Na golu Ivić plus recimo Pešić. Lijeva krila su još par godina mirna sa Štrlekom i Mihićem, pivoti sa Marićem, lijevi vanjski gdje je Mamić, Mandalinić, Slišković, Jaganjac, srednji sa Duletom i Cindrićem, desni sa Stepančićem i Ivićem. Jedino mi desna krila izgledaju "prazno" (imamo li tu koga?)
Sve u svemu ima reprezentacija ima širinu, kvalitetu i potencijal. Ovo jučer nije bio kraj generacije (možda i nadam se da je za Vorija, Alilovića, Stevanovića, Kopljara, Horvata i Buntića) već ona u sljedećim godinama mora i može povremeno uzeti medalju. Konkurencija je jaka i pri vrhu će i dalje biti Francuzi, Danci, Njemci, Norvežani, te Španjolska, Švedska i Slovenija koja također ima zanimljivu generaciju koja dolazi. Teško je računati na medalju svaki turnir ali ovi koji "ostaju" sigurno imaju štofa za recimo polufinale na svaka 2-3 turnira - što bi osobno mislim bio i uspjeh (s obzirom na ulaganja, zapuštenost rukometa i vodstvo saveza koje ne poduzima ništa). Ono što nama treba je - trener, izbornik koji zna. A to je bojim se - naći nešto takvo - teži dio posla... Potencijala ima, čak je i ogroman, ali trener je ono što fali...
[uredio Max720 - 25. siječnja 2018. u 14:43]