Ja ne bih radio svoj rezime jer nas ovdje ima svakakvih, 100 ljudi - 100 ćudi, 100 žena - 200 sisa.
To nebi imalo smisla...

Ali, reći ću samo ukratko da je za mene ovo 4. mjesto ipak neuspjeh. Možda su nas razmazili sa svim trofejima pa sad ostaje gorak okus, ali mislim da ovakva momčad mora i može pružiti više od ovoga.
Imamo obranu koju su gotovo svi pohvalili da je najbolja i najčvršća, od Karabatića i Hansena pa sve do Šveđana. Onda imamo najboljeg igrača svijeta. Imamo i bivšeg najboljeg na svijetu koji je bio doma ovo prvenstvo - Ivano Balić. Za njega je jedan Wilbek rekao da je sretan zbog sebe jer on više ne igra. Ali, on nikad nije ni prestao igrati, još uvijek igra u najjačoj ligi na svijetu. Imamo mlade i talentirane rukometaše koji su pokazali i dokazali već svoj talent, igramo relativno moderan rukomet, ali - svejedno smo 4.
Imali smo oba finalista na konopcima i nismo to iskoristili.

Ne znam tko je kriv i zašto je tome tako jer se igrači osjećaju dobro i slažu se sa svima, ali nešto ipak ne štima i nešto treba mijenjati. Ne može nakon svakog prvenstva biti ista priča: "Moramo biti ponosni na ostvareni uspjeh". Mi smo ponosni, ali kad znaš da ova reprezentacija ima potencijala biti i bolja od toga, onda nekako ostaje ta knedla u grlu svima nakon nekog natjecanja. Od igrača do nas navijača.

Eto toliko od mene...