Ne vidim tu ništa sporno. Deva je došao posljednji i mora postojati poštovanje prema igračima koji su već bili tu, odrađivali pripreme, redovito trenirali i borili se za svoje mjesto. Ne može vrijediti princip „dođeš zadnji, a odmah igraš prvi i najviše“. Kakvu poruku time šalješ ostatku ekipe?
U prethodnom klubu imao je praktički neograničene slobode u igri i veliku minutažu, uz puno individualnih rješenja i forsiranih šuteva. U nekim trenucima djelovalo je kao da se ni ne zna tko zapravo vodi igru — on ili trener s klupe. Ali rukomet nije individualni sport i nitko nije sam na terenu. Ne može se igrati kao da gledamo mini rukomet, gdje jedan uzme loptu i sve pokušava riješiti sam, a ostali su tu da gledaju. Ekipa ne može biti podređena jednom igraču.
Na primjer, neki igrači nisu redovito na pripremama, dok drugi uredno dolaze i odrađuju sve što se od njih traži, a onda utakmice uglavnom gledaju s klupe. Čemu onda pripreme, trud i disciplina ako se to na kraju ne vrednuje.
A da raspodjela minutaže mora imati smisla, mora. Stalnim forsiranjem istih teško je očekivati da će ostali ostati motivirani i osjećati se dijelom momčadi. Bez toga nema pravog razvoja ni igrača ni ekipe, a na kraju ni riječkog rukometa općenito. Nadam se da će ove sezone svi dobivati podjednaku priliku i minutažu, pa tako i Deva.
