sam jedan od njih), činjenica je da je košarka evoluirala u igru bez fiksnih pozicija, ali s imperativom brzine, pa da bismo parirali svjetskom vrhu, ta se petorka jednostavno mora balansirati, čak i ako to znači ostavljanje nekog od velikih imena na klupi. Objektivno, ti moraš razdvojiti Šarića i Zubca. Njih dvojica ne bi smjeli igrati zajedno više od 5-10 minuta po utakmici, i to isključivo protiv ekipa koje igraju s dva klasična visoka igrača. Moraš imati drugog malog, jer Smithu je nužno potreban partner u petorci koji može vršiti pritisak na loptu. I tako dalje, i tako dalje…
Ideja o petorci dvometraša je romantična, ali u modernoj košarci prolazi samo ako ti dvometraši imaju lateralne kretnje NBA krila. Osobno ne vjerujem da Mijatović ima dovoljno želje i hrabrosti učiniti ono što bi morao učiniti, on će ići linijom manjeg otpora.