Mnogi klubovi će se urušiti kao kule od karata. ovo se preoblikovanjem u dd neće proći jer niti jedan ozbiljan investitor neće kupovati bezvrijedne dionice naših klubova koji nemaju nikakve imovine i perspektive.

Opet slična priča ka sa Hajdukom - ideje moje ,benzin vaš. Zašto je problem otići u stečaj i počet od nule ? Zar nije to bolje ,ako se ima vizija kako naprid , nego čekat koji će sljedeći kostur izletit iz ormara . Država - grad moraju ulagati u sport , ali ne smiju davati u profesionalni sport. Ove nebuloze tipa grad većinski vlasnik ne mogu funkcionirat.
PS Moram se složiti sa provokatorom JPM. Ovo šta se radi Kukoču i još nekima je reket.

http://www.jutarnji.hr/vujcic--ispred-ponora--smo--svi-igraci-mogu-otici---ne-zelim-im-uskracivati-kruh-/1074415/

"KK Split godinu je završio pobjedom protiv Olimpije 78-70 (Subotić 14 koševa, 9 asista, 8 skokova), koja je ostala u sjeni dramatičnog apela Nikole Vujčića.
- Prema neslužbenim podacima, skupili smo tek petinu novca potrebnog za pretvorbu. Igračima sam rekao da smo pred ponorom. Nikoga neću zaustaviti ako do 3. siječnja želi napustiti klub, neću im uskraćivati kruh. Igrači i radna zajednica već deset mjeseci nisu primili plaću. Molim vjerovnike da maknu blokadu s računa kako bi im barem nešto isplatili."
---------------------------------------------------------------------
Ne vjerujem baš da toliko mjeseci nitko od njih nije ni kune dobio na ovaj ili onaj način, ali vjerujem da je to sirotinjski što su dobili u odnosu na igrače drugih klubova u ABA ligi, da sigurno nije dovoljno ni za puko preživljavanje igrača i njihovih obitelji. Ti igrači su po statusu profesionalci, a ni "p" od profesionalizma nema kod njih kad se gledaju njihova primanja, to su čisti amateri bez novčanih primanja u profesionalnoj ligi. I zato su pravi heroji u odnosu na postignute rezultate u takvoj ligi.
Žao mi je i bojim što će dalje biti s najboljim sportskim klubom Europe 20. stoljeća.
Ako država nešto radikalno ne poduzme strah me i što će uopće biti s našim domaćim športom,  najreprezentativnijom hrvatskom djelatnošću u svijetu. A država se već dva desetljeća prema istoj i dalje maćehinski odnosi.

Evo još:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Sport/Kosarka/tabid/85/articleType/ArticleView/articleId/197542/Default.aspx

Zna se koliko za samostalnu Hrvatsku znači i koliko je značio šport od 1990. do danas za promociju u svijetu i svejedno sve ove godine se naša država maćehinski odnosi prema športu. Od neovisnosti ne želi pomoći kvalitetnom športu u zemlji. Zadržava se samo na razini reprezentativnog športa i njegovog financiranja preko HOO i državnih športskih saveza, a za sva ostala djelovanja prepušta klubove na milost i nemilost proračuna lokalne zajednice i privatnih poduzetnika (dok su javna poduzeća gotovo prestala s financiranjem športa) koji zadnjih godina ne iskazuju spremnost ni da mrvice izdvoje za klubove. Športaši godinama traže da se uložena sredstva privatnika u klubove ne oporezuju, ali država i dalje ne pristaje. Insistira i propisala je čak da igrači kao obrtnici uredno unaprijed plaćaju porez, prirez, zdravstveno i mirovinsko državi na cifre iz ugovora i tada kad im taj novac klubovi ne isplate. S druge strane ogromne novce izdvajaju napr. u kulturu, odnosno u mnoge djelove kulture, pa i tzv. kulture, koja Hrvatskoj ne pridonosi ni 5% onoga što šport pridonosi. Pogotovo prema inozemstvu. Sjetimo se samo kolike je stotine, vjerojatno tisuće, kulturnjaka, pjevača, glazbenika, slikara i dr., oslobodila od plaćanja zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, poreza i prireza. A mnogi od takvih zarađuju ogromne novce u odnosu na domaće sportaše profesionalce, od kojih većina jedva sastavlja jedva kraj s krajem, jer im klubovi u pravilu ne isplaćuju ugovoreno. Ista je situacija glede izdvajanja za šport i na razini jedinica lokalne samouprave. Za sve drugo ima, ali šport je zadnja rupa na svirali. Nikoga nije briga što na tisuće djece i mladeži u gradovima i općinama okupljaju športski klubovi i odvajaju ih od ulice, droge i alkohola, što na športske utakmice ide na tisuće, desetine tisuća stanovnika, a na neke druge priredbe tek po desetak ili stotinu – dvije, svejedno ovi drugi su u svemu favorizirani kad je novac u pitanju.

I kao rezultat svega toga i događa nam se što se događa. Da klubovi nemaju sredstava za natjecanja, da ne mogu ni minimum novca naći za trenere, igrače, da nisu ni sjena onoga što su nekad bili, da su čak i pred gašenjem. Strašno. Užas.

pa vujčiću uloži svoju lovu, šta nas cjepiš stalno.
pa zaradija si u izraealu uloži svoju lovu pa vladaj, a ne druge tjerat u nešto šta nije profitabilno, od stare slave se ne živi.

bojim se da će ovih dana odlepršat neki igrači, nakon čega slijedi rasulo. evo u večernjem listu spominju kako Cedevita zove nazad Vukušića.

Jebi ga, ko je kriv Splitu što je iz krivoga grada.....
Ugasimo još Zadar, pa može započeti nova košarkaška era štancanja talenata ko na traci i stvaranje igrača za teške završnice. Ko se ne bi prekalio u atmosferi u kojoj košarku prate zaposlenici po direktivi i rodbina u nedostatku prigodnih krstitki.

koji kreten