Bravo prijatelju, napokon drito u glavu
Momčad je kolateralna žrtva loše klupske politike !
Iskreno, čudi li vas zadarski omjer nakon osam odigranih kola ABA lige, 2-6? Nas, koji pobliže pratimo stanje stvari u klubu i ligi, nimalo. Dapače, Zadrani mogu biti sretni da su u prve dvije domaće utakmice imali lakše protivnike pa nisu odmah potonuli u crnu seriju, iz koje se momčadi takve kvalitete jako teško izvlače. Što se dobro vidjelo proteklih godina. Isto tako, srećom da je u ligi Levski koji će, ne dovede li neko značajno pojačanje (jer pitanje je kada će se od ozljede ahilove tetive oporaviti Brandon Heath), teško skupiti dovoljno pobjeda da pobjegne s posljednje pozicije. Tako da bi Zadar, čak i ovako slab, trebao imati malo lakši posao da izbori ostanak u ligi nego protekle dvije sezone.
Promašena politika
Ali Zadar se ove sezone nipošto nije smio boriti za ostanak. Jer ako se u tri godine nakon ispadanja iz ABA lige (dakle, jedna u A-1 ligi i dvije ABA ligaške) nije uspio stvoriti placet za jednu normalnu sezonu, bez trauma, onda to znači da se nije dobro radilo. I tu novac ne može biti nikakvo, baš nikakvo opravdanje. Tri pune sezone imao je Zadar da krene od nule i stvori nešto, što će iz godine u godinu polako rasti i ponuditi navijačima, ako ne neke blistave rezultate, onda barem nadu u bolju budućnost. A oni danas nemaju ništa. Upravo suprotno, budućnost se čini poprilično tmurnom. Jedino pozitivno je što se Klub, zahvaljujući zakonima koji postoje samo u Hrvatskoj, riješio dijela starih dugova, no izgleda da ni sve te turbulencije kroz koje je prošao proteklih godina, kada je bio i na rubu stečaja, nisu bile dovoljno upozorenje da se okrene posve nova stranica. A kada se kaže Klub, misli se prvenstveno na njegova vlasnika - Grad Zadar. Jer on je taj koji je ljetos podupro sportsku politiku koju provodi Branko Skroče, sportski direktor. A koja se ne razlikuje mnogo od one, koja je i dovela Zadar u ovu situaciju. Jedina razlika je što je ranije Klub imao više novaca pa je njime ipak uspijevao složiti kakve-takve momčadi i zamazati oči javnosti. Sada to nije moguće, jer sa svakim novim porazom navijači sve više bijesne.
Čak i onda kada se gube utakmice poput one prošle subote od Budućnosti, koja je kvalitativno miljama iznad Zadra. Ljudi to vide, prepoznaju i nisu bijesni samo zbog poraza. Dokazuje to i pljesak kojega većina igrača dobije po izlasku iz dvorane, dok oni odgovorni za ovakvo stanje dobivaju zvižduke pa i uvrede. Realno, Zadar do sada nije imao neke ozbiljnije kikseve. Izgubio je sve u gostima (MZT, Cibona, Mega Vizura), a kod kuće od tri ponajbolje momčadi lige Crvene zvezde, Olimpije i Budućnosti. I nije problem što se s ovom, kvalitativno vrlo limitiranom momčadi, izgubilo tih šest utakmica. Problem je što se ljetos mogla i morala napraviti bolja selekcija, koja bi u ovakvom odnosu snaga u ABA ligi, koja je bez dvojbe najslabija u povijesti, dobila najmanje dvije od spomenutih šest utakmica. A onda bi situacija na tablici i raspoloženje navijača bilo kud i kamo drugačije.
Nepotrebne izjave
Ante Nazor sam je sebi napravio medvjeđu uslugu kada je izjavio da će napadati sredinu tablice. Imao je viziju da ova momčad to može, ali valjda je i sam već shvatio da će to biti malo teže. Stoga ne treba čuditi da ga je dio navijača uzeo na zub. Sam je za to kriv, kao što je kriv i Boris Skroće, koji je izjavio da Zadar ima još sto tisuća eura za pojačanja. Pa normalno da se ljudi sada pitaju gdje je taj novac, za kojega se može dovesti itekako dobar igrač, ako ne i dvojica. S druge strane, Branko Skroče reći će da novca više nema i onda je logično da se stvara kaos. Koji se mogao izbjeći samo malo boljom komunikacijom unutar kluba i preciznijim nastupom prema javnosti. Ali to je odavno u Zadru znanstvena fantastika. Kao i to da se netko pospe pepelom i prizna pogrešku. Tu nitko ni za što nije kriv i "napravilo se najbolje što se moglo". Uz vječnu izliku za sve - financije.
Gdje su u cijeloj ovoj priči igrači, koji su u konačnici ipak ti koji dobivaju i gube utakmice. I na njima je velik dio odgovornosti, ali ne veći od onoga tko ih je izabrao. Nitko ne može reći da ti momci ne daju sve od sebe ili da se ne bore. Jednostavno, nema dovoljno kvalitete za razinu ABA lige, a veliko je pitanje i koliko neki od njih mogu napredovati da bi u kontinuitetu mogli davati određeni doprinos. Naravno, ima i iznimki, ali premalo za ono što je Nazor najavio - sredinu tablice. Igrači su zapravo kolateralne žrtve loše klupske politike. A ono što navijače posebno boli je činjenica da ni ovakva slabašna momčad ne sadrži niti 50 posto Zadrana. Od kojih samo kapetan Ive Ivanov ima značajniju ulogu. Lovre Bašić u prosjeku igra svega desetak minuta, kao i Franko Šango, a Juraj Segarić ni toliko. Peti je obično netko iz trolista mlađih, koji sjede na kraju klupe. Da ih je više, mogla se barem marketinški "prodati" priča o zadarskoj momčadi, no u KK Zadar ionako nikada nisu imali previše sluha za marketing. Ovako, već nakon osam kola mora se razmišljati o vatrogasnim mjerama, no gledano na duge staze, problemi su mnogo, mnogo dublji. I realno, mogu se riješiti samo na jedan način - promjenom vlasničke strukture, odnosno ulaskom "svježeg kapitala" u klub. Jer dokle god je ovakvo stanje, loptica odgovornosti prebacivat će se s jednoga na drugoga i mogu se smjenjivati direktori, treneri i igrači, ali problem će uvijek biti isti. Riba smrdi od glave.
[uredio LazialZD - 17. studenog 2014. u 17:22]
Sa dragom kod četiri kantuna, kroz tihu varoš proći bi zna, Na rivu il' uz Donat stari dok tiho, tiho sniva Zadar grad