Pristupio: 21.01.2011.
Poruka: 19
Glede Goluže... gore ne može!
Kao pasionirani ljubitelj rukometa, pasionirani ljubitelj čarolije, pasionirani promatrač i analitičar strategije, pasionirani tragač za vrijednošću više, za onim gotovo romantičnim momentima na natjecanjima kada se kao u opisima antičkih junaka iz pepela izdiže karizma istinskog vođe koji je upravo ta osoba koja "čini razliku"... nisam imao želudac gledati ovo prvenstvo, Golužino psihotično remek-djelo, prije svegavi iz protesta zbog načina kako se ponio prema jedinom i istinskom vođi hrvatske momčadi, čovjeku koji je svoje najbolje utakmice odigrao upravo za reprezentaciju, zbog kojega su engleski komentatori urlali i govorili "zbog ovog čovjeka treba gledati rukomet", zbog Mozarta o kojemu je toliko kazano i koji još uvijek pokazuje talent koji je neusporediv s bilo kime u trenutnoj ekipi hrvatske reprezentacije.... a drugi razlog je naravno sam Goluža čija pojava izaziva teški gastritis kod svakog minimalno normalnog gledatelja rukometa.... a moj želudac to više nije mogao podnijeti.
No naravno, ne možete se izolirati dok svi urlaju i skaču u kući oko vas, nevjerojatno naivno po tko zna koji put ispočetka se nadajući da Goluža ipak nije taj za kojeg se prikazuje (tek osrednje sposobni, ali zato maksimalno tašti izbornik), pa u konačnici vrteći po TV-u okrenem drugi program baš u trenutku kad je tekao posljednji Golužin time-out s već svima poznatim rezultatom... i pomislim istoga trenutka kako mi je kloridna kiselina iz želuca isparila mozak, jer mi se sigurno pričinjava da Josip Valčić igra ... SREDNJEG VANJSKOG ? ... ili što već.... trebalo mi je nekoliko sekundi za prizemljenje...
Ma nema riječi kojom bi se mogla izraziti Golužina glupost!
Ne postoje riječi kojima bih mogao opisati stanje moga ušokiranog mozga!
Jeste li ikada bili dobri u nečemu, ali zaista jako, jako dobri? I dovoljno dugo k tome dobri u tome da biste stekli svijest o tome kako ste dobri, da biste znali da rezultate koje postižete nisu samo posljedica sreće ili trenutka, već su produkt vaše vještine koja potpomognuta sretnim trenutkom (npr. dobrim kartama) donosi pobjedu? I zamislite da odjednom na Vaše mjesto za kartaškim stolom zauzme netko tko se nikada u ničemu nije ozbiljno dokazao, a ponajmanje u toj kartaškoj igri... a nije da nije imao prilike.
Kako biste se osjećali?!
A ostali kartaši? Smijuckaju se u sebi, začuđeni i sretni, ali to njihova kartaška lica naravno ne pokazuju, dok na glas govore kako je dotični favorit isl.
Moj želudac puca po šavovima!
Pitam se samo kako je Baliću dok to gleda... pije apaurine prije spavanja .... ili je umoran od svega.
Jer Balićeva tišina sadrži više mudrosti od cijele Golužine Ilijade!
Plitkoća koja nas okružuje ovoga trenutka u društvu, savršeno se odražava u dubini Golužine strategije.
U očaju se pitam već po tko zna koji put, postoji li itko na ovome forumu, u našem sportu, sportskim odborima, netko tko
je dovoljno moćan i dovoljno poznaje ne nužno rukomet, ali sport, pa čak ne nužno niti sport, već način kako se dolazi do velikih pobjeda odnosno način kako se pobjeđuje u najtežim bitkama, postoji li itko tko zna i tko bi mogao reći Goluži da takve pobjede uvjetuju tri elementa: entuzijazam, koncentracija i mudrost.
Ništa od toga ne vidim u Goluži.
Na žalost posljednje dvoje nedostaje i razvikanim i slavljenim igračima trenutne hrvatske reprezentacije, svi znamo koji su ili koji je.
Podrazumijeva se da pri tome igraju najbolji. No oni sami bez navedenog nisu garancija pobjede. Pa nije veličina kirurga izoperirati stotinu savršenih operacija slijepog crijeva, već odraditi jednu jedinu veliku operaciju u kojoj se spašava život! ali za to je potrebna vjera u sebe da možete, sposobnost održavanja maksimalne koncentracije tijekom nekoliko sati do zadnje sekunde, ne minute (!), te mir i red u glavi s unaprijed znanim jasnim redoslijiedom postupaka i spremnosti reakcije na neočekivane situacije tj. jasnom strategijom operativnog zahvata koju ste odlučili provesti do kraja pod cijenu svoga imena,istovremeno imajući povjerenje u svoj tim koji je izabran između najboljih ! najboljih!
Na žalost ovaj Golužin ples je samo deja vu!
Budimo realni, nije Balić otišao zato što je star, ili zato što igra loše, ili zato što ima boljih od njega na njegovoj poziciji, ili zato što se zasitio igre... otišao je zato jer je jedini ( a Vuković je jako blizu tome) imao muda reći i pokazati izborniku ne iza leđa već u lice što misli o tom osrednjem pokerašu. Znao je Balić jako dobro što je pri tome na kocki, ali on nikada nije igrao na pola niti je ikada kalkulirao s pobjedom. Sve ili ništa! Takvih ljudi više nema. Ili su nam oni drugi zastrli vid.
A što se Goluže tiče... liječnici bi rekli: operacija uspjela, pacijent umro!
