Ako te neko proziva za previsoku plaću onda se bacaš na glavu svaku utakmicu iz dišpeta a ne vučeš se ka pribijena maška i daješ za pravo onima šta te prozivaju

Opet,uprkos svim greskama koje smo napravili,uprkos Caktašu,uprkos tome šta imamo jedino Saida naprid,uprkos svemu,mi smo dvi minute prije kraja išli dalje i imali 

2 000 000 kn u đepu + najmanje jos 1 rasprodan stadion...

I to šta nije završilo tako jedina je krivica Kopića koji nije zna utakmicu završit.Mora je Posavec dobit žuti ali odugovlacit maksimalno,mora je bit jedan grublji faul na njihovoj polovici,mora je neko dobit grčeve i utakmica bi bila gotova.

Tu je Kopić kriv i niko drugi.

Žalosno je što ste ispali od lošije ekipe, a tu je i trenerova krivica jer je kalkulirao i previše respektirao Rumunje koji imaju dva i pol poštena igrača. Slično vrijedi i za Keka.

Malo duži osvrt na sve ovo šta se događa zadnjih godina, uglavnom šta me muči već neko vrime.

Početkon 4. miseca bija san na konferenciji u Lava koju su organizirali Hajduk i ECA. N+ je napravija i lipi prilog o tome https://www.youtube.com/watch?v=zZuv0gjEdBc . Ono što me iznenadilo je, da od svih novinara i „novinara“ koji su bili tamo, niko nije napravija osvrt na Brancovo izlaganje, s obzirom da je tada sam objavio brojeve izlaznih i ulaznih transfera i njihovih troškova, u periodu otkad je posta SD pa do 4. miseca. Tako navodi da je Hajduk u tom razdoblju prodao igrača za cca 22 milijuna eura u bruto iznosu. Na drugom slajdu prezentacije kaže da je Hajduk uprihodio cca 15 milijuna eura neto. Znači 30-ak % su postoci igračima, agentima, uglavnom očekivano, možda čak i malo s obziron kakvi su se sve ugovori potpisivali u Hajduka.

E onda dođemo na slajd di kaže da je Hajduk na ulazne transfere potrošio redom :

Cca 1,2 milijuna eura plaćenih klubovima od kojih se kupuje igrač

Cca 330 tisuća eura signing fee igračima

Cca 780 tisuća eura provizija agentima i menađerima

I onda se čudimo zašto su se dovodili i preplaćivali stranci, zašto se ranije nisu potpisali ugovori sa Leticon i Grbićen, čudimo se pričama o forsiranju igrača da uzmu određenog menadžera, o tome da tičica kupuje stan na Mejama…

Zato san bija sritan ka malo prase kad su ih nogirali. Jebalo se meni za zrno soli, viski i suce…

Sad tu dolazimo do onih koji su sve gore navedeno odobravali i koji su najodgovorniji. Je su li neki (ili svi) od njih znali, ne znamo i vjerojatno nikad nećemo saznat. Zašto in se to dozvoljavalo ovoliko dugo i zašto in se još uvik dozvoljava? Napisa san pri neki dan: STRAH.

Strah od percepcije javnosti da je narodni model neuspješan, te posljedično tome vraćanje na staro.

Trebalo je čvrsto reagirat na prvu nepravilnost (Luketin) i na drugu (Paladino) smjenom bez da oni sam daju ostavke. Pa bi onda bilo možda manje priče o „đavoljen odvjetniku“, možda bi se ovaj sad drugi saziv NO više plašija glasa javnosti i mogućnosti smjene člana. Nemojmo se zavaravat, režimski mediji bi udrili bilo kad iz svih oružja i od toga bi se tribalo branit, ali puno lakše se izvlačit na početničke greške tada nego sad nakon 7 godina provođenja!

I kako dalje? Ova situacija u kojoj se NO praktički ponaša kao uprava je nemoguć za održavanje u sdd-u. Jednostavno ovako dalje ne ide i triba minjat koncepciju. Nami triba GAZDA. Znači, gazda, a ne vlasnik. Npr. Bartomeu i Perez nisu vlasnici, ali su GAZDE.

NO u nogometnom klubu se triba sastajat par puta godišnje, pri i posli prijelaznih rokova, pri izvještajnih razdoblja i pri skupštine. A u Hajduku se triba sastojat od 2-3 ekonomista (ala Ramljakica) koje će postavit Grad, NH,…, a ostala mista dat predstavnicima velikih sponzora, kao statusni simbol. Znači, ko sponzorira sa 1m eura godišnje klub, ima misto u nadzornom, u loži, biće viđen,… Ovi do sad – nit brige nit pameti. Rade šta ih je volja, a ako kreneš žugat dobiješ odgovor – na sljedećim izborima će in se sudit. A to šta do sljedećih izbora prolaze godine u kojima mogu štetu nanosit, nikome ništa. Samo Hajduk pati.

Izbore triba provodit za precjednika i njegov tim. Bar u današnje digitalno doba se svima može dat medijskog prostora, mogu se organizirat debate uživo, postavljanje pitanja…

Po meni, ovome trebamo stremit. Ljudima koji imaju ideju, znanje i ljude za provest ideju, te najvažnije, odgovornost za provođenje/neprovođenje obećanog.

Misliš da je Caktaš Leonida o kojem govori ljigavi uhljeb?