Necemo pretjerivat s napadima na Franju, ipak je vidljivo da Hezonja u nekim elementima kaska za navedenima. Obrana igraca (1 na 1, ili u picku) mu je uglavnom vrlo losa, a njegovi pokusaji driblinga i kreacije u napadu djeluju vrlo nesigurno.
Ono sto treba istaknuti jesu razlozi tome o kojima ja stalno pricam. Ne znam kako netko ocekuje da ce on fluidno i sigurno igrati bilo u obrani, bilo u napadu, kada nema nikakav ritam ni slobodu (a time ni samopuzdanje), jos uz cinjenicu da prakticki nema priliku ponavljanjima dotjerati te elemente svoje igre.
Ono sto ja na njemu primjecujem jos od Barcelone je da njegov pristup, energija s kojom igra variraju iz utakmice u utakmicu, te da i o tome dosta ovise njegovi nastupi.
Takodjer je primjetno, kao na zadnjoj utakmici, da taj pristup i energija rastu sto je duze na terenu, kad osjeca slobodu i da nece izaci iz igre. Tako se u pocetku i s Rozierom (ili kako vec) mucio u obrani (spasavala ga je cinjenica da ovaj to nije znao iskoristiti), da bi kasnije podignuo razinu agresivnosti nakon cega zauzima bolji stav u obrani i opcenito ju bolje igra.
Primjecujem da sam ja jedan od rijetkih koji ovdje u tolikoj mjeri vodi racuna o tom psiholoskom faktoru o kojem mogu ovisiti nastupi igraca. Razlog je sto iz osobnog iskustva (hakle, doduse) mogu govoriti koliko ovlasti i sloboda u igri (koji proizlaze iz povjerenja suigraca i trenera), samopouzdanje (da ne govorim o tremama koje ti zavezu noge), ili ritam mogu utjecati na igraca, kao i svakodnevno raspolozenje.
Cini mi se da je Mario jedan od igraca na kojeg ti elementi uvelike utjecu. Neki pak imaju srecu da takve stvari ne dozivljavaju (ili bar ne u velikoj mjeri) pa uvijek odigraju manje-vise jednako...
[uredio AceRimmer - 22. ožujka 2016. u 11:36]