2003. godina
Goran nakon operacije treba dugo da se oporavi. I prijavi se sa onaj Challinger u Heilbronnu - 50-tak km od Stuttgarta.
Vidimo da igra u utorak protiv Rusa Stoliarova. Sjedimo ja i 2 frenda u dvorani, u dvorani jedno 500 ljudi,
mala dvorana, stane mozda 700-800, ne vise. Goran pocinje mec igrati u 22 sata. I to kako....prvi set udara servise kao slon,
odservirao je ako se ne varam - jer sam brojao - 20 as servisa. 20. Dvadeset ako nisi procitao dobro.
I pocne ga rame boliti...Drugi set vise nema snage, izgubi ga 4-6. Treci odmah break za 0-1. Goran hoce predati, baci reket,
a onda (posto je dvorana bila mala) cujes razgovor u pauzi....
Goran "je.bem svima mater tko se je kladio protiv mene u Splitu i Hrvatskoj, sad cu predati mec da ne dobijete kintu".
U boxu sjede Pilic, tata Srdan i trener Tudor. Pilic mu kaze "Gorane - ne se.ri, nego igraj i dovrsi mec".
Goran se ustane, krene na returnliniju. Goran "jebe.m mater i servisu danas i ramenu, necu moci 3 dana drk.at kako me boli,
ma predat cu sjor Niko". Pilic "Gorane ako te boli, onda stisni zube, pa nisi neka djevojcica".
Goran "e odigrat cu sad mec pa taman cijeli zivot drk.ao na desnu ruku, bas neka svi popuse tko se je protiv mene kladio"!!!
Evo - imam 2 frenda koja su bila u dvorani, mozes mislit koji gust, a mi navijali ko blesavi, ajmo zec, hebes ruku, igraj desnom ako triba itd.

Goran napravi rebreak, te breakne jos jednom i dobije mec 6-3! No dan kasnije preda zbog bolova u ramenu, rame je pri kraju.....
Nakon meca, a zavrsio je oko 1 ujutro, daje mu hostesa 3 nogometne lopte ali u obliku teniske. On potpise i gleda kome da baci...
a ja se zaderem : Gorane, pa zar neces meni baciti balun? A on me vidi, kaze hvala momci i baci je meni. Na kraju ovog topica
cu pokazati i loptu i onaj poster i onu Goranovu kapu Teccini sa potpisom....sve uspomene na velikog igraca....

Goran nakon toga sjedi u ekipi protiv Amerikanaca, igrali smo protiv Amera prvo kolo u Zagrebu. U paru dobijemo i
nasi tuku Amerikance, nasi ponovo u 1/4 finalu. Sudbina je bila takva, da smo zbog toga morali 2 godine kasnije u
Ameriku, no onda Ljubo i Ancic naprave senzaciju i Carson Cityju dobijemo Agassija i Roddicka, te bracu Bryan....

2004. godina
Zadnja Goranova godina kao ATP profesionalac. Spomenuo bih poraze od Nadala u Miamiju i Estorilu. Tada su se smijali Goranu,
kako je izgubio od Rafe, no kasnije ce sudbina pokazati, da je Goran uvijek gubio od tada nazovimo ih papka, koji su kasnije
bili broj 1 na svijetu...bio to Marcelo Rios, Rafael Nadal, Carlos Moya, Roger Federer ili drugi. On je uvijek nakon poraza rekao,
taj mali ce biti na vrhu. I uvijek je imao pravo.
I onda dode Wimbledon. Sudbina je bila takva, da nakon pobjede nije mogao braniti titulu, pa mu se nije ostvario san da zaigra prvi
na svetoj travi. No ovaj put igra kao 2. na centralki, ipak zele da Goran odigra svoj zadnji turnir kako spada.
Paralelno sa Wimbledonom je Europsko prvenstvo, mi u grupi sa Englezima......
Goran prvi mec - nakon niza poraza u 1. kolima - igra vrlo dobro. Rus Sjeverni nema sanse, u 2. kolu za mene papak
Filipo Volandri. Stave ga organizatori na terenu koji je zvan "groblje nositelja".... jer su tamo visoki nositelji znali gubiti meceve vrlo
rano. Goran dobije tiebreak drugog seta, 1-1 u setovima, no onda bol u ramenu. Gubi glatko 3. set, mislim si, pa zar ces izgubiti
zadnji mec u zivotu na ovakav nacin? No padne kisa, pola sata kasnije kaze i Stich kao komentator DSF-a, kisa ce mu ponovo pomoci.
Dobije mec i u 3. kolu ga ceka bivsi wimbledonski pobjednik - Hewitt. Stave ga na centralki, no Hewitt ipak klasa za sebe.
Mec lopta. Serva na forhand, Goran gura return naprijed, ide na mrezu, pasirka. A onda onaj Cmon mamicu mu australsku,
Goran pogleda prema nebu, prekrsti se, pokaze palac prema nebu. Suze mi idu ljudi, suze idu i Goranu. Zna da je kraj.
Kraj karijere, kraj i za nas, nasih zivaca, placa, radosti, veselja, urnebesa, ludih servisa, poena. Genijalac odlazi u povijest.
Rukuju se Hewitt i Goran, Goran mu kaze da mu je drago da ga je on dobio - Hewitt hvali Gorana.
Publika pljesce, zna da odlazi jedan od najvecih heroja 90-etih u Wimbledonu. Goran drzi emocije za sebe, na rubu je da zaplace.
Nije kao Agassi, ali na rubu. Spomenuo bih da je Agassi prvi bio koji je poslao poruku Goranu 2001. godine gdje mu cestita za pobjedu.
Prvi. Genijalac. Genijalac kao Goran. No Goran je svetinja. Aplauz traje 2-3 minute, meni suze idu, znam da je to bio kraj.
Kraj mojih patnji jos od onog polufinala protiv Borisa, imao je set i break u drugom setu. Tu je pocelo........
Goran skida majcu, mislim si - sto ce pak sada? A ono vadi dres iz torbe. Hrvatski dres. Broj 10 ako se ne varam - Boban pise na ledima.
Zakon ste decki. Zakon. Englezi fuckaju, jer nasi igraju dan kasnije protiv Engleza. No to je Goran. Dovidenja Englezi.
Sad kad spomenem dres i Bobana, sjetio se, da je Goran sredinom 90-etih bio prijavljen u Hajduku kao igrac, zaje.bavali su se
da ce ga staviti u tim protiv Dinama ili Zagreba, mogao je zaigrati za Hajduk, novine su pisale o tome ovdje.
Goran - tenisac i napadac Hajduka! I na oprostaljki Bobana u Maksimiru Goran je dobio svojih 5 minuta. Uveo ga je Boban,
igrao je sa tom "generacijom". I sto je najbolje - dao gol za svoju ekipu! E sad recite da nije legenda. Genijalac. Ma mrak.
Za mene nitko mu u tenisu nije ravan. Niti Federer sa 100 osvojenih Grand slama ili turnira. Takvu karizmu nije nitko imao.

Zavrsavam ovaj topic, bilo je lijepo sve te godine uz Gorana, hvala Ti Gorane za sve to.
Taj 9.7. pamtim kao svoj drugi rodendan, kao novo rodenje. Hvala Ti legendo.....

...no nije karijera zavrsila. Dobivsi Amere u 1. kolu Davis Cupa, te nakon toga jos i Ruse u polufinalu u Splitu,
igramo finale Davis Cupa protiv SLovacke - nazalost ne na domacem terenu. To mi je tako zao, jer smo mi Hrvati tj.
ljubitelji tenisa u Njemackoj vec organizirali karte za avion za Zagreb. Dolazak u cetvrtak, odlazak u utorak. I ono zeznu nas Slovaci.
No nema veze - pratimo mec ovdje. Pilic ima ekipu pravu - LJubo koji jos nije izgubio tu godinu mec u Davis cupu, Ancica, Karlovica.
No fali ona 4. rezerva. Suska se da ce to mozda biti Goran, jer ovaj od dosade pocne igrati Seniors tour i to sa puno uspjeha.
Razgovaraju Goran i sjor Niko, ovaj ga nagovara, Goran 2 mjeseca prije finala pocinje sa treninzima.
Tjedan dana prije finala odlaze nasi u Slovacku. Treniraju svaki sa svakim, sve moguce kombinacije se rade, nikad ne znas sto
moze biti. Goran - to svi kazu - kao u staro doba, rame ne boli, udarci su tu.
Iz pouzdanih izvora jednog Hrvata koji je u toj dvorani bio cuvar, jer je ozenjen jednom Slovakinjom znam,
da je Goran na treningu sa svima skoro igrao tiebreak, jer mu servu nitko nije mogao dobiti. Nitko.
Decki su se cak zezali, da sto je prekinuo karijeru, da bi on ovakom igrom mogao biti komotno u TOP 30.
Za dvoranu u svakom slucaju. Mozda neka nasa Martin(a) Navratilova. Sa 40 jos da igra neke turnire.
Ali ovo je Davis Cup. Finale. Prvi dan 1-1. Ancic malo podbacio. Teski parovi. 2-1. Treci dan LJubo na terenu.
Vidim da Ljubo nesto igra u grcu. Kasnije smo saznali, da mu se je vrat ukocio. Mislim si - sto nije Pilic stavio Gorana u taj single,
mislim da bi Dominik Hrbaty bio iznenaden, kada bi vidio zeca preko puta mreze. I da je jos slucajno dobio taj mec....
No Ljubo gubi mec, na Ancicu je da dobije taj treci punat za nase.
Ancic dobiva mec, Hrvatska osvaja Davis Cup. S Goranom u repki. Nije igrao, ali im je davao savjete. I to vrlo vazne,
da makne pritisak sa njih....

I nakon sto sam mislio da je sad sve gotovo, dan prije pocetka Haalea igraju dobrotvorni mec Stich-Ivanisevic na travi.
Smijurija i zezancija. ALi Goran jos uvijek ima jacinu serve. 180-190 prvi. I to se dize krec. STich nema sanse.
Ali sa drugim servisom ide na mrezu, 130-140 ipak vise to tako ubojito. Ali neke poteze jos uvijek ima. To ostane u krvi.
Ali i one greske. Ono kada skoci bekend, pa pogodi ramom. Ili kad igra slice. Ma nikad nije naucio to.

......i sad zavrsavam ovaj topic. Bilo je lijepo uz tebe Gorane, hvala Ti legendo....hvala.

Valjda cu moci pokazati slike od "suvenira" koje sam dan danas zadrzao.
Maksimirac123 moze potvrditi, da je vidio kapu koju svako ljeto imam sa sobom.....