mljeveni djetic je napisao/la:
Nismo popustili, nikada nismo ni imali bolje mladje vrste, tu i tamo Ketini kumovi zajebu momcad ali proizvodnja igraca je na zadovoljavajucem nivou. Pogledaj samo Zagreb, uglavnom mlada ekipa skine skalp Kielu i PSG-u.
Dodaj tu i klince koji igraju vani, u Sloveniji, Francuskoj, itd.
Prava afirmacija nasih mladih igraca se tek ocekuje u narednim godinama.
Ivan Karacic nije mladi igrac, covjek ima 30 godina. Za BiH igraju samo igraci koji nemaju mjesta u Hrvatskoj. Prce kojeg toliko hvale, igrao je za mlade hrvatske vrste, njemu je Lackovic bio zamjena svojevremeno u tim mladjim uzrastima. Kasnije je Lac uspio, a Prce nije, mislim u CRO reprezentaciji.
Vidi cijeli citat
e tebe sam čekao :D
zašto onda Lino neki dan kuka na indexu da će biti prekasno ako nešto ne promjenimo?
evo jedan dio :
U redu, nemamo više Lackovića ni Metličića, no čini li vam se da nam je rak rana vanjska napadačka linija? Osim Duvnjaka, koji je ipak srednji vanjski, nemamo više vrhunske vanjske pucače. Kopljar je koristan u obrani, solidan kao razigravač i asistent, međutim fale nam ''haubice'' koje su sposobne s devet, deset metara razbijati golmane. Problem je što sve reprezentacije koje pretendiraju na medalju imaju barem jednog takvog šutera. Hansen, Acambrey, Kim Andersson, Lazarov… Mi nemamo.
''Odlično pitanje koje bi se trebalo postaviti svima onima koji s zaduženi za odgajanje naših mladih igrača. Gledam malog Druxa, i divim se. Dečko ima samo 19 godina, a već je jedan od glavnih igrača Njemačke i šuter kakvog davno nisam vidio. Mi takvog igrača nemamo. Morat ćemo pronalaziti takve igrače jer inače predviđam pad našeg rukometa. U pozicijskoj igri, dakle u igri šest na šest od presudnog značaja su takvi igrači.
Francuzi, Danci, Nijemci, svi oni imaju takve profile igrača i u mlađim kategorijama. Nažalost, mi nemamo. Krajnje je vrijeme da učinimo nešto dok ne bude kasno. Odgajamo linijske igrače, i to je u redu, no ako nemaš pravog vanjskog igrača, koji može razoriti protivnike s distance, onda si u problemu. Ipak, nadam se da će i naši igrači u narednim utakmicama pokazati puno više nego do sada.''
Što se to događa s hrvatskim rukometom? Dok je vaša generacija u seniorskoj konkurenciji osvajala cijelo jedno desetljeće zlata i srebra na velikim turnirima, nekako su vas u stopu pratili kadeti i juniori. Danas mlađe kategorije ili se ne plasiraju na velika natjecanja, ili, ako se i plasiraju, ostvare katastrofalne rezultate. Dok su Danci, Francuzi, Španjolci ili Nijemci uvijek u vrhu. Praktički od Duvnjaka nismo izbacili niti jednu svjetsku klasu. Kako to objašnjavate?
''Upravo tako. Dok sam ja vodio seniorsku reprezentaciju, mlađe selekcije su osvojile šest medalja na europskim i svjetskim prvenstvima. Dva zlata, tri srebra i jednu broncu. Danas je uspjeh kad se i plasiramo na neki turnir. Više je tu problema. Dolazimo i do pitanja kompetencije trenera u mlađim kategorijama, a i uopće brige za razvoj rukometa u Hrvatskoj. Ako mislimo i dalje biti na vrhu, moramo preispitati rad s mlađim uzrastima, jer ovo što se sad događa ne sluti na dobro.''