Podijeli dalje - ZAJEDNO PROTIV ZLA!
Kad god ste frustrirani igrom. Kad god se pitate zašto su prazne tribine. Zašto Zadar ne igra Europu. Zašto je organizacija utakmica na Višnjiku godinama ispod razine koju ovaj klub zaslužuje - sjetite se Kaljmete, Erlića i company.
Ljudi koji imaju svu moć u svojim rukama. Ljudi koji vrlo dobro znaju što KK Zadar znači ovom gradu, ali ga godinama drže na razini koja njima odgovara.
Jer njima ne odgovara puna dvorana. Ne odgovara im snažna navijačka baza. Ne odgovara im klub koji je veći od politike. Jer tada gube kontrolu.
Godinama su utišavani pojedinci, navijači i zadarske legende. Nekad pritiscima, nekad interesima, nekad prijetnjama.
Kad je pokojni Nebojša Belić javno prozvao Kaljmetu kao jednog od glavnih krivaca za stanje u klubu, njegova supruga ostala je bez posla. Isti i dan danas vlada, samo ima svoje pijune i poslušnike.
Kad je direktor Gunjević vodio klub, zatvoren je dotok novca. Kada su plaće bile pod znakom pitanja, jednim telefonskim pozivom od strane Čukija pronađena su sredstva. To najbolje pokazuje kolika se moć krije iza kulisa i koliko se dugo upravlja sudbinom kluba prema političkim interesima.
Za utakmicu Hrvatske i Francuske karte su trebale biti nagrada članovima Grada košarke. No kada je članstvo počelo rasti i pokazivati potencijal da postane ozbiljna snaga, pravila su se odjednom promijenila u suradnji ljudi u gradu i savezu.
U dvorani se godinama tolerira monopol seljačkog kafića, dok potencijal naše dvorane na dan utakmice ostaje neiskorišten. Ljudi odlaze, kvalitetni treneri i stručnjaci ne ostaju, a klub stagnira.
Nekad su velike tvrtke koje su dolazile u Zadar osjećale odgovornost prema zajednici i Klubu. Danas se u gradu gradi i trguje više nego ikad, a nitko nema volje okupiti najjače gospodarstvenike i napraviti ozbiljan iskorak.
Isti ljudi godinama imaju utjecaj i na hrvatsku košarku. Napravili su smiješan sistem, a prije se igrala ozbiljna košarka kada su veći klubovi igrali prvi dio sezone ABA i Europu, a drugi dio prvenstvo. Rezultat danas s ovim smiješnim trokružnim natjecanjem vidimo svi. Hrvatski kubovi koji su igrali ozbiljnu košarku u Europi danas preživljavaju, a hrvatska klupska košarka nikada nije bila slabija.
Najtužnije od svega je što se predstavnik većinskog vlasnika Kluba ne pojavljuje na utakmicama jer mu smetaju povici s tribina.
I usprkos svemu tome, igrači zaslužuju najveću podršku. Oni nisu problem. Oni su razlog zbog kojeg još uvijek dolazimo, navijamo i vjerujemo. Momci na terenu su ratnici. Vraćali su se bezbroj puta kada su ih svi otpisali i vratit će se opet.
Trener ima sto i jednu manu, ali se uvik vraćao pomoći u najtežim trenutcima za klub kad su svi bježali. Ima svoj autoritet i neda da mu se uhljebi mišaju u rad. Kad je doša zadnji put, samo je reka - Samo me pustite da radim. Samo to traži, težak rad i kontinuitet. Nikad nije kročia na klupu Cibone, Šibenke, nikad nije lizao nekome dupe da dobije poziciju u savezu. I baš zbog tog stava i brojnih radosti koje nam je dao sa smiješnim budžetom i zatvorenom pipom ga poštujemo.
Oni momci na tribinama možda nemaju znanje i osjećaj za košarkaško navijanje koje trebaju imati, jer ih im stariji nismo dovoljno dobro odgojili i prenili im isto, ali su ispravni i nikad hrabrije i uspravnije nitko nije stao pored gradonačelnika i najodgovornijih.
Onima koji su godinama stavljali vlastite interese ispred KK Zadra neka ostane na čast ono što su napravili našem klubu. Karma is...
I dalje živimo za tebe i borit ćemo se do smrti.
Sutra, 20:15. Tvoji najvjerniji.
