Odigrali smo napadački petu najgoru utakmicu otkad smo u ABA ligi, manje od ovoga smo zabijali samo 47 i 49 tamo pod Matulovićen, 48 protiv Igokee pod Mršićem i jednom 50 protiv Partizana.
Dobili smo najgoru ekipu ili drugu najgoru ekipu lige i Iliriju kojoj su falila prva tri igrača. Izgubili 20 razlike od Beča koji je dobia doslovno samo nas i Mege koja je dobila samo nas i tog Beča.
Igramo loše, tili bismo igrat brzo i moderno a nemamo ništa osim napucavanja, reket nam piša, jebe nas na napadačkom skoku di stigne. Igramo bez playa, najbolji kreator nam je momak kojem su ovo prve abaligaške minute, a lani je igra u ekipi koja je skoro ispala iz hrv lige i sad se pokušava naviknit na tri klase veću razinu.
Od novog smjera u praksi imamo doslovno samo to da je rotacija proširena za jednog Vučića i Buljevića, i trener je stvarno nešto malo hrabriji s Mirčetom i Bičićem u seoskoj domaćoj ligi nego što je to bia prošli.
Eto, to je meni bilanca dosadašnjeg tijeka sezone. Konkretnije i konstruktivnije ne može.
Friends come and go, banners are forever.