Centimetri su dobri ali ne i presudni.
Evo sinoćnjeg primjera s polufinala ncaa.
Blizanci Ivišić, 219 i 216 u tenisicama, kad ono mali ili gotovo nikakav impact na igru pod koševima. Pogotovo se to odnosi na višeg Zvonimira koji u napadu pluta od jednog kuta ka drugome i u biti je skriven od igre s loptom (je li to samo do trenera ili se nešto skriva?). Obojicu je UConnnov startni centar (vidno niži od njih) nadmašio u pozicioniranju i pivotiranju.
S druge strane, imate Vidakovića (nešto ispod 2 metra u tenisicama) za kojeg sam ranije dvojio zašto ga Roko poziva u U16. Međutim, kad sam više put pogledao Božićni turnir (i izdovoljio se u potezima Ukića, Zlopaše, Vlaića i ostalih), nisam mogao ne primjetiti Vidakovićev voljni moment, njegov "motor", neumornu kontakt borbu za pozicioniranje i hvatanje skokova u napadu (kvaliteta kojom su nas njemci nadmašili više nego individualnom kvalitetom).
Tako da po mom viđenju, više od centimetara valja gledati druge detalje poput karaktera, sklonosti kontaktnoj igri (i umijeću istog), pozicioniranju i osjećaju za skok - barem kada govorimo o "visokima". Vidaković i Ćelić (a od nižih i Stošić, Blažević i Vujić) to imaju i to se čini nekim "Rokovim kodom" za ovu generaciju.
[uredio Jotojoto - 05. travnja 2026. u 13:03]