ARIZIN je napisao/la:
Ne možete gledati povijest kao ravnu crtu, kako se košarka odvija u ovom Svijetu ne mogu se zanemariti neke geo-političke stvari koje se odvijaju, niti stvari ikad ostaju iste, neće niti ove, ali trenutno zadnjih godina su dosta teške stvari za reprezentativnu košarku i godinama postaju sve gore.. Pred 30-ak godina je jedan Kukoč je sa svojih 30 godina uredno igrao u Europi, kao i jedan Sabonis te 99% najboljih europskih košarkaša... Pred 25 godina su i dalje europski igrači činili 85% Euroligaških igrača, hrvatska je imala 2 predstavnika, hrpu igrača, a u NBA je bilo samo 40-ak igrača van SAD-a uključujući Europu, Afriku i Australiju. Pred 20-ak godina je bilo samo 70 internacionalnih igrača u NBA-u i samo 20% Amera u Euroligi.. Pred manje od 20-ak godina nam je bio šok kada su nam ponajbolji igrači otkazali kao Žižić, Prka, Planinić, Vujčić toliko da se tada na nacionalnoj televiziji Kovačević uživo na sportskim minutama pošteno i ljutito na njih istovario što bi danas bilo nezamislivo... Pred 15-ak godina su nam Zadar i najveći klub 20-og stoljeća Split ispali iz aba lige i igrali samo ht ligu.. Pred 10-ak smo ostali bez euroligaških klubova zaključno sa Cedevitom Danas imamo 135 internacionalaca u NBA ligi, 30% i nikad više, sveučilišta su krenula plaćati igrače što je bilo nezamislivo i ima hrpa iz čitavog Svijeta, Euroliga je krcata Amerima, kvalifikacije se igraju tijekom godine i propustili smo nikad više turnira skoro sa jednim odigranim u 10-ak godina, Europa se mijenja demografski i kulturno tako da ima više afričkog porijekla rođeno u Europi nego u SAD-u gdje je TRF Afro-amerikanaca drastično pao, a ima ih 40-ak miliona...a po rosterima europskih reprezentacija vidite veliku promjenu na tom planu.... Govoriti što će biti za 5 godina je jako puno, tko zna šta će se događati i na koji način. Može postojati ljutnja, na kraju Simon ima pravo jer je dao za reprezentaciju uvijek što je mogao kao igrač. No, danas ne postoje nikakve obveze osim prema sebi, takav je Svijet postao, induvidualistički i hedonistički dok se ne osiguram ja i sebe, što nekad u nekim situacijama nije loše, ali društveno svakako jest dugoročno. Tako da reprezentacija ne može imati neka vrata prema nikome zatvorena, ako zadovoljava kvalitetom i ima volju sa 17 ili 30-ak ako želi, onda i mora igrati jer trenutno ne možemo birati. Kažem, neće ni ove stvari ostati dovijeka, hoće li biti bolje ili još gore nitko ne može znati, ali sigurno će se promijeniti iako ne držim sigurnim da će NBA ostati centar košarke...Ono što znam, dok je stanje ovakvo moramo igrati po nekim ne baš dragim pravilima, pogaziti ego i krpati se kako znamo sa onim što nam se ponudi. Na tiho raditi da uvijek imamo dostupan što jači roster igrača u ljetnim mjesecima, a preko godine šta imamo to iskoristiti. To je to, nema druge...
Vidi cijeli citat
ARIZIN, jako te cijenim kao forumaša i sve što si napisao generalno stoji.
Ali, i ti i neki drugi ovdje od šume ne vidite stablo. Ružić je baš ovo ljeto mogao nastupiti i u seniorskoj reprezentaciji i/ili uzeti medalju na U20. Sam je (s obitelji i s menađerom), uz utjecaj Sveučilišta, odabrao da ne nastupa za Hrvatsku na oba takmičenja. Strah od ozljede, visina osiguranja ili još nešto su presudili ali, sve su to samo financijski razlozi, i za mene su neopravdani. Tako ne bi smjeo ni stepenicama hodati a da se slučajno ne bi ozlijedio...
I onda Simon kaže da je razočaran, pa naravno da je razočaran. Sva ova vaša filozofiranja i opravdanja za ovo Ružićevo ljeto, jednostavno ne stoje. Dogodine i iduće četiri ili više godina, stoje i tu se slažem s vama.
[uredio Fabjan - 24. srpnja 2026. u 08:41]
