Sinoć je iznesen jedan zanimljiv podatak, kako Dancima čitavu utakmicu igra 7 igrača. Nema puno kemijanja, a ono što je zanimljivo da je to manje-više kostur reprezentacije koji igra zajedno posljednjih 7-8 godina. 

Upravo mislim kako je to najveći problem hrvatake reprezentacije - nepostojanje  standardne sedmorke i jasno posložene kvalitativne hijerarhije u momčadi. U Atlanti 1996. se znalo kako je prvi golman Matošević, lijevo krilo Ćavar, lijevi bek Puc, srednji vanjski Perkovac, desni vanjski Saračević, desno krilo Smailagić i pivot Jović. Plus odlične zamjene poput Mikulića, Jelčića, Goluže, Kljajića. U Ateni 2004. isto tako - golman: Šola, lijevo krilo: Kaleb, lijevi vanjski: Lacković, srednji vanjski: Balić, desni vanjski: Metličić, desno krilo: Džomba i pivot: Vori. Plus dva obrambena specijalca Dominiković i Špoljarić. 

Kad imaš ovako posloženu hijerarhiji u reprezentaciji onda su sve priče o nekakvom pomlađivanju izlične i čisto prebacivanje loptice odgovornosti. 

Valjda nitko ne spori kako su trenutno dva naša najbolja golmana Šego i Alilović. Čudno je kako do sada nijednom njih dvojica nisu bila par na nekom prvenstvu. Njima dvojici priključiš nekog mladog talenta (Kuzmanović, Mandić). Na lijevom krilu prvi izbor je Mandić, Mihić i Jelinić. Tim redoslijedom. Lijevi vanjski: Mamić, Jaganjac, Lučin. Srednji vanjski: Duvnjak, Karačić, Cindrić, Pavlović. Desni vanjski: Stepančić, Martinović, Maraš. Desno krilo (najslabija pozicija-Čupića zvati i do 40-te dok se ne izkristalizira netko): Čupić.....Glavaš. Pivot: Marić, Brozović, Kozina, Šipić. I na kraju obrambeni specijalci: Gojun, Musa.... netko mlađi. 

Uz ovako hijerarhijski posloženoj reprezentaciji "nema zime" za rezultat. 

Što se tiče izbornika....U jučerašnjoj utakmici u oko mi je upala jedna sekvenca. Na time-outu Horvat priča lijepe priče, al pred kraj time-outa upada Balić i podvikuje na igrače. Nakon toga jako dižemo našu igru, pogotovo u obrani. Možda je to put kojim treba krenuti. Horvatu se zahvaliti, a Balića postaviti za novog izbornika. Ne možeš nijedan posao raditi uspješno ako nemaš autoriteta. 

Nikola je najveci potencijal hrvatskog rukometa u ovom trenutku

Daleko je 2004. od ozbiljnog rukometa. Ima par zanimljivih igrača, ali koliko će ih se probiti ćemo vidjeti za 2-3-4 godine. I prije je bilo top talenata u mlađim uzrastima, ali se izgube u prijelazu u seniorski rukomet ili ne dosegnu razinu koja im se predviđala. S druge strane nekad oni iz drugog plana iskoče i isprofiliraju se.

Nama je trenutno najdeficitarnija pozicija desno krilo na kojoj smo od osamostaljenja uvijek imali svjetske klase - Smajlagić, Džomba, Zrnić, Horvat, Čupić...

Čupić ovakav star i izrauban je bolji za klasu od bilo kojeg drugog krila koje imamo. Velika rupa će tu nastati. Mileta je obećavao, ali ni prije ozljede nije baš pokazao neku top razinu u Nexeu. U 2002. nema u najavi igrača koji bi obećavali.

pa di je daleko,to su 18.godišnjaci,a ne 11-godišnjaci. svi ili većina naših velikana,a i generalno u svijetu vjerojatno, u tim godinama već su krenuli u seniorske vode(s time da je to bila jedno 58x jača domaća liga i klubovi za koje su nastupali) i već tu oko 20.godine ulazili u reprezentaciju.

Veron i Tin.

Sa Nacinovicem je HR dobila modernog pivota nove generacije koji ce donesiti ogroman iskorak. On ako nastavi raditi pod Canayerom za 2-3 godine ce postati pivot svjetske klase. Jer ima "osjecaj za loptu", agilnost i visinu. Kombinacija top. Sa njim imamo pivota koji moze imati glavnu rolu u obrani, biti prvi u kontri a istovrijemeno nositi i napad u kombinacijama 2-2 i blokovima. Jos je miljama od Marica u napadu, ali takav profil valja cekat,razvijat i istrpit jer je vrlo vazan u sistemu jedne momcadi.

Ne postoji racunica po koji Tin Lucin, ako sve ide prirodnim putem (igra u klubu, nema ozlijeda) slijedecih 10 godine ne bude vazan clan reprezentacije. 

Ljudi nisu ni svijesni sta smo mi dobili s tim momkom. On je trenutacno jedini srednji vanjski u buducnosti koji moze lakocom igrati halfa u obrani, a uz pomoc nekog iskusnog centarhalfa i poziciju broj 4. To je suho zlato jer omogucava izborniku bezbroj taktickih varijanti koje dosad nismo imali. Zbog Lucina sada mozemo ukljuciti u igru 60 minuta klasicno lijevo krilo tipa Strlek, koji nemoze igrati obrane ali moze imati sut 10/10. Sto je koncacno i glauni smisao krila (pitajte Jacobssena jucer).

Do sada je zbog sjajnih organizatora igre koji su pak klasicne "jedinice" , trebalo traziti igraca profila Mandic/Jelinic (koji je itekako vazan u nekom ozbiljnom rosteru ) koji je igrao halfa da su mogli Cindric/Karacic biti na enki. Sada ako Strlek vise ne bude tu (ja se iskreno nadam da hoce) onda se moze u nekoliko godina isprofilirati jedno "klasicno old school" lijevo krilo kao sto ga imaju Danci ili Spanci te tako dobiti jos jedno mocno oruzje u napadu.

Tako se zbog SV koji moze kvalitetno igrati obranu dobije mogucnost pozvati 2 potpuno razlicita profila krila: Jedno egzekutorsko koje ce praviti razliku u napadu i jedno defanzivno, koje ce praviti razliku u obrani. A to je privilegija imati takav izbor. Naravno, treba i imati neki sistem napada koje ce proigrati krilu, jer mozemo tako imati i Paku Cavara u najboljim godinama ali djabe sve ako ne dobije jednu loptu..

Da ne pricamo o polukontri, koja sa Lucinom dobija potpunu novu dimenziju. Recimo da se igra 6-0 u postavi Mileta-Martinovic-Nacinovic-Jaganjac-Lucin-Strlek. Kad suprotnik izgubi posjed lopte krece prvi val gdje su Strlek i Mileta i vec odvje se moze postici 4-5 laganih golova. Ako njih suprotnik stigne, krece polukontra bez ijedne izmjene (!) obrana napad: Nacinovic u drugom valu otvara prostoru na crti izmedju 3-4, Jaganjac i Martinovic idu siroko na 18m i Lucin prima loptu te trazi diagonalni pas odvisno od taktike polukontre koju izbornik ima.

Jednostavno, Tin Lucin je novi dragulj HR rukometa. Najvece iznenadjenje na nekom velikom natjecanju godinama unazad. 

Sada kako je uopce moguce da taj decko nije dosao na primarni spisak, to je neka druga prica.

I jos jedno: Mozda Pilipovic nije golman svjetske klase i mozda to nece nikad biti. Ali netko tko bi mogao lagano izabrati Austriju i biti tamo 15-ak godina u repki, a odluci 3 godine internacionalne kariere baciti "u bunar" samo da doceka 1 utakmicu s Hrvatskom (jer nitko mu ne garantuje mjesto slijedecih natjecanja)...naklon do poda gospodine i puno postovanje makar ne obranio vise 1 loptu. Jer sport nije samo ono na terenu nego je puno vise od toga: Srce, ponos, postovanje i tako dalje.