na prvenstvu 2018 igrali smo totalno drukčije od ovoga danas. smatram da je i potrebno bilo mijenjatni način igre. ostali smo bez manđukića i rebića koji su nam uz perišića činili ubojitu kombinaciju za tranziciju napada i kontre.
dalić i ekipa se odlučila na igru kontrole lopte, zadržavanja i spore gradnje napada. Na taj način dolazi do izražaja kvaliteta naših veznih igrača i manje dolazi do umora igrača, a znamo da su nam glavni igrači u podmaklim godinama za nogometaše. Osim igre kontrole lopte i spore gradnje napada, to je bila igra bez uzimanja rizika tj. bez okomitih lopti, bez pokušaja odigravanja neke riskantnije lopte prema naprijed kako se nebi desila kontra protivnika pa bi morali u šprint nazad.
Meni je trebalo da prođemo Japan da ja prihvatim da je to naš način igranja koji funkcionira na ovom turniru. Daliću i stožeru tu skidam kapu, jer našli su način kako da ostvare maksimalan rezultat s onim šta raspolažu. To je funkcioniralo sve do 35. minute protiv Argentine.
Sad se može naći na desetke razloga zašto je jučer onako sve završilo. Sigurno da je odluka suca promijenila tijek utakmice. Naši su se totalno pogubili nakon penala. Možda je i umor nakon brazila odigrao svoje jer nismo se kretali kao u četvrtfinalu. Možda je u pitanju bilo i razmišljanje prije utakmice ako smo brazil pobjedili onda će mo sve lako sve ostalo.
Bez obzira na veliki rezultat na ovom prvenstvu, polufinale i eventualna bronca, ima se šta za prigovorit stožeru i daliću. Mislim da je svakako loša priprema utakmice. Kad san čuja izjavu olića pola sata prije utakmice da znamo kako zaustavit mesija tako smo ga zaustavili prije 4 godine, pa mi je mrak na oči. Onda nakon pobjede nad brazilom, pjesma u svlačionici dajte brazil da se igramo. Nemoš te stvari radit, a virujem da se nastavilo slavit i dan nakon. Naši su se tu ispraznili i malo digli visoko iako se poniznost ponavljala svugdi.
Također za prigovorit je način vođenja utakmica. predvidljivi smo, svaka izmjena je pozivija za poziciju. Meni je išlo na živce manjak rotacije igrača i kroz skupinu i poslje. Možda bi svi skupa imali više svježine. Jučer kad je uša vlašić, on je puca od energije. Šta vridi kad su ostali polumrtvi. Forsiranje kramarića i petkovića, čak su dobrih 30 minuta igrali skupa. Dva lika koji samo pimplaju i gube lopte.
Pozitivna stvar šta će Gvardiol i par ostalih mlađih izvući pouke iz ovoga i šta su stekli iskustvo koje će nam značiti u budućnosti. Nadam se da će se svi ovi mlađi prodati u najbolje klubove, jer samo to će im dati samopouzdanja za izvuć ovakve utakmice. U svakom slučaju virujem da će mo opet igrat polufinala.