Meni je ova reprezentacija bila totalna nepoznanica. Sad sam je ipak malkice upoznao. Ali i dalje sam poprilična tabula rasa s tim uzrastom (jbg, kaj me jbt, ne mogu baš sve znati 😀). Ima tu štofa, kako će se krojiti dalje ovisi prvenstveno o klupskim krojačima. Jer ovi reprezentativni ne mogu puno, pa ni išta, napraviti u 3-4 tjedna ljetnih priprema za ovo ili ono EP. Ostali smo u svim ženskim kategorijama u A diviziji. S koliko pobjeda manje bitno. Nego, usudio bi se čak napisati da me se U16 reprezentscija najviše dojmila, ne zato što se radi o ne znam kakvoj kvaliteti (ne znam o kakvoj kvaliteti se radi) već zato što mi se čini da tu ima najviše cura koje mogu sudjelovati u kreiranju nekog pozitivnog rezultata (ponekad u pozitivni rezultat ubrajam i poraz). U20 je bila oslabljena neigranjem nekih kao i U18 i tamo se sve svodilo na 3 igračice (Bilic, Božan i Vukić u U20) ili na samo jednu (Vukoša u U18), ostalo je bilo jaaakoo tanko za nešto bolje od 1-6 skora. Ali, s obzirom kakva nam je baza, nevidljiva prostim okom, definitivno nije za baciti što su nam sve ženske reprezentacije u A diviziji. To naravno ne znaci da ne bi sve trebalo biti bolje nego je. Jer uvijek može biti bolje. Druga je stvar kolko može biti bolje s obzirom na objektivne okolnosti.