Sjajan tekst Kreše:
Sjećanje...
Tragedija jedne obitelji i cijele sportske Hrvatske.
Dražen Petrović 07.06.1993-07.06.2026.
Na današnji dan davne '93. tragičnom smrću napustio nas je neprežaljeni Dražen Petrović.
Zajedno s njim odjedrila je aura jedne ere, jedna golema energija ljubavi, strasti i fanatične predanosti košarci i svetom dresu kluba i reprezentacije.
No, budimo iskreni. Jesmo li ga voljeli, mi, Zadrani? Ni najmanje. Jesmo li ga poštivali i pomalo od njega strahovali? Da, na svoj surovo poetičan način, uz postavke koje nalažu naklon košarkaškim divovima.
Jeli on volio nas? Nije. Osobno sam posvjedočio u razgovorima sa gospodjom Biserkom, pa i Acom, kako su mu najdraža gostovanja i utakmice bile upravo protiv Zadrom, posebno u drevnim Jazinama. Da, ogroman respekt je imao spram institucije KK Zadra i grmljavine njegovih navijača.
A danas, kao i te nesretne '93. i dalje posvud praznina i lutanje koje se iza ugla pretvara u gubitak; gubitak vizije, časti i tko zna već koje neiskorištene generacije.
Toliki se iz puke samopromocije pozivaju na njegov uzor. Odzvanjat će danas medijima i nizati se po društvenim mrežama. Riječi… hvale… a djela nit za dječju policu.
Košarkaški Sizifi, političari, krema, ali i talog društva, suprotnost Draženova. Ono što Hrvatska apsolutno može pod "brend" staviti opet izbija: Licemjerje...
S druge pak strane, Domovina, reprezentacija, suigrači, prijatelji, pa i branitelji kao navijači najveći su mu i odista bili iznad svega. Živio je taj slogan. Jer da nije. Živio bi i danas. I da, mnogi naši mediji u neznanju i površnosti modernih tokova, obitelj u boli, klubovi gledajuć svatko sebe, mladost svačim idolizirana, svi zajedno šutnjom daju za pravo jednoj NEISTINI VELIKOJ.
Zauvijek braća odista jesu. Zaista Dražen i jedan centar. Ali taj nije nosio broj 12. Zauvijek braća dijelila su hrvatsku svlačionicu. Neka je od nas Zadrana. I neka se zna!
Opet..
Mi ćemo danas biti u tišini.. šutiti..
Daleko od svih pozornica, glazbi, proslava..
Pa i onih na kojim se najvećega i našega slavi..
Jer Krešinim tragom i kročimo..
Jazine one što ti najljuči i najjači zvižduk dale su, utihnut će, u mislima na tebe, na sve trenutne radosti koje si nam uzeo i svojim tragičnim odlaskom vječni poraz svima nama ostavio.
Nakon tebe, nema više pobjeda..
Ni na teren više izići ne uspijevamo.
Počivaj u miru legendo

Poštovanje nas starih Jazina.

